Samo Durica

Jedna obična nedjelja

Krenem na Kamenita vrata u nedjelju zapalit svećicu za Sve, upalim si muziku, natakarim sluške i počne mi padat kiša. Kak sam se napikirala prošetat se, i to prek brda na brdo, a nisam bila ni sigurna u pravi put, no, to i je bit tih mojih šetnjica, između ostalog, istraživanje novog i nepoznatog, tak ima lepih kućica gore zvrtovima i dvorištima, procvalo je drveće, magnolije se šepure ukrašene biserima kapljica kiše koje se cakle na škrtim zrakama sunčeka koje sramežljivo škilji kroz zagrebačko sivilo.
Zbog kiše na sebi imam čušpajz, primjeren travanjskoj hirovitosti:
Pamučni šos, pamučnu majicu, traper košulju, kožnu jaknu i kožne tenisice. Kišobran mi se ne otvara. Ne volim kišobrane. Sputavaju me i ograničavaju. Sudaram se s drugim, tuđim kišobranima, a to mi stvara probleme u glavi
Želim si, tako žarko i žestoko si želim isprazniti glavu, provjetriti mozak od svega kaj me gricka ko mišeki maleni, njih stotinu miljona, iznutra, a ja samo želim zagipsat si te pukotine duše kroz koje mi curi sve, pa i likvor moždani.
Hodanje mi paše. Smiruje me. Promatram prirodu i to me veseli. Razgledavam raznovrsnost ove naše gradske arhitekture. Zanimljivo mi je to sve skupa. Odvraća mi pažnju od vlastitog bitka trenutnog.
Spuštam se štengama po Glogovcu, pa prek Medveščaka opet se popnem di kapelice i spustim na Gliptoteku, no, tamo te štenge su u nekim radovima žešćim, zabranjene za pješake. Niš, ima druge malo niže dole.
Ispred Kaptol centra prelijepi američki ogromni auto sparkirani. Lepo je, limuzina neka.
Okrenem se i na podu kraj kanta za česme stoji papirnata vrećica puna plastičnih flaša. Odojativno nabrzinu ptetvorim flaše u kune i uzmem si tu vrećicu sa sobom. Fali mi za tubice. Sve mogu, bez svega mogu, al prestat pušiti još uvijek mi neda.
Spuštajući se na Kamenita upadne mi u oko bačen Ikein list zeleni, baldahin, odložen na kontejnerima. Provučem se između parkiranih vozila, pregledam ga, zdrav je i cijeli, ko novi. Odlučim uzeti si ga. Ima već gdi bum ga iskoristila. Samo ga treba dobro oprati.
Na Ksmenitima su svijećice zaključane. Nema mi to smisla. Smatram kako bi trebale biti uvijek dostupne. No, valda i tomu je uzrok neka ljudska zloća. Il' kaj već. Još uvijek ne kužim.
Obavim svoje zbog čega sam i došla, bez svijeće isto mi se vrijedi.
Grad je već pun turista. Drago mi je. Zaustavlja me neka mlada curka i pita za smijer. Odlazim u špar zamijenit flaše za nofčeke.
List ide na pranje i kupanje.
Bio je to jedan od ljepših dana.

Oznake: list