nedjelja, 28.09.2025.
Dosada nedjeljom
Kaže moj muž, dosada je najopasnije stanje za čovjeka jer iz dosade se rode blesave ideje... Zna čovjek s kim živi i trudi se da meni ne bude dosadno jer zna da će on jadan platit cijenu. Meni kada je dosadno, mozak mi prdne i onda se sjetim da smo mogli farbat stan, napravit razmještaj namještaja ,cjepat drva, lovit paukove po podrumu ili kad smo vec tamo istražit mračne, zapuštene tunele u kojima nitko nije bio od doba prohibicije...
I tako, kad on čuje rečenicu „Ljube, dosadno mi je“, kod njega se pale svi alarmi. Pušta sve što radi u tom trenutku i smišlja manje opasne zanimacije. „Idemo pospremiti ormare“ – što zvuči bezopasno dok ne shvatiš da čim otvorimo vrata biti ćemo zatrpani planinom robe.
Onda baca prijedloge tipa „igranje društvenih igara“ – što je ok dok ne završi s nama kako se svađamo oko pravila i bacamo karte po podu u znak totalnog očaja. Ponekad, u trenutku panike, predloži i „šetnju po kvartu“ – kao da bi obična šetnja mogla zadovoljiti moju dosadu, tada ja već zamišljam ekspediciju u napušteni skladišni prostor ili istraživanje bunkerskih tajni koje nitko ne smije vidjeti.
Ja ga gledam i smiješim se, jer znam da bez obzira koliko se trudio smisliti „manje opasno“, do kraja dana ćemo se ionako baviti nečim što bi moglo završiti u novinama ili izletu na hitnu.
Zaključak: najopasnija stvar nije dosada… nego što se događa kada ju pokušamo izbjeći.
- 14:07 -
