četvrtak, 25.09.2025.

Kad mama zaboravi kako je to biti mama

Danas je bila pizza u planu za ručak. Zamijesila sam tijesto rano ujutro, da sve stignem dok muž ide na posao. Do deset sam već otpratila dijete u školu, oprala mašinu robe, oprala suđe, pospremila kuhinju, riješila dilemu s djetetom-od kuda dolazi prašina i skuhala kavu koju sam planirala popiti u miru.

Taman sjednem, prvi gutljaj, zove mama na videopoziv. Javljam se, a ona:
„A, sad si se tek ustala?“

Kamo sreće da mogu, kao uspavana ljepotica, spavati do 10 (idealno bar do 12) i da se sve magično samo riješi. Prepričavam joj što sam sve već obavila, a njezin odgovor, baš u njenom stilu:
„Izgledaš kao da si spavala do sada...“

Hvala, mama, što me podsjećaš da izgledam kao zombi kojem bi hitno trebala infuzija kave.

- 12:11 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Život je neuredan, čupav i ne pita za red — a opet se ponekad, bez srama, provuče ispod duge kao da sve ima smisla...

Opis?Svega i ničega. Koristim ovo kao svoj dnevnik dok se skrivam u anonimnosti, preživljavam u kaosu života uz pomoć kofeina i sarkazma sa dozom crnog humora posutog za mrvicama cinizma.

Facebook
Diary of an average mom
emmamoon1907@yahoo.com