Samo Durica

subota, 26.11.2016.

modernizam i renesansa

naš kvart je jedno sasvim ugodno, mirno i zeleno mjesto za život, zgodnog imena po ptičicama koje zimi ne lete jug, i, iako se prilično nezgrapno i stihijski širilo, među obiteljskim kućama s raskošnim vrtovima i obaveznim voćnjacima, te ponekim vinogradom na padinama uz rub šumarka koji je prepoznatljiv po svom glinenom tlu umetale su se neprimjerene i ničim povezane građevine, kao što je stari neboder na početku glavne ulice ili ne tako davno izgrađena omanja zgrada na samom uglu sporedne ulice koja je svojom površinom prekrila betonom svo zelenilo nekad lijepe obiteljske kuće, još uvijek nije u potpunosti uništena ta patina i štih starog kvarta.
puno je tu promijena uvedeno, od vrta koji je nekada služio kao radna terapija bolesnicima u bolnici za duševne bolesti uređeno je mjesto za okupljanje svih generacija sa stazom za boćanje, igralištima za košarku, nogomet i odbojku na pijesku, te ograđenim parkom za djecu, do preinake rekreacijskog perivoja propale tvornice gume u kojem je, osim šetališta i igrališta postojala i dvorana za obilježavanje praznika, kao i razne druge proslave u sportski centar koji nudi sve moderne aktivnosti kao što su zumba, pilates ili rođendaonica, uz, naravno fensi kafić i kiosk brze hrane, do sasvim nove umijetne trave i rasvijete na nogometnom igralištu lokalnog nogometnog kluba.
svega i svačega, zaista ima, pa i jedno sasvim novo naselje, unutar tog našeg kvarta, igrađeno na mjestu te uništene tvornice gume, pa i, naravno, veliki K dućan, pa i onaj Njemački, još povoljniji, čak i sasvim nova regulacija prometa, okretište za miniautobuse, izlaz na veliku prometnicu, na kojoj je i nova benzinska postaja, no, jedino što nema, a prema sadašnjem kapacitetu i strukturi stanovništva bi, prema mojoj skromnoj procijeni stvarno dobro došao je plac, iliti tržnica.
to ruglo od mjesta koje nazivamo placem je nešto što bih ja osobno srušila onom ogromnom kuglom i pomela nekim ogromnim vozilom gradske čistoće, jer, ne samo da se doslovno raspada, već ne nudi ništa od onoga što bi jedno takvo mjesto trebalo nuditi.
otužno je kako to sve skupa izgeda, i još samo jedna tržnica u blizini, samo par autobusnih stanica prije djeluje jednako tako jadno, ali na njoj barem ima cvjećarna i slastičarnica, dok na ovom nema niti to.
nekadašnja slastičarnica pretvorila se u okupljalište za alkoholičare one s nogu, na uglu opstaje jedino diskont svega i svačega po malo s prilično povoljnim cijenama, do njega nekakav dućan s odjećom za gospođe, frizeraj, mini prehrambena prodavaonica, kladionica, kiosk pekare i prekupac voća i povrća s paprenim cijenama.
dođe još poneki starosjedioc s par mrkvica, tri smokve, dve kruške i nekoliko korijena peršina, subotom znaju doći žene prodat sir i vrhnje, jedna gospođa prodaje rezance za juhu, mlince i jaja i ima jedan kiosk s natpisom domaći pilići, kojeg sada svi izbjegavaju u širokom luku. ribarnica i pečenjara su se zatvorile, kao i kemijska čistionica koja je nudila i krojačke usluge. mjenjačnica također.
nema u kvartu niti jedna prodavaonica kozmetike i potrepština za proizvode čišćenja kuće.
ima samo ta tri velka dućana, pa možeš birati u kojem želiš ostavljati novac, onda kada ti se jednostavno neda tegliti sve to iz grada.
idem tako jedan dan na posao i vidim, na mjestu o kojem se svojedono pričalo kako bi možda moglo biti planirano za novu tržnicu osvanulo je gradište.
znatiželjna, kakva jesam, odmah sam morala virnuti, ponadavši se, naivno, kako se ipak netko pametno dosjetio i napokon odlučio osigurati nam pristojnu tržnicu sa svom pripadajućom ponudom,
a, kad tamo,
ono,
gradi se, bagerima i valjcima, ni više ni manje,
nego
McDonald's.
sigurna sam kako su i stanari najnovije zgrade tik do koje je osvanulo to čudo zapadne kulture jednako osuševljeni kao i ja.
ako ništa drugo, biti će preporođeni miomirisima koji će se u proljeće širiti kroz njihove otvorene prozore.


- 19:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #