Samo Durica

raj na zemlji

ove godine smo, za razliku od svih prijašnjih, kada smo smo na kupanje odlazili na prekrasni rt, park šumu uz more zvanom Punta Corrente ili Zlatni Rat, te nam je boravak u Rovinju bez njega bio nezamisliv, a sve posjetitelje grada Rovinja koji ga nisu nikada vidjeli smatrali smo kako nisu niti bili u Rovinju, jer, nama je to mjesto srce Rovinja, iako je i stari grad krasan, te je i tamo kupanje moguće, zbog čistog mora i uređenih plaža s popratnim sadržajima kao što su kafići i restorani, mi smo ostali vjerni našem parku, šetnji šumom do plaže i odmaranju na ljuljačkama u omiljenom samoposlužnom preskupom kafiću.
no, ove smo godine, čisto zbog praktičnosti, po prvi puta promijenili mjesto, te odlazili na Borik koji se nalazi na drugoj strani grada.
zbog malog djeteta, njegovih navika i ritma dana , pa i ogromne količine popratnih stvari koje moraš nositi na plažu bilo nam je to puno lakše i jednostavnije, stoga što je tamo moguće doći autom vrlo blizu plaže, a parking se, za razliku od Punte, još uvijek ne naplaćuje.
zbog djeteta u stanju si potpuno podrediti se njegovim navikama i potrebama, no, nama je tamo jako smetala gužva, ručnik do ručnika, manjak hlada i nabrijane cijene kave i sladoleda, pa smo se malo po malo premjestili u krug bolnice koja se nalazi samo nekoliko metara od tih plaža pretrpanim turistima.
i tako smo u krugu te bolnice u kojoj se rehabilitiraju invalidi uživali u miru i tišini ispod krošanja borova na besplatnim drvenim ležaljkama na kojima je dijete moglo i odspavati, a sladoled i kavu smo kupovali u njigovom bolničkom dućanu.
plaža na kojoj je dijete uživalo pješćana je i vani i unutra, more je dovoljno plitko za neplivaća koji ne želi ni šlauf ni narukvice za plivanje, a sve skupa je, zbog bolesnika koji se tamo liječe mirno, te ograđeno velikim kamenim molom koji spriječava velike valove, a zbog kojih se dijete bojalo ulaziti u more.
tako je za nas, tamo, sve bilo idealno, stoga što su nam dolazili i prijatelji s djecom, koji, također ne vole gužvu, pa smo imali društvo i mi i dijete.
gledajući i te invalide koji tamo ostvaruju svoju rehabilitaciju čini se kako su i oni zadovoljni morem, suncem, drvećem i stručnjacima koji se njima bave. lijepo je vidjeti sreću na njihovim licima kada ih pokretnim krevetom spuste u more, pa i oni mogu uživati u njegovim blagodatima.
no, žalosno je koliko je taj kompleks ruiniran, neodržavan i uništen.
neke zgrade su već potpuno urušene, ostalima je uništena fasada, drvenina je iz doba kada su zgrade građene, napola trula i samo da ne otpadne nekome na glavu, a taj pokretni krevet pohaban i neugledan.
iako čitav kompleks ima neopisivo unosan potencijal, u smislu ostvarivanja kvalitetnog i stručnog zdravstvenog turizma, kao da nikome to nije niti u primisli niti u interesu.
ne znam u čijoj je to ingerenciji, ni znam tko bi se time trebao pozabaviti, no, jednostavno mi nije jasno kako je moguće da imamo takav jedan biser koji stoji zapušten, neodržavan i doslovno, na oči svima propada.
da ne velim koliko bi se ljudi tamo moglo zaposliti i na koje sve načine bi se takva jedna bolnica mogla koristiti, i to ne samo dva, tri mjeseca tijekom ljetnih mjeseci, već tokom čitave godine.
s druge, pak, strane, nedaleko tog bolničkog kompleksa, tik uz Limski kanal nalazi se naturistički kamp " Valalta " koji se svake godnine u svakom pogledu sve bolje opremljuje i ljepše uređuje. mi se često tamo družimo s našim prijateljima koji dolaze iz Nizozemske, ali i s muzičarima s kojima je moj muž dugo svirao, a oni tamo imaju gaže svaki tjedan. i to su najbolji plesnjaci. ove su godine napravili novi park za djecu koji je čitav posut pijeskom, tako da djeca mogu trčati bosa, padati bez poslijedica i uživati na najmodernijim spravama za igranje.
također su uredili i kafiće za odrasle, proširili ponudu restorana i uveli mogućnost boravka i ljudima koji ne prakticiraju naturistički način ljetovanja.
mi smo se i dalje vraćali u skromno bolničko okruženje, jer tamo smo imali sve što nam je bilo potrebno za kvalitetan odmor, onakav kakav nama paše, u miru, tišini, okrženi samo bogatim prirodnim ljepotama.
obzirom da se puno priča o tome kako je potrebno pokrenuti gospodarstvo, zapošljavanje i ekonomiju pitam se da li je netko ovdje slijep, gluh, glup ili samo nezainteresiran za pokretanje istog, zapravo, nema osobni interes u tome.
jer,
osim upravo takve vrste turizma kakav je moguće ostvariti na takvim mjestima, koje nije jedinsveno u ovoj zemlji,
moguće ga je pokrenuti i razvojem zdrave dječje hrane koja bitno utjeće na alergičare, kojih je, na žalost sve više, također i kvalitetne namijenske popratne kozmetike za koju nam vegetacija raste sama od sebe, praktički kao drač,
da ne govorim o uzgoju kozjeg i magarečeg mlijeka, za koje je dokazano kako povoljno utječe na zdravlje svih onih koji su sve više alergični na kravlje mlijeko, dok se zobeno, pirovo i bademovo, proizvedeno u nekim stranim zemljama cijeni kao suho zlato,
a naši pekmezi i sokovi od drenka i aronije blagotvorno djeluju na krvnu sliku i zdravog i bolesnog.
znači, imamo infrastrukturu, imamo stručnjake koji odlaze, jer moraju, imamo potrebnu floru i faunu, iskustvo, znanje i tradiciju,
imamo volju, želju i elana,
topla smo zemlja dobrih domaćina.
čini se da imamo sve.
sve osim nečega.
ili nekoga.
onoga kome sve to nije u interesu.
ili nekoga kome bi trebalo biti.