običan život
sami smo Fran i ja odvih dana,
Čovječuljak je otišao raditi u Srbiju,
i da nema tih svirki po BiH i Srbiji
ko zna kak bi se skrpali ovo ljeto,
već sam posudila nešto na dve strane,
sva sreća, pa imam tu velku obitelj
i ujake koji nemaju djecu, a dobro zarađuju,
pa mi mogu uletiti kada honorari kasne,
a dinesrs pritišće, krediti se moraju platit,
telefon isto, sad sam si još i dopunsko zdravstveno natakarila,
iako baš i ne idem doktoru često, niti uzimam kakve lijekove,
da bi mi se to isplatilo, al, kao, za svaki slučaj, ono,
nikad ne znaš kaj te sutra čeka, i to, majka sam,
pa osjećam neku određenu odgovornost
prema sebi i svom zdravlju, a i zdravlje košta,
sve košta,
Franovo odlazak dermatologu:
" dobar dan, dobar dan! " - pljus: četristo kuna,
" znate, mi ne možemo znati točan uzrok,
al, možemo napraviti testove razne " - pljus: petsto kuna,
i tak, da bar nije ta hrana tak skupa za alergičare,
mislim, nek mi neko objasni zakaj tjestenina bez jaja
košta troduplo više od one s jajima,
i ti napitci / mlijeka od zobi, riže i pira
koje on smije piti, a nutra nema ničeg posebnog,
znam, znam, to bi mogla i sama napraviti,
probala sam,
pečem mu i kruh bez aditiva i od, kakti, zrdravih namirnica,
samo, i za to sve trebaš imat i vremena i energije,
ponekad se pitam dal bi mi bilo lakše da sam samo kućanica,
njemu bi, sigurna sam,
kako sam dobila neke slobodne dane gratis,
neplanirano, zbog smanjenog broja djeca od predviđenog,
tako sam ga počela kak se spada odvikavati od pelene,
kupila sam mu gaćice i to je to,
aha! da bar, ono, ljuti me, jer jako je pametan dečko,
nije kaj je moj, al, fakat nije bedast,
no, ovo mu se, jednastavno neda,
zakaj bi kakal na zahod, kad se može, lepofino, napravit u gaće,
" Ja Kakam! " - veli
onda ja trčim i nosim ga na školjku,
al, gotovo je, već su gaće pokane
" Bljak, Fuj! Baci to tu unutra! operi mi gaćice, nove su! " - još mi i naređuje, prasac mali,
a, ja mu onda velim nek si sam pere gaće, jer ih je on pokakal, a ne ja, hahaha, moš mislit,
njemu je sve " Bljak, Fuj ", prava je Djevica picajzlasta i jučer me udavil za vrijeme ručka,
jer si je zaflekal hlače sa saftom
" Briši me, prljav sam, maaaaamaaa, gdje su mi druge hlača? " ili
" makni, makni mi taj Bljak " - a ono, samo neka mrvica na prstu mikroskopske veličine.
" ma nemoj, to te smeta, a kakaš u gaće ko mala beba, pokakane gaće te ne smetaju " - ljutim se, kao,
a, znam da treba vremena odviknuti se od pelene.
sad se počeo panično bojati kukaca, pogotovo onih koji lete,
stavila sam mu na dvorište lavor s vodom, meni je to puno bolje, al i lakše, neg oni bazeni za klince,
koji su već drugi dan puni zmazane vode, a teško ih je puniti i prazniti,
lavor se lako opere, napuni vodom i navečer ispraznim samo u vrt,
a, on tak ne treba olimpijski bazen da bi se malo rashladil i stalno ide nutra van,
uglavnom, dva puta je dobil slom živaca, ma ne, ono, pravi pravcati napad panike,
ja sam misla, jer, bila sam nešto prala po kupaoni i povremeno ga pogledavala,
jer, teta je radila po vrtu, pa nije bil sam na dvorištu i čujem ga i vidim kroz otvorena vrata,
" Maaaaaaaamaaaaaa, dooooođi, mamammamamaa, brzooooo! " - plače i dere se,
misla sam da se nešto grozno dogodilo, ima tamo i opasnih stvari po šupi, alata, lopata,
a, ono, njemu je bil mrav na ruci
" Makni ga, mamamaaaa! makni ga!!!! " - Fran, to je samo mali mrav, on tebi ništa ne želi napraviti, ide svojoj mami u mravinjak, tamo je njihova kuća. - tješim ga
" na meni je bio, tu na ruci " - jeca
" pa, dobro, sad ga više nema, otišao je "
" svojoj mami u mavinjak? " - polako se smiruje, to mu je zanimljivo
" da, možemo im dati malo mrvica od kruha, hoćeš? " - ne želim da ima takav strah, ja sam se igrala s mravima i proučavala ih, bili su mi jako zanimljivi - " onda bu ih mravići nosili na leđima u svoju kuću u mravinjak " - pokušavam mu objasniti da otklonimo taj strah
" hoćemo im dati kruhića, ko ptičicama " - složio se, pa smo hranili mrave
drugi put, opet, dere se, zove me, vidim da nije ništa
" kaj je, opet, Fran, zakaj se dereš? "
" muka, muka leti! makni je " - prestravljen je od obične muhe
" muha leti, kao i pčelica i odletila je, nema je više, muha ti ne može ništa, a znaš ko lovi muhe? "
" ko lovi muke? " - zanima ga, pa je prestao plakati
" pauk, on ti lovi muhe u svoju mrežu, zato i plete mrežu, i zato ne ubijamo pauka, nego ga tata stavi van na travu ",
bojao se i pauka u kući, pa smo ih morali micati van, njegov tata ne ubija ni jednu životinju, pa ni pauka.
možda zvuči kao da je naporan, al, zapravo, nije, uopće i uživam sada s njim ovih dana, iako smo sami,
jer, tako rijetko provodimo vrijeme zajeno, čitav dan, budimo se skupa, radimo doručak, jedemo skupa,
pomaže mi po kući, dodaje kvačice, sve želi zanati, sve probati:
" mogu ja, mama, mogu li, mogu li? " - svemu se veseli
učimo voziti bicikl, prvo onaj mali bez pedala, onda veliki s pomoćnima,
deda mu je na terasu stavil pješćanik s poklopcem, a meni krpeni stolac na ljuljanje,
onda ja gore pijem kavu, jer terasa je natrivena, pa nema bojazni od sunca, možemo biti gore u bilo koje doba dan,
a on se lijepo igra u pijesku:
" hop, cup, na kalup, četri babe jedan zub " - pjevuši pjesmicu koju ga je teta Ana iz Istre naučila
" gle, mama, zvdjezdice! " - pokazuje mi prstom, navečer, kad padne mrak " a di je mjesec? " - bezbroj je pitanja pun
" gore je, samo ga sada ne vidiš, možda ga je prekrio oblak " - odgovaram, već umorna, a još je mora okupati, namazati, zamotati da se ne grebe po noći, spremiti za krevet
" hoćemo pjevati: glista, glista? " - neumoran je
" misliš: Blistaj, Blistaj? " - hahahhaa, glista, glista
" daaaaaa, tviknl, tviknl litistar! " - zna on i englesku verziju u vlastitom aranžmanu
" hoćemo, mama, hoćemo li? " - veseli se
" hoćemo, sve ćemo, Fran, poslije kupanja, prvo se moraš oprati, ajde, skidaj se, molim te - zijevam
onda si on skida hlače, pa mu ne ide preko sandala, muči se:
" ti mi pomogni, mamica, aaaa, ne mogu sam " - trudi se
" prvo skini sandale, možeš, samo se malo potrudi " - potičem ga na samostalnost
" mogu, gle, uspio sam! bravo Fran! " - plješće sam sebi
jučer smo išli do dućana i pitam ga želi li se voziti u kolicima ili da uzmemo košraricu:
" mogu ja voziti, moglu li, mogu li, molim te! " - skakuće oko mene i uzima onu košaricu na kotače koja se vuče
" možeš, ajde, al pazi da ti se ne izvrne " - to je preveliko za njega
onda mi pomaže stisnuti vagu, uzima naljepnicu sa cijenom, pa se muči zalijepiti je na vrećicu s bananama,
muči će se i teta na blagajni skenirati je,
on je već otrčao negdje drugdje s tom košaricom:
" Fran, gdje si? " - zovem ga
" tu sam, mama! " - viče
" ne vidim te, dođi mami da te vidim, brzo, Fran " - već je tu kraj mene
" Buuuuuu! " - skoči pred mene - " jesam te plašio? " - smije se
" jesi, zato jer nisam znala gdje si, to me plaši, budi tu blizu mame, dogovoreno " - al on već treći između redova
" ulovi me, mama, mogu trčati " - smije se i vuče tu preveliku košaricu, ljudi ga gledaju, pa se osmijehuju, neki i komentiraju
" ajde, uzmi ove pelene i nosi " - još uvijek mu trebaju za spavanje
" uuuuuuf, ne mogu, teške su " - vraća ih na policu
" a, stvarno si pomagać, sve moram sama " - zezam ga
" ja ti pomognem uzeti ovo " - stavlja u košaricu pahuljice koje voli - " mogu čokoloko, mogu li, mama, molim te, molim te! "
" a, možeš, kad tak lijepo moliš " - dogovorili smo se da može odabrati samo jednu stvar u dućanu za sebe, a sve ostalo mora pitati
" gle! mama, truba, truba, ima zastavu! hoćemo kupiti, hoćemo mama kupiti trubu? "
ne znam, gledam cijenu, vražje cijene, ajde, nije strašno, za komad plastike, al truba je, nije puška, nek se veseli, doći će mu tata, pa budu navijali zajedno s tom trubom.
" uzmi si trubu, i to je to, idemo na blagajnu, okej " - dosta mi je dućana za danas
" hvala, mamica! " - ljubi me - " otvori mi, otvori, pliiiiz! " - skakuće od sreće i prevrće to po rukama, gleda kako se otvara
" znaš da ne smijemo otvarati dok nismo platili, ajmo na blagajnu, pa buš ti dal nofčiće teti, može "
na blagajni nema mira, sve mora dirati, pronašao je neki ključić od onih pokretnih vrata:
" kaj je to, mama, ključ, to je ključ, gle! " - veseli se običnom ključu
" molim te, ne diraj to da ne potrgaš, ne smije se sve dirati, to treba ovoj teti da zaključa vrata kad ide kući " - ljudi u redu se smiju
" teta ide kući, a gdje je njena kuća? " - njegova pitanja nikada ne prestaju
" ne znam, Fran, stvarno, al sigurno ne spava ovdje u dućanu " - više ni sama ne znam kaj bi mu rekla
" ne spava ovdje? " - kao, jako je ozbiljan dok to govori
blagajnica se samo smješka
" trubu, prvo trubu stavimo gore! " - jako je nestrpljiv
" daj se malo strpi, nisi sam u redu, ima i drugih ljudi prije nas " - sve je to simpa, al nešto treba i naučiti o pristojnosti
" ima drugih ljudi, nisam sam " - ponavlja sebi u bradu
" ajde, pomogni mi to stavljati gore, hoćeš, molim te " - moram ga s nečim zabaviti dok čekamo
" hoću, pomognuti ti, hoću! " - stavlja stvari na traku - " gle, mama, vozi se! " - to ga jako veseli - " mogu se ja voziti gore? " - o, đizus
" ne možeš, Fran, ti nisi mlijeko, ti si dječak, gore se vozi samo hrana i stvari iz dućana, ti buš se vozil u svojim kolicima " - i tak
" u kolicima, a gdje su kolica? " - ne prestaje brbljati nikada, ono, baš nikada
" ostavili smo ih tamo kod stepenica, sjećaš se? ajde sad daj teti ove nofčiće, pa si možeš otvoriti trubu
" evo, teta! tetaaaaa! evo ti nofčića! " - viče
" hvala, izvoli svoju trubu " - blagajnica se smije, već nas pozna, meni vraća kusur, on se zabavlja s trubom
" doviđenja " - maše joj i šalje pusu, a zastavica na trubi se viori, uspio ju je otvoriti i sad trubi, a ja brzo izlazim
" uđi u kolica, molim te " - govorim mu dok stavljam stvari u košaru
posluša me, jer ima trubu i trubi cijelim putem do doma,
čim smo došli trči gore dedi pokazati trubu
" deeeedaaaaa! gledaj! imam trubu! " - trubi, a Karla bježi ispod stola - " ima i zastavicu, gle dadaaaa! hoćemo navijati skupa ti i ja? "
" Hrvatska! " - viču jedan i drugi
Oznake: druženje s djetetom
|
