Samo Durica

subota, 07.05.2016.

" čovječe, ne jadi se "

željela sam, zapravo, pisati o nekim sasvim drugačijim,
ozbiljnim temama,
nedavno minulim aktualnim događajima,
zelenim gusjenicama s kapama od plastičnih jednokratnih čaša na glavama,
transparentima koje je nemoguće napisati zbog nedostatka tempera,
dilemama o konzumiranju obroka bez deklaracije na tacama donešenim od kuće,
pravima neradnica
koje svakodnevno planduju i sunčaju se
skrbeći o više od dvajspet tuđe djece
na duši, srcu i u rukama,
savijajući kičme preko nekoliko puta na dan
obuvajući im cipele, brišući guze i guleći jabuke,
ukinutim stimulacijama za dodatne posebne programe,
te njihovo financiranje iz vlastitih džepova,
o jednom toplom pismu koje je objavljeno kao komentar dana,
povezanosti DPS-a s pravima na budućnost naše djece,
individualnom pristupu
kako službenim vozilima,
tako i osmijehom, razgovorom i zagljajem,
magičnom izrađivanju materijala, poticaja i sredstava čarobnjaštvom iz ničega,
osobnoj priči jednog selotejpa i njegovim memoarima na kraju vijeka trajanja,
čestitkama za Majčin Dan čiju su izradu osigurale same mame donacijama kolaž papira i flomastera,
te ispovijesti UHU lijepila koji se štedljivo troši samo u točkicama,
rezanju salveta na četvrtine, kao i njihove povezanosti s ekološkom osviještenošću
novih generacija
i šesdesetsedmogodišnjakinjama koje odrađuju sat tjelesne i zdravstvene kulture
pomno pazeći da ne pogube svoj novougrađeni umijetni kuk
i da im pelena ne promoći kroz sportski triko
namještajući slušni aparat na pravilnu frekvenciju
dok mladi, školovani kadrovi odlaze čistiti diskoteke u neke tuđe zemlje,
i svim ostalim društveno - zabavnim aktivnostima
ali,
čemu kvariti ovako predivan dan
koji smo, nakon dugo vremena proveli svi troje skupa u prirodi,
a započeo je ručicama mog djeteta mi na licu
uz njegov radostan usklik:
- mama! tu si! doma si? ne ideš jaditi? -
- 23:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #