Samo Durica

kako biti dobar čovjek, može li se to?

ljudi.
eh, ljudi.
čudnovata je to vrsta.
superiorna. nadmoćna.
svemoćna.
premoćna.
pravi predator.
a,
mulja, muti, fleka, maže na sve strane.
kud god krene, sve pomaže.
slisti.
obrsti.
čovjek je jedino biće koje je u stanju
jedno misliti,
drugo govoriti,
treće raditi,
a četvrto
biti.
jedino je čovjek potpuno zastranio od Majke Prirode
se odvrgnuo.
i u sebe uvrgnuo.
čovjek je biće koje se može odvojiti od svega bitnog,
pa i od same svoje biti,
i postati
NeČovjek.
i,
na tom svom putu gaziti sve pred sobom.
ne prezati ni od čega.
ne bojati se nikoga.
biti potpuno bezbojan.
bezličan.
stopiti se s masom.
ili
egzistirati kao individualac.
sam.
sebi dostatan.
dosadan.
čovjek je i taj koji jedini ima mogućnost izbora.
sposobnost razlikovanja
dobra od zla,
no,
i tu je morao uplesti svoje duge prste,
te,
sam sebi određuje norme i kriterije.
čovjek sam upravlja svojim djelima.
njegova djela govore o njemu samom.
ostaju iza njega.
opstaju.
ukupnost svih njegovih djela definira jednog čovjeka.
samo čovjek dobiva nagradu za životno dijelo.
energija koju svaki pojedini čovjek nosi u sebi
privlači i neke druge energije.
dva se čovjeka privlače.
ili odbijaju.
njihov energetski krug čini ljudsku zajednicu.
svaki čovjek u sebi nosi puno različitih energija,
ali i utjecaj jedne energije na drugu čini novu energiju.
energija je ta koja djeluje motivirajući
prenoseći se s čovjeka na čovjeka.
meni,
kada pofali dobre energije
okružim se djecom, životinjama i biljkama.
i dijete je čovjek,
ali,
znatno različit od odrasle osobe.
djeca predškolske i niže školske dobi
većinom su još uvijek iskrena, spontana
puna čiste životne svježe energije
koju, vrlo lako prenose jedni na druge,
pa i na nas odrasle, ako im dozvolimo,
ako smo u stanju dovoljno se otvoriti.
propuštajuću tu energiju kroz sebe
moguće je prošistiti se od svih, do tada, upijenih energija.
umjetnost je još jedna sfera kroz koju je moguće
opskrbiti se dobrom energijom.
upravo čitam,
u svrhu stručnog usavršavanja,
o utjecaju glazbe, ali i ostalih umjetnosti
na sveukupan razvoj djece mlađe dobi.
čudesno je
što sve možemo postići
izlažući dijete umjetničkim aktivnostima,
koliko pozitvno umjetničke aktivnosti utjeću na socio - emocionalni razvoj,
ali i upotrijebiti je kao alat u svrhu usvajanja
i drugih, spoznajnih, kognitivnih i intelektualnih znanja i vještina.
moje dijete upisat će se u vjersku grupu u vrtiću,
rimokatoličke vjeroispovijesti.
slučajnost je to,
ništa više,
jer, jedino u toj grupi za njega ima mjesta.
ironično, zapravo,
jer,
grupa je nastala iz potrebe da se osigura vjerski odgoj
onoj djeci čiji roditelji žele izlagati svoju djecu toj vrsti programa od najranije dobi.
mi,
kao roditelji,
ali i kao ljudi,
po tom smo pitanju,
ajmo reć,
prilično široko rasprostranjeni,
dakle,
nismo usko vezani upravo i samo za takvu vrstu odgoja,
no,
došao nam je sam,
iz nekog razloga.
kako sam ja mama koja svoje dijete ima potrebu izlagati
raznovrsnim i što različitijim sadržajima,
pokušavajući ga razvijati i poticati u svim smjerovima,
bez mnogo ograničenja,
samo s određenim, flekibilnim okvirima,
a, kolegica me neki dan zafrkavala i smijale smo se,
kak bum bila jedna od
" onih mama ",
štreberica,
naime,
meni je bilo čudno kak u tom vrtiću nema već sada roditeljskog sastanka,
pa sam, naravno, morala to i sama provjeriti,
uvjeriti se da ne bih nešto važno propustila,
a, ona mi se smije, veli, ak si sad takva, kakva buš tek posle,
nemam pojma,
bojim se,
kakva bum.
sjećam se,
kad sam prvi puta Frana dovela svojim kolegicama da ga vide
imao je oko šest mjeseci
i prvo kaj me jedna izvrsna ženskica pitala bilo je:
" Vanja, jesi ti normalna mama? "
ne znam,
jesam li?
pitam se to svaki dan.
jesam li ja normalna.
mama.
žena.
supruga.
osoba.
čovjek.
što je to normalno.
tko je normalan.
kako se definira normalno.
nemam odgovor ni na jedno od tih pitanja.
imam samo roj novih i novih pitanja svaki Božji Dan.
da li je ovaj moj postupak bio ispravan.
da li sam mogla bolje.
drugačije.
da li bi drugačije i bilo bolje.
kako da budem bolja.
jučer sam s curama bila na cugi i čula sam jednu jako dobru foru:
" recite mi, kako da budem bolja. "
eh,
kada bi postojao recept.
ne bih tada ni počinjala s ovakvim uvodom.
no,
tada se ne bih niti ništa pitala,
pa,
možda bih,
samim time i izašla iz svoje biti.
valda je sve dobro
dokle god se ja, povremeno
pitam.
život će mi,
ovako ili onako
sam dati
prave odgovore.
kad tad.

za sada se moje dijete križa ovako:
mioca
u sina
i duuuuuja
svetogaaa
Amiiiiin!