Joanna has left Stepford https://blog.dnevnik.hr/drugopoluvrijeme

četvrtak, 24.03.2011.

Odbjegla poanta i umjetnost diverzije

Pogledala sam par puta u životu trenutak istine. Najjače od svega mi je bilo kad je lik priznao da je sexualno iskoristio pijanu curu. Publika mu je pljeskala. Jer je to po poligrafu bila istina.

To samo po sebi nije baš važno iako je ljudska svijest čudna stvar, najčešće sposobna pratiti samo jedan segment. U tom trenutku je dotični mogao priznati bilo što, ubojstvo libijskog siročeta s predumišljajem, seks s ovcom, pronevjeru sredstava za oporavak Viktora Lenca reakcija bi bila ista, gromoglasni pljesak jer hej, rekao je istinu:D.

Gotovo apsurdno kao zadatak koji sam svojedobno dobila za riješiti iz fizike. Zadatak glasi: Dječak mase 40 kilograma, pada slobodnim padom sa zgrade visine 20m. Kolika će biti maksimalna brzina? Koliko će trajati pad?
U toj prostoriji je bilo osim mene još 20ak ljudi. Jedina nisam riješila zadatak. Jedna kolegica sa strane mi je krenula objašnjavati (da se razumijemo, to me uvrijedilo,znam ja što je slobodni pad, samo ne znam kako netko može biti glup i ne znati što rješava: ). Morbidno malo.



Jednako tako naš kardinal Bozanić kaže za superdelux zgradu: „Vjernici nisu dali ni kune“.
Uopće mu ne mislim proturječiti. Štoviše apsolutno sam sigurna da govori istinu. Nisu vjernici. Kladim se da je proračun dao.

Dakle oni koji nisu vjernici, oni pederi iz neke prošle priče čije odurne navike crkva osuđuje, svi oni koji će gorjeti u paklu(skupa sa mnom jasno), no kad govorimo o šuškavom, Crkva je kao „Cheers“ (where everybody knows your name). Lijepo je Carlin to sročio: Bog je sveznajući, svevideći, svemoćni, ali treba novac, mnogo mnogo novca


Ponavljam se 100.put, ali nema veze mogu još jednom. Crkva i država moraju biti odvojene! Moraju jednostavno.

Zašto bi bilo koji ateist, židov, budist, pravoslavac, musliman, ili pripadnik bilo koje druge religije (molim da mi oproste na diskriminaciji pripadnici religija koje sam u nabrajanju propustila i navela pod druge, mozak mi malo trokira, nije ništa osobno) trebao platiti na bilo koji način vjerske potrebe katolika?

U zemlji u kojoj umirovljenici kopaju po smeću, imamo vojsku nezaposlenih, nemamo industriju, proizvodnja nam je minimalna i zastarjela floskule tipa skuplje je dugoročno jeftinije ne bi pas s maslom pojeo.

Da se razumijmo, teza je legitimna. Kad kupujete recimo novu kuhinju. Ne kad u najgorem mogućem vremenu za većinu stanovništva govorimo o zgradi koja košta milijune.


Apsolutno nisam ljuta, samo mislim da zvono zvoni ko blesavo i da bi bilo krajnje vrijeme da se isto konačno čuje.


Iako sam koliko god mogu biti protiv popisivanja stanovništva jer iskreno smatram zadiranjem u privatnost da mi nepoznata osoba dolazi u stan, ispituje me o bračnom, imovinskom, i drugim stanjima, o vjerskim i sexualnim opredjeljenjima i tko zna čemu još ne.

Ne vidim svrhu toga i gotovo. Nije da će gledati koliko nezaposlenih ima pa tome prilagoditi cijene, nije da će prebrojati uzgajivače goveda pa zaključiti da nam uvoz govedine ne treba, da će prebrojati automobile pa gradnju cesta prilagoditi tome, ili ne daj bože gradnju gradova prilagoditi porastu stanovništva, industriju potrebama ili bože me sačuvaj nešto korisno. I koliko god sam protiv toga vidim jednu korisnu stvar. Konačno postavljanje nekih stvari u perspektivu.

I zato molim sve vas da se izjasnite onako kako se osjećate.

Možda se onda brojevi vrate u okvire bliže realnosti.
Doduše jedno je sigurno, dok se stvari ne stave na svoje mjesto, dok se Crkva ne makne iz onih sfera u koje ne spada ovakve stvari će se ponavljati. Treba li nam to? Sumnjam.

nedjelja, 20.03.2011.

Ako utjehe nema u vodi pristavi čaj

Svi smo skloni nekakvim bjegovima više ili manje. Netko se hvata za upaljač, netko za olovku, netko za komp, netko za iglu netko za tortu.
Određena radnja ili supstanca nakon koje se osjećaj koji pokušavamo zakopati donekle zakopa. Ostaje viriti samo onaj dio iznad nosa, čisto tako da znaš tko je u tom slučaju gazda.

Ti nisi, jer da jesi ne bi ga zakopavao nego bi ga šutnuo u osjećajnu guzicu i tim aktom valjda stavio na osjećajno mjesto.
Gdje bi dotični da ima malo pristojnosti posramljeno ostao.
Da se razumijemo.
Nema.
A i da ima, nisi mu gazda, on je tebi.
I bit će tu dok mu dozvoliš da te kljuca.
A kljucat će. Jer može.

I nakon okidanja tog obrambenog mehanizma koji za svrhu ima jedino kupiti vrijeme dok ti shvatiš što bi trebalo se događa nešto fenomenalno. Vrati se svaki put kao malo veći nego prošli put.

U ukupnom zbroju svih mehanizama upotrijebljenih u ovo proživljenog života nekako ispada da je jedini mogući način trajnog rješavanja pustiti da misli da te dobio, da se izluduje do mile volje s umom i svime što je u njemu.
Nek slobodno kida razbija, baca te u očaj i vraća iz njega, nek slobodno izvuče sve što ima, jer poslije toga znaš da će doći do famoznog šutanja u guzicu.
Dakle moji dosadašnji stavovi o tome kako je plakanje glupost koji su izmislili dr. Philovi ovog svijeta pokušavajući od svih nas napraviti kmezava čudovišta koja kukaju bez prestanka padaju u vodu.
Ja bi da znam to.
Da se znam ne uhvatit boce, olovke, žice, bloga ili nečeg pedesetog što trenutno umiri, ali ostane žderati iznutra.
Zamijenila sam sve fiksacije crtanjem.

I crtam.Ne baš dobro.

Desnom rukom, to je isto metoda. Iskopavanja podsvjesnog gušećeg smeća.Desno je važno jer sam ljevak. Još jedan aspekt naopakosti ispunjen.
Idealno bi bilo ostati u krevetu i isplakati dušu dvije, koliko ima i koliko treba, kad ponestane materijala onda se ustaneš začudiš sam nad sobom i nastaviš dalje. Jer si ga pustio, on je odradio svoju malu bolesnu perverziju nad tobom, i sad je miran i više nema što dalje. Otići će sam.

Poslovično izbacivanje nogom u guzicu vjerojatno neće biti potrebno. Shvatit će i sam da si gora budala nego što može podnijeti i otići, nema smisla lomiti ono što se ne opire.

Pametniji popušta.

Za ovaj način nemam suza, vremena ni prostora.
Što je velika šteta, jer imam osjećaj da bi bila sjajna u tome.

Ne tražim savjet. Daleko bilo da želim rješenje. Ovdje sam samo da bi vam pokvarila raspoloženje, naime nije lijepo da se zabavljate dok sam ja ovdje u divljim raspravama sa svojom mračnom stranom. Jel mi ide? E da. Ispričavam se ako sam nekom slabijih živaca digla tlak. Bila mi je namjera. Jer ne smijete biti nervozni. To još nikom nije pomoglo.

četvrtak, 17.03.2011.

Kad sam bila punk bila sam pametnija

"Re-gaining Unconsciousness"



First they put away the dealers,
keep our kids safe and off the street.
Then they put away the prostitutes,
keep married men cloistered at home.

Then they shooed away the bums,
then they beat and bashed the queers,
turned away asylum-seekers,
fed us suspicions and fears.
We didn't raise our voice,
we didn't make a fuss.
It's funny there was no one left to notice
when they came for us.

Looks like witches are in season,
you better fly your flag and be aware
of anyone who might fit the description,
diversity is now our biggest fear.

Now with our conversations tapped
and our differences exposed,
how ya supposed to love your neighbor
with our minds and curtains closed?
We used to worry 'bout big brother,
now we got a big father and an even bigger mother.

And you still believe
this aristocracy gives a fuck about you.
They put the mock in democracy
and you swallowed every hook.

The sad truth is
you'd rather follow the school into the net
'cause swimming alone at sea
is not the kind of freedom that you actually want.

So go back to your crib and suck on a tit
go bask in the warmth of your diaper.
You're sitting in shit and piss
while sucking a giant pacifier,
a country of adult infants.
A legion of mental midgets,
a country of adult infants,
a country of adult infants.
all regaining their unconsciousness

Pa kvragu ne želimo valjda ovo?

ponedjeljak, 14.03.2011.

Ugasi motor u znak prosvjeda protiv dizanja cijene goriva

Ponuda i potražnja gospodo. Jedini zakon modernog društva. Ponuda i potražnja.


Idem bajkom danas i dolazeći do raskrižja čujem trube i pomislim da je bila neka prometna pa ljudi šize jer ne modu proći. Konačno dolazim do spomenutog raskrižja i vidim kako uz zebre stoje ljudi plakatima na kojima piše: zatrubi za stop rasta cijene goriva…

Svaka reakcija, odnosno, svaka nenasilna reakcija je s moje strane dobrodošla, doduše ne nalazim svaku za naročito učinkovitu.

I ovo je bolje nego dosadašnjih godina kad ljudi na najavu poskupljenja odu svi u atak na benzinske crpke, stoje po sat i više vremena u redu da bi natočili gorivo prije nego poskupi. Barem trube. Ne mrmljaju više sebi u bradu nego ih se čuje, ali to nije rješenje

Rješenje je da svi oni koji mogu bez auta i ne voze aute osim u slučajevima krajnje nužde. Većina ljudi ipak radi u svom mjestu boravka, a većina mjesta boravka ipak se da prešetati. Jasno pri tome ne mislim na to da ne odvezete autom baku doktoru, nego da ne idete istim u trgovinu koja je 100m udaljena od kuće po 4 stvarčice koje stanu u ceker.

Da na posao ili u faks, školu i tako dalje odete pješke, biciklom, da ne palite automobile, motore, da ne trošite gorivo. Ako netko radi daleko od kuće, ili je dostavljač, trgovački putnik i sl, jasno da takvom ne dolazi u obzir ne ići automobilom, ali vjerujte ako svatko kome nije nužno korištenje auta bude prošetao smanjenom potražnjom ćete ih natjerati na smanjenje cijena.

A možda i vi budete zadovoljniji i opušteniji jer ste napravili nešto dobro za sebe.


Možda time damo jaci argument da smo relaksiraniji, ali svakako je vrijeme da potrošači prestanu biti ovce za šišanje i preuzmu kreiranje tržišta u svoje ruke jer vjerovali ili ne, VI JESTE TRŽIŠTE! Vi bez njih možete, obrat jednadžbe ne vrijedi.

ponedjeljak, 07.03.2011.

Sudar svjetova-nauk i praksa

Rado bi rekla da sam šokirana, no nažalost nisam. Ovo je samo jedna lijepa slika koja potvrđuje kako se djeca u Hrvatskoj obrazuju i kad se zapitamo zašto nazadne izjave čujemo od i djece evo i odgovora. Tako stoji u planu i programu. Nemam riječi. To je dakle to, to stoji u planu i programu?

sramota sakatog obrazovnog sustava

Kontrolira li itko taj plan i program?
Uvijek sam mislila da vjeronauku nije mjesto u školi, da djeca trebaju ako to žele oni i obitelj ići na vjeronauk u crkvi, no ako već je u školi, zašto ministarstvo ne kontrolira što se nalazi u tim udžbenicima?

Ako je vjeronauk školski predmet koji se školski ocjenjuje literatura iz tog predmeta mora valjda imati neko odobrenje.

Možda i ne treba, pa možda ćemo djecu učiti da je evolucija glupost. Izuzetno me ljuti nazadnost mišljenja, ne zato što se ja ne slažem s mišljenjem.
Nego što braćo kršćani, Bog je jedini koji sudi, on je taj koji prašta ako nešto treba oprostiti. Treba li oprostiti nekom tko gleda svoja posla i ničim ne utječe na vaš život?

Odakle pravo dotičnoj vjeroučiteljici da proglasi nekog bolesnim jer je homoseksualac? Je li dotična kvalificirana? Vjerojatno je stručnija od liječnika koji kažu da je homoseksualnost nije bolest. Osim što je očigledno pedagog parekselans pa ne razmišlja da možda neko od te djece kod kuće ima dvije mame ili dvojicu tata(samo zato što nije česta pojava ne znači da nije moguće).


Više mi je dosta crkve i licemjerja koje ta institucija emitira. Homoseksualci su dakle bolesni ljudi, po mogućnosti bi i njih trebalo liječiti nekom kršćanskom metodom tipa ne znam…batine? Biča?Improvizirajte, izliječimo našu bolesnu braću. A to što Crkva sakriva pedofiliju, to bi bilo što? Ok dok god svećenici ševe curice?Ali hej kad počnu gledati dečkiće to je već za liječenje. Gdje je Crkva kad treba djelovati?

Zbilja se nadam da ta šugava i traljava institucija neće dugo jer jedino što radi je pere novac, a kad ga ne pere troši ga.

Kad Crkva nekršteno dijete koje je umrlo šalje u limb pa potom isti ukida, u tišini ukida jer im valjda postaje jasno da je roditeljima dovoljno teško što im je dijete umrlo, da im zbilja u slučaju da su vjernici ne treba ideja da je to dijete u paklu.
Uzmimo sad da je Isus zbilja postojao. Iskreno me zanima što bi rekao na ovakve stvari. Na crkve pune zlata i okićene svećenike dok su toliki ljudi gladni. Zanima me i što bi rekao da čuje da svećenik sahrani ubojicu, ali nekog tko je eutanaziran ne želi. Što bi isus rekao da vidi kako se prodaju „posvećene“ slike u svetištima. Nije li još Mojsije zbog toga napravio festival? Po čemu je slika sv. Ante pametniji izbor od zlatnog teleta? Treba li nam još jedan prorok tipa presvijetlog Zlatka? Uopće znali li itko koje pare mlati taj čovjek zreo za hospitalizaciju?


Ne mogu vjerovati nekad što si ta trula institucija zasnovana na tragovima nekadašnjih načela i novcima daje za pravo govoriti ljudima kako da žive, sami se istih pravila ne drže, čak štoviše zloupotrebljavaju baš sve.

Žao mi je najviše ljudi koji su vjernici, oni rijetki pravi, koji žive tu vjeru i koji u tome vide spas u teškim trenucima jer vidim da su svjesni da im crkva ne ostavlja baš neko zaleđe. Dobra stvar je što oni uglavnom vjeru ne vežu nužno uz instituciju crkve.

Osobno nisam vjernik, nekako ne pronalazim smisao u vjerovanju u autoritet kojem polažem račune pa ih zato polažem sebi.

Sumnjam da sam zato išta lošiji ili bolji čovjek.

Sumnjam i da su homoseksualci išta bolesniji ili zdravili od heteroseksualaca. Ono u što sam sigurna je da je krajnje vrijeme maknuti crkvu iz svjetovnih institucija.

Tko voli nek' izvoli, neka u svojoj kući i crkvi radi što ga je volja, no nema nikakvog objektivnog razloga iz kojeg bi vjeronauk trebao biti školski predmet.

Ono što škola treba je religijska kultura, sramota je da djeca izađu iz srednje škole bez osnovnih znanja o drugim religijama bez obzira na to prakticiraju li bilo koju religiju. Crkva se tom opire iz jednostavnog razloga, svjesni su da je taj vjeronauk jedna od zadnjih stvari koje vežu ljude za crkvu i da mnogi bez tog u istu ne bi nikad kročili da im se ne piše u učeničku knjižicu, kao što kasnije kad se prestane pisati i ne kroče više.


Na kraju me zanima još jesu li svjesni da je prema podacima 10% stanovništva homoseksualno. Po logici stvari to je i 10%ljudi u toj Crkvi, koja ih proglašava bolesnima ne razmišljajući o ljudima iza orijentacije, brojeva i inih sranja. Sramite se gospođo vjeroučiteljice. Sramite se

nedjelja, 06.03.2011.

Znanje je moć, zato se i pobrinu da ne znamo sve

Jeste li znali?
Majka Eunija i majka Jaca imaju ponešto zajedničko vjerovali ili ne. Obje rade apsolutno ništa za smanjenje našeg broja nezaposlenih. Doduše majku Euniju se to i ne tiče baš, u krajnjoj liniji nema još ništa s nama, a ako ju se pita najradije i ne bi.

Tajna ambicija velikog broja hrvatskih građana je onog trenutka kad ova smiješna mala državica uđe u Euniju pokupiti kofere odvaliti:“Rastajem se Cigani sa vama“ ili „So long So long and thanks for all the fish“ ovisno o afinitietima i otići odavde vraćajući se maksimalno jednom godišnje u posjet rijetkim preostalim prijateljima i eventualnoom živim roditeljima.

Ako premijerki (iako je ona samo netko tko je skvoterski zasjeo na praznu fotelju i ne da se ni posranom metlom otjerati) nije baš jasno, postoji ogroman broj ljudi koji napuštaju čim to prilika dopusti ovaj brod koji tone, a ne može se odlučiti na koju stranu će brže propasti


Dakle ako niste imali informaciju, da vam odmah bude lakše nisam ni ja, informacija je došla sasvim slučajno i posredno od jedne stanovnice Eunije. Jeste li znali da zemlje Eunije imaju pravo na zabranu zapošljavanja hrvatskih državljana do 7 godina?

Dakle nakon što uđemo u Euniju, možemo 7 godina ne moći raditi negdje drugdje(ovdje i onako možemo ne raditi jer nemamo gdje).
A budimo iskreni sami prema sebi, što ljudi navode kao pro argument za ulazak? Pa moći ćete ići raditi van. O-o malo morgen.

Dakle implicitno saz najemo da i od proklete bolonje koristi mogu imati klinci koji sad upisuju fax.

Dakle moja generacija je svakako upropaštena. Jer bolonjce ne ulazim u to koliko opravdano svi gledaju kao poluobrazovane idiote od kojih će radije uzeti bilo kog od starijih generacija makar je taj netko možda studirao 15godina (i ne računam one koji su radili pa zapustili fax nego one koji su se 15 godina povlačili ne radeći ništa).
I jedino što me iskreno rečeno u toj priči tješilo je to što titula na kraju prolazi bilo gdje jer bolonjski proces ima za svrhu prilagoditi nas europskim obrazovnim standardima.
Od bolonje smo dobili špagete bolonjez, i to moram priznati ne tako dobre (kolege tako kažu ja ih ne konzumiram).


E pa ovako ćemo, ako neće Eunija mene, neću ni ja Euniju, da vrlo zrelo razmišljanje, ako se Eunija može tako igrati mogu i ja. Nije riječ samo o fakultetima, svi znamo koliki broj ljudi odavde radi vani, neki na bauštelama, neki u ugostiteljstvu, neki u tvornicama, što s njima?

Ta zabrana je meni sasvim jasna i logična. Na kraju krajeva zašto bi jedna Italija dala posao meni prije nego jednom Talijanu. Njihovo je da osiguraju svoje građane i to podržavam, jedino je ružno što to nitko za nas ne da ne čini, nego nam i uskraćuje ovakve informacije.


evo i linka

A EVO I ORIGINALA

subota, 05.03.2011.

Osobni prostor i ljudi u njemu

Mrzim kad mi ljudi vrijeđaju osobni prostor, i kad treneri vrijeđaju integritet zapisnika pa se potpisuju preko pet kućica.
Standardno je po ovakvim pitanjima reći sto ljudi sto ćudi i kojekakve varijacije na temu ove izreke.
Ne mogu govoriti u tuđe ime, ali kad mi se netko unese u lice ja bi se najradije objesila za luster ili još bolje za plafon makar ne patim od nekih bakterijskih fobija nego mrzim vrijeđanje svog osobnog prostora koji je priznajem nešto bahatiji nego kod većine ljudi. Uopće nije sporno da ja pretjerujem i da se razumijemo uopće ne mislim da sam u pravu.


Kako moji starci vole reći ja sam ionako divlja i asocijalna:)

Dakle podaci kažu nekako ovako:

30 – 45 cm.............intimni prostor
45 - 120 cm............privatni prostor
1,2 – 3,5 m.............društveni prostor
iza 3,5 m................javni prostor

E sad ono što me zanima je koliko vas smeta kad vam se netko tko bi trebao biti u društvenom prostoru recimo odjednom nađe bliže nego netko tko spada u nekakav intimni prostor. Moji razgovori s tavim ljudima često počinju pored jednog zida a završavaju s druge strane prostorije.
Zato izbjegavam gužve izuzev koncerata (tu nekako mogu žrtvovati svoj osobni prostor u više svrhe iako sam rijetko u zonama gdje su ljudi nagužvani kao sardine) jer zbilja, ali zbilja ne podnosim kad mi ljudi stoje bliže nego što bi trebali. Nije se jednom dogodilo da izađem iz tramvaja i nastavim nogama. Jednostavno ne podnosim preveliku blizinu ni bliskih ljudi, a kamoli nepoznatih ( posebno onih koji imaju problema s poštivanjem higijenskih navika civiliziranog svijeta). Može se iz toga tražiti moj psihološki profil, ako je nekom jasno do toga jako stalo u što sumnjam ipak.

Uz to mrzim još jednu stvar, ljudi koje površno ili nikako znam koji kad me vide šire ruke i glume teletabise. Nekako nisam uvjerena da trebam grliti svakog kog znam. Mislim nekako i da se većina s tim slaže, Ali postoje ti neki ljudi kojima je to normalna pozdravna poruka za svakog kog donekle znaju.
Jednom prilikom sam srela legicu koja je u međuvremenu promijenila fax i grad i nismo se vidjele sigurno 2 godine, i oke uhvati me ona tamo i počne grlit i sobzirom da se nismo zbilja dugo vidjele nije mi to bilo čudno, da bi me nakon toga ljubit i grlit poče a druga cura s faxa koju sam viđala tad svaki dan i bile smo samo solidne poznanice. I mislim, oke, sad je mislila da je to red ili što:)

Ne ljubim se okolo sa svima, nisam jedna od onih jao draga divna si kisi esi cura. Na wc idem sama i ne pokupim pola ekipe koja se za stolom da mi drži svijeću.
Mislim da većina nije takva, ali te koje jesu…silno pokušavaju asimilirati sve ostale. U čemu je stvar?
Pa pobogu, mogu shvatiti kad nekog dragog nisi vidio neko duže vrijeme, ali cmakanja sa svakom legicom iz razreda, s faxa i slično koju vidiš najmanje jednom dnevno po nekoliko sati. Jesam spomenula da se vrlo često ne podnose s objektom cmakanja?

To su valjda one fore iz američkih teen filmova, mean girls i te sheme, ne kužim iskreno, ali kako smo već utvrdili ja sam asocijalna pa io nije neki problem što ništa ne kužim:)

Ne volim ni kad pričam s ljudima, a oni nekako stalno uspijevaju dotaknuti me krajnje nepotrebno pri svakoj drugoj riječi. Mislim ako mi netko prepričava svoj vikend, utakmicu, kupovinu, grafove,svatove zašto je za ime gospodnje potrebno da me dotakne 3-19puta u minuti. Ako gledam osobu koja mi priča, povremeno klimnem glavom ili nešto prokomentiram nekako mi se čini da nije nužno osiguravati se na ovaj način da pratim. Pratim. Pratim.

Oke osim ako baš zagnjave s kupovinom, svatovima i takvim tematikama, to me nekako i ne zanima baš, pa odlutam:D to nisam kriva ja to je kriv moj ADD:D to je kako čujem moderna dijagnoza za zločestu djecu koja ne prate:)

Opis bloga

polupokušaji nečega


Emajl:

electromagnetica184@gmail.com





đuls blog

Fabricka greska

Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage

Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek

Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme

Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi