Durica Vozi Kolica

četvrtak, 12.05.2016.

papirologija

jučer smo Fran i ja,
lijepo obučeni,
otišli predati papire u vrtić u koji bih željela da ide,
tu u kvartu.
to je vrtić u koji sam i ja išla,
a kada sam došla na praksu, moja teta me prepoznala.
arhitektonski odlično odrađeni, prema onim načelima struke
kako je dobro organizirani prostor treći odgajatelj
( zapravo drugi, jer si sam u smjeni, s preklapanjem za ručak ),
građeni su tipski, tamo negdje početkom osamdesetih i ima ih dosta takvih u gradu,
sada ga kompletno preuređuju, iznutra i izvana, stavljaju nove sprave,
te, bih, osim toga što mi je iza kuće i doslovno me ogrda dijeli od njega,
jako voljela da uspijemo Frana tamo upisati.
malo sam, naravno i škicnula po sobama, kak su uređene, i to,
i zato, jer je njega zanimalo, ali i zato da vidim kaj rade i ukradem možda koju novu ideju.
papire sam imala sve uredne, osim, naravno, potvrde s mirovinskog od muža,
jer moj muž nije u mirovinskom sustavu, obzirom da je honorarac,
te radi na autorski ugovor, ili ugovor o dijelu,
te se smatra nezaposlenim.
da je dobio status slobodnog umjetnika,
kojeg država dodijeljuje jednom godišnje jednom gitaristu,
onda bi mu država plaćala mirovinsko, pa bi se smatrao zaposlen,
iako bi radio isti posao, i jednako plaćao porez.
tako sam ja išla u dobroj vjeri, da će moja potvrda o zaposlenju
i podaci o njegovom poslu biti dovolji da mi dijete prime u vrtić
bez posebnih intervencija.
pokucali smo na vrata skupa, prvo ja, onda i Fran oponašajući mene,
pa kada smo ušli, rekla sam mu da sjedne na stolac, kaj me odmah poslušal,
sad, ne znam da li je to zato, jer su nutra bila dva tajnika,
ili je baš taj dan odlučil slušat mamu,
još sam mu i kišobran dala da čuva, a nije s njim lamatal po stolu im,
neg ga je mirno držal u krilu,
dok su stričeki pregledavali papire:
" gledajte, vi ste iz struke, pa vam je sve jasno,
obzirom da će dijete u devetom mjesecu imati tri godine
neće biti primljeno u prvom krugu, ali, kad se grupe formiraju,
vi ćete biti na listi čekanja, pa ćete ući u onu grupu gdje ostane mjesta,
obično ima mjesta za stariju djecu u područnom Gornjem vrtiću......"
sve mi je, naravno, jasno:
" jel to zato jer je moj muž nezaposlen? " - pitam samo zato da mi srce bude na mjestu
" da, nemate papire s mirovinskog koji se traže prema porpisima "
" ali on radi, i to takav posao da ga nema doma po tjedan dana,
možemo donijeti i poresku karticu, potvrdu iz HGU-a, potpisanu potvrdu poslodavca i njegovog knjigovođe...... " - mislim si, možda
" nema potrebe, nama su potrebni samo papiri s mirovinskog koje vi nemate.
šit!
to znači, kad bi sada ga netko tko ima firmu ga prijavil na dva mjeseca i kad bi platili doprinose
e, tada bi i moje dijete legalno imalo pravo ići u vrtić,
ovako,
čekala bum taj drugi, i treći krug,
a,
možda i koja kolegica zna neku kolegicu,
kak sam ja iz struke, pa mi je sve jasno,
nisam željela ići tim putem,
i ne želim još uvijek,
no,
želim da moje dijete ide u vrtić,
jer,
ja radim
i otac mu radi,
pa ne vidim razloga zašto jedan jedini papir
igra toliko veliku ulogu,
kada, kao osoba iz struke znam puno,
a i više.
uglavnom,
u petak idemo na razgovor,
opet skupa Fran i ja,
da naprave procijenu,
pa, bumo vidli.
čekat ćemo te druge i treće krugove.
na izlasku je lijepo pozdravio,
putem smo sreli još neke tete kojima je mahao,
a, onda smo malo razgledavali garderobe na kojima su sličice životinja,
kaj mu se jako sviđalo.
pitao me: " mama, ka di su djeca? "
( kako ga često čuva tatina teta iz Istre, tako je pokupio puno njenih izraza,
a meni je to skroz simpa kak kombinira kajkavski i čakavski ),
jer, grupe su, uglavnom bile prazne, djeca su odlazila kući,
ali, tako je i bolje, jer da je vidio djecu, ne bi htio otići doma,
ovako smo samo malo razgledali i otišli.
" ja ću trčati! " - veli
pa smo otišli u obližnji park, dok nas nije potjerala kiša.

- 09:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #