Samo Durica

zašto sam tu

zašto sam još uvijek tu
pitam samu sebe često,
pa se isto tako tješim vješto,
jer, moja djedovina je tu,
zemlja mojih pradjedova,
njihovih baka i djedova,
kuće za čije su cigle i beton
satima stajale u redovima
s malom djecom na rukama,
i voćnjaci još uvijek su tu,
koje su za nas posadili,
plodovima njihovim sočnim
pekmeze i sokove radili,
drvo koje nam je život činilo voćnim,
po kojem sam se verala i koljena grebala,
livada na kojoj sam se sanjkala,
nikad mi nije pažnja i ljubav manjkala,
i tavica je još uvijek tu u kuhinji visi
na kojoj je baka palačinke pekla,
pregača njenom rukom izvezena,
na istom je mjestu ostala,
i stol na kojem je svako jutro
brašno s jajem mijesila nasmješena,
singerica na kojoj mi je unikatne komade šila,
iako polupismena žena sa sela,
uvijek je moderna ispred svog vremena bila,
naherena šupa puna dedinog alata
kojim nam je igračke popravljao,
kako vrijeme prolazi gledam u iste kazaljke sata,
najdraže mi je na onaj štokrlek sjesti
koji je za mene i sestru zlatnim rukama izradio,
dok je baka inzistirala kako se s tanjura sve mora pojesti,
naš mali beštek s kokicom i pesekom je u ladici,
sve njihove knjige prašinu skupljaju na istoj polici,
nasred njihove bračne sobe pedeset godina stoji stol
oko kojeg se, kao i nekad s njima i danas mi,
djeca njihove djece okupljaju,
krcata soba suvenira koje hobisti skupljaju,
kutija s pismima koja su daleko svijetom putovala,
raštrkanoj obitelji za koju je baka puno suza prolila,
jednako se zraka sunca u kristalu lustera prelama,
mada je domaću kobasicu zamijenila salama,
vitrina puna uspomena kao da ih čeka,
preko bakinog stolca visi vunena deka meka,
sve moje lijepe uspomene su tu,
žive i dišu zajedno sa mnom,
kolače sada peče moja sestra
koja se najesen udaje,
pa se i nekom novom životu potajno već veselimo,
još uvijek sam tu, jer ne mogu samo tako
sve to iza sebe ostaviti, okrenuti se i otići
jer, toplo mi je oko srca samo kad smo svi skupa,
kad od nas petnaest nastane velika buka,
i zato što tu ima tih nekoliko ruka
koje će mi uvijek biti pružene
ako padnem i slomim se,
te ruke su tu za mene uvijek udružene.
tu sam jer mi srce tako šapuće noću,
ne bih mogla nigdje drugdje sretna biti
čak i da to stvarno hoću.
I Will Stay

Oznake: moja pobjeda