Samo Durica

natječaj za najljepše ime

iako još nemamo bebu,
barem nemamo a da to znamo,
mi smo,
osim intenzivnog truda stvoriti je,
jer,
nemamo više kaj čekat,
Fran je prošao dvije godine,
uskoro bu se ostavil pelene,
samostalan je,
a, ja bum za par dana navršila trisedam,
dakle, nemam više baš puno vremena,
a, što više vrijeme prolazi,
nebu mi bilo lakše,
tako da je to sad to, i
odlučili joj pronaći i ime,
jer,
ako djeca sama biraju svoje roditelje,
po onoj nekoj teoriji,
onda, valda,
bu i prije izabrali nekoga
tko se već pripremio,
ima i ime i sve,
i ne samo to,
neg,
ak već imaš i ime,
onda, kao da to dijete, duša
već postoji,
titra oko nas,
tak nekak ja to doživljavam,
kao da je već tu, blizu nas,
kao da si već napravio dio bitnog posla.
mislim,
nije tajna da si ja želim curicu,
pogotovo sada,
potrebna mi je ta neka ravnoteža u energijama,
iako,
znam, znam,
to se ne bi smjelo željeti,
samo da je živo i zdravo,
znam,
no, nije sada,
da bi ja bila nesretna ako dobijemo dečka,
nije u tome stvar,
samo bih bila jako sretna
ak bude curka,
i to je sve.
osim kaj se nemremo dogovoriti oko imena.
teško smo se i za Frana dogovorili,
sva muška imena koja su se meni sviđala
nisu se sviđala nikom drugom,
a, dogovorili smo se da se ime mora sviđati i meni i njemu,
pa je Fran bio, jednina, takva, opcija,
iako je meni jako trebalo da ga spojim s djetetom,
nikako mi to dijete nije bio Fran,
ne znam zašto,
al, na kraju, upoznavajući ga, ipak se, nekak, zaživio s njim.
osim toga, njega su svi počeli zvati Fran, još prije nego se rodio,
čim smo rekli da nam se to ime sviđa,
svi su mu se obraćali tim imenom,
tako da je on bio Fran i prije nego se rodio,
jer, kod nas se smatra kako s djetetom treba razgovarati odmah,
odmah ga prihvatiti u obitelj,
razgovarati s njim, pričati mu, pjevati, svirati, i oslovljavati ga,
jer je osoba, dijete, i prije nego se rodi,
odmah, čim je počelo kucati ono malo srce:
to je čovjek,
a čovjek zaslužuje da se ponašamo prema njemu kao prema čovjeku.
možda djeca ne biraju sama svoje roditelje,
možda ih bira slučajnost,
možda karma ili sudbina,
možda biologija, samo znanost,
možda Svemir, a možda i Bog,
nemam pojma,
meni nije ni važno,
nije mi od presudne važnosti znati taj podatak točno,
važnije mi je
da mi to drugo dijete želimo,
volimo,
očekujemo,
priželjkujemo,
nadamo mu se,
molimo za njega,
zovemo ga,
razgovaramo o njemu i s Franom,
objašnjavamo mu kako će nam doći,
veselimo mu se zajedno,
pa i, biramo mu ime.
stoga,
ako želite sudjelovati skupa s nama
navedite neko ime koje vam se sviđa,
neko koje vam iz nekoga razloga baš posebno,
tako da stvorimo malu arhivu imena,
naravno,
ak vam se na da,
nikom ništa.
s tim, da,
hm,
ja želim:
naše ime,
koje može funkcionirati i kao internacionalno,
dakle, da dobro zvuči i u drugim govornim područjima,
da je kratko,
i, naravno, da je posebno i kul,
i da se paše zFranom.
šalim se,
samo vi udrite po svome!
moglo bi to biti dost zgodno i zanimljivo.