kako smo obilježili " Svjetski Dan Glazbe "
danas je
povodom " Svjetskog Dana Glazbe "
u Centru za kulturu " Maksimir ",
gdje,
ne samo da ostvarujem(o) krasnu suradnju,
poslovnu, ali i prijateljsku,
nego smo već tamo
ko doma,
a, za mene samu taj Centar je
kako oaza mira i spokoja,
tako i spoj veselja, radosti, kreaivnosti i stvaralaštva,
održan niz koncerata
na koje sam Vas sve zainteresirane namjeravala pozvati,
no, kako je, zbog kiše, sve prebačeno unutra, odustala sam od toga,
koji su proizašli iz različitih suradnji nekoliko voditelja i dirigenata,
te se taj taj dogoađaj
nadovezao i na obilježavanje " Tjedna Izbjeglica ",
tako da nije nedostajalo niti izvrsnih, egzotičnoh delicija
koje su prezentirale različite kulture, tradicije i gastronomsku raznolikost
ove šarene lopte zvane Planeta Zemlja.
program je počeo nastupom mojih najmlađih izvođača:
" Čarobnih frulica "
kojima su se pridružil, u zadnji čas, jedna sestrica, setrična i bratić,
bilo je to jako zgodno, spontano i neočekivano,
no,
kako kod mene nema puno filozofije, ali ni ograničenja,
naravno da sam ih pustila neka se igraju s nama,
jer,
sve je to samo ogra,
bit tog mog programa jest da djeca zavole i uživaju u
glazbenoj kulturi,
da su sretni, veseli, nasmijani i zadovoljni,
a sve ostalo je samo produkt tog usputnog usvajanja osnova.
program s kojim smo nastupali je:
" En - ten - tini ", tradicionalna u obradi Pere Gotovca
" Mi smo djeca vesela " - trad. igra s pjevanem u obradi Tonija Eterovića
" Pilići ", trad. u obradi Tonija Eterovića
" Avanture maloga Juju ", P. Bergamo i Žarko Roje
" U šumici zeko ", trad. u obradi Tonija Eterovića
" Proljeće ", V. Astardžieva
" Nek' svud ljubav sja ", trad. iz Belgije u obradi Tonija Eterovića
imali smo još jednu veselu za kraj,
klinci je zovu: " Guli - Guli "
to je, također tradicionalna igra s pjevanjem, no nisam sigurna odakle potjeće,
( imam negdje zapisano ),
a, fora je u tome da tekst pratimo pokretima koje onda ubrzavamo
koliko god možemo brzo izvesti, a njih to, naravno, jako veseli,
pa je na kraju raspašoj, sve se raspadne, jer se nemre to tak brzo izvesti,
no, oni su jako sretni,
ali,
bili su mi već dost umorni, u dvorani je bilo jako sparno,
već im je popustila koncentracija,
pa sam osjetila kako je bolje ne forsirati ih.
nakon " Frulica " nastupala su djeca koju moj suprug podučava gitaru,
nisam im svima zapamtila imena, iako sam ih najavljivala,
ali, bili su jako dobri i, nadam se, zadovoljni nastupom.
ne želim tu sada nikoga povrijediti izdvajajući,
jer, sve su to djeca različite dobi,
tako da svaki napreduje na svoj način,
no, upala mi je u oko jedna djevojčica,
jer i sama sam svirala gitaru, pa znam koliko je to zahtjevno,
spojila je " Za Elizu " i temu iz filma " Kum ",
i jedan stariji dječak koji je rasturio električnu gitaru s " AC/ DC-om ",
za to vrijeme moje su curke plesale i sjedile ispred njih,
u onim svojim tilastim haljinicama punim šljokica i mašnica,
pa mi je taj spoj bilo tako drago za vidjet,
a, i to je neki prirodan nastavak svega ovoga što i sama radim,
priprema za neko ozbiljnije bavljenje glazbom,
instrumentalno ili pjevački,
u nekom sastavu, bendu, nije bitno,
što god budu željeli kasnije.
kolegici Mireli, koja vodi zbor u sklopu svoje nastave u školi
došlo je jako malo djece,
no, i njih šest izveli su prekrasne pjesme Maje Rogić,
po meni, jedne od ponajboljih autora pjesama za djecu danas,
a, sasvim sigurno najplodniju, mislim da ima u svom opusu preko petsto skladanih pjesama,
i sve su redom jedna ljepša od druge,
no,
pisane su za školsku djecu i imaju prilično zahtjevne tekstove,
pa se ja još nisam usudila uhvatiti s njima u koštac izvođenja s djecom uživo,
jer, da, ja ne volim raditi na matricu, radim samo sa svojim glasom,
a, kako je malenu djecu prilično teško ozvučiti, jer su neprestano u pokretu,
držim se onoga što znam sigurno da bu mi dobro zvučalo.
drugi dio koncerta sastojao se od suradnje triju elemenata:
HGD " Čarobna frula " i njegovog zbora pod vodstvom prof. i mog mentora M. Milića,
Orkestra SO DO, čiji predjesdnik udruge je Ricardo Luce, a dirigent Marko Magdalenić,
te tamburaškog orkestra " Adamovec " čiji voditelj je N. Dan Kozig.
program koji smo izveli je slijedeći:
" Čarobna Frula " i kućni bend ( A. milić - klavijature, I. Milić - girtara )
" When I'm sixty four ", Lennon, Mcartney
" It wont't be long "
" Ticket to ride "
SO DO orkestar:
glazba iz filma: " Amarcord ":
Danzando nella nebbia
La Fogaraccia
Le manine di primavera
te, u drugom bloku:
" Ulazak gladijatora ", J. Fučik
" Chamambo ", M. Artes
" Ritmos ciganos ", trad.
tamburaški orkestar i zbor ČF izveli su zajedno:
" And i love her ", Lennon, Mcartney
" Things we said today "
" Help "
a, SO DO orkestar i zbor ČF zajednički su izveli kompoziciju:
" You raise me up "
nakon čega smo svi zajedno izveli još svije skladbe od neizbježnih Beatlesa:
" Yesterday " i
" Can't buy me love "
tamburaški orkestar " Adamovec " trebao je još izvesti autorsku skladbu njihovog voditelja i dirigenta
N. Dana Kozika pod imenom: " Prigorski Jazz Brač ", sa solistom na braču, no, iz nekog su, meni nepoznatog razloga od toga odustali, te su tu i promijenio raspored izvođenja drugih blokova,
a kako je solistu ime također Marko, tako sam ja u najavi pobrkala prezimena ta dva Marka,
kaj mi je, naravno, bilo grozno neugodno, al, kaj ćeš,
ko radi, taj i griješi,
ispričala sam se čovjeku pred svima i rekla kako je vrlo lako izgubiti koncentraciju kada se radi
o dva Marka i još k tome muzičara,
sva sreća pa sam vješta improvizatorica,
više manje sam sve iz glave slagala sama, jer su mi napisali samo imena skladbi,
za koje sam bojala kak ih nebum točno pročitala,
ono, najgore kad nekaj vodiš je ako nisi u potpunosti i kraja upoznat sadržajem
i nisi ga usvojio prije, na vrijeme, tada ti ni papir ne pomaže puno,
meni je u ovom slučaju odmogao, jer mi je oko vidjelo krivog Marka, pa sam pročitala i njegovo prezime,
( tim dijelom nisam nikako zadovoljna, jer, uvijek mi se tako potkrade neka greška, nepotreban lapsus, a ne volim to )
no,
čini mi se da mi nitko nije previše zamjerio,
velim,
tam sam već domaća,
tak da je sve skupa, za mene bio jedan jako lijep događaj,
pomalo, koncentracijski, ali i emotivno naporan,
jer, uvijek kada nastupaju djeca s kojima radim
nabrijana sam i puna emocija,
ali, kada vidim zadovoljna roditeljska lica
i kada mi bake i djedovi na kraju pruže ruku,
onda mi je i srce na mjestu.
nakon svega toga slijedio je nastup sastava
Gipsy Groov,
te, dok su se oni pripremali,
članovi SO DO orkestra održali su malu prezentaciju autorskih pjesama,
i spoja puhačkih instrumenata i pisače mašine izvodeći neke tradicionalne
čini mi se, južnoameričke skladbe,
no, mi smo ga, nažalost, morali propustiti,
jer, već je bilo kasno i morali smo po dijete koje je čuvala teta,
opet, zbog kiše, jer, da je sve to održano, kako je planirano
na otvorenom, i on bi mogao biti s nama.
evo,
bliži se kraj ove predagoške godine,
odradila sam, pa, okej posao,
sada ga samo treba još rezimirati,
evaulizirati,
zbrojiti sve,
ponešto izuzeti,
podvući crtu,
odmoriti se,
pa se, malo po malo i pripremati
za slijeduću,
nadam se
bolju i plodniju.
Oznake: Rezime
|
