Komentari

drugopoluvrijeme.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • tičerica

    ja nikad o svojim prostorima nisam razmišljala u mjernim jedinicama... znam samo da nisam osoba od fizičkih kontakata (sjećam se, u srednjoj je u jednoj fazi uhvatilo cure da se šetaju ruku pod ruku. i vidiš, idemo na kavu nas hrpica poslije nastave, dva-tri para ruku pod ruku, dvije trojke ruku pod ruku, i ja kao društveni izopćenik, sama. :D). ne volim ni cmakanje. čak se ni s mamom i sestrom, koje ne vidim po 3 tjedna, ne cmačem. dva mjeseca neviđanja mi je neki limit nakon kojega dopuštam grljenje i cmakanje.
    u busu i vlaku sam uvijek sjedala do prozora i onda s druge strane stavljala torbu kao barijeru između mene i "susjeda". mislim da bih u japanu umrla u looney-bin.
    a što se razgovora tiče, meni je jedan korak (dakle, oko metar, rekla bih) pristojna udaljenost za poznanika. i kako mi se osoba približava, tako ja uzmičem. sa strane vjerojatno taj ples djeluje jako zanimljivo... ;)

    avatar

    05.03.2011. (14:48)    -   -   -   -  

  • praktikum

    osobno sam za nekakvo kulturno ponašanje, organski, ali zaista organski ne podnosim vikanje i agresivnost i pretjerano pipkanje :)
    što se tiče osobnog prostora, kaj ja znam, meni ovo ne "zvuči" tak pretjerano asocijalno itd. :))
    osim što nekad moramo odbaciti ta pravila pa se malo i pogužvati po tramu i busu, izlazak iz prometala zna biti prilično nepraktičan čin:)))

    avatar

    05.03.2011. (16:29)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    neki dan naletih na rečenicu - "voli susjede, ali ne ruši ogradu" - pa se, osim prepoznavanja istine u izrečenom, usput i nasmijah zamišljajući susjeda kako se preko ograde šulja komšinici dok je komšija na poslu ;0)))) no dobro, sada bez zeze, ne volim se ljudima nametati, niti volim da mi se nameću. osobni mi je prostor svetinja, kako moj tako i tuđi. bez obzira o kojim se mjernim jedinicama radilo, fizičkim ili duhovnim. očekujem da ga se poštuje, kao što ga poštujem kod drugog. no opet, poštovanje i uvažavanje danas nije na cijeni. tako da u današnjem svijetu potreba za osobnim prostorom nikad nije bila veća, kao što paradoksalno nikad veći nije bio i njegov manjak.

    avatar

    05.03.2011. (18:10)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Još uvijek nisam nesklonost ljudima preveo u životnu filozofiju. :P
    S druge strane, kad mi previše ljudi bude previše blizu, obično gledam kako da pobjegnem. :Z
    Vjerojatno se sklonost društvu može lijepo opisati s jednom ili dvije brojke.

    avatar

    05.03.2011. (18:41)    -   -   -   -  

  • so far away...

    Jako sam se prepoznala u ovome. Posebno onaj dio da ne voliš gužve i jedino na koncertima je prihvatljivo biti dio mase i hodanje jer ne možeš više izdržati u tramvaju. Zaista ne volim da me dodiruju ljudi kojima to na neki način ne dopustim, koji mi nisu zaista bliski. Ili kada mi to ne odgovara. Nekako mi je to kao napad, osjećam se ugroženo, ne znam to objasniti, ali nema svatko pravo dodirivati me, biti dio tog nekog osobnog prostora. Mrzim kad mi se netko unosi u lice. Brat mi je sušta suprotnost i stalno bi se grlio. I nije da sam nedruštvena. Zanimljivo, upravo sam upisala tečaj salse. Tu će dodiri biti neminovni, ali ne smeta mi.

    avatar

    05.03.2011. (21:27)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    @tičerica:ja svakako nisam osoba od fizičkog kontakta i ne daj bože nekog javnog demonstiranja emocija:D a taj metar je valjda minimum na koji pristajem:D
    @suzette: neka hvala, bolje 5minuta šetlje duže nego netko na vratu ipak :)
    @modesti:istina živa, od početka do kraja
    @nemo:ha možda bi trebao:) nekako daje više kredibiliteta ako je nešto životna filozofija nego ako se samo tako ponašaš jelda:)?mislim da se ama baš sve može brojkama opisati
    @so far away: ni ples ne volim, jesam i to spomenula? ne znam plesat, a i ne volem:D

    avatar

    05.03.2011. (23:40)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    Hm... Ne smetaju me guzve kad je bliskost prisilna. Ali ne
    volim nikako prodiranje u moj intimni prostor ni puno dodirivanja. A opet, imam krug frendica s kojima mi je normalno da se grletamo i svaki dan kad se vidimo jedna drugoj oblizemo puder s lica od kisi kisija... I onih s kojima mi to ne pada na pamet... Ali mame, tate, sestre... S tom kategorijom sqm odrasla bez previse fizickog kontakta sto i danas prakticiramo, no opet ... Hah, sad mi dalo mislit...
    Ali ja sam opcenito jedna uzasno konzervativna osoba koja drzi do manira i vjeruje da svijet mora biti odredjen pravilima medjuljudskog ophodjenja, i tudji prostor postujem koliko i svoj. I popizdim kafld mi ga neko neovlasten oskrvne...
    Eh, da, ja sam od muskaraca dobivala kritike da zasto se ja ne volim drzat za ruke ili plazit jedno po drugome u javnosti...

    avatar

    06.03.2011. (01:42)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Nećeš vjerovati, baš sam o ovome htjela pisati jer nedavno mi se dogodilo u jednom, da se tako uopćeno izrazim, poslovnom kontaktu da me sugovornik svako malo lupne po ruci, točno u vrijeme kada mu sine nova tema koju će ubaciti u razgovor. A verglao je bez prestanka, što znači da me u 10-tak minuta razgovora lupnuo po ruci nekih, neću pretjerivati, 15-tak puta. Odvratno! Užasno ne volim kada me netko dodiruje, bulji netremice u mene, kada se očeše u prolazu jer nije mogao zakoračiti par cm dalje, nego se baš gurati i očešati se svojom jaknom o mene, ne volim ni ta girlie grljenja, govorenja bebastim glasom i tepanja jer upravo takve cure su se kroz život pokazale da nisu nikakve raznježene polubebice već neprikosnovene kučke prema svima. Ni sa bliskim prijateljima i obitelji se nešto posebno ne dodirujem i ne ljubim, a mislim da sam baš srdačna osoba. Ne znam, nekako uvijek mislim da će se takvim fizičkim kontaktima prije okrenuti one osobe koje su u sebi zapravo manje srdačne pa da to prikriju, moraju kompenzirati s fizičkim dodirima. U ljubavnom odnosu sam zato posve drukčija i tu mi je grljenje, maženje, ljubljenje i sl u veeeelikim količinama conditio sine qua non. :))

    avatar

    06.03.2011. (09:18)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    E da, ne volim ni na javnim mjestima vješati svoj kaput na one zajedničke vješalice zatrpane kaputima dr ljudi jer me iritira da se nečija jakna koja smrdi po kuhanju, nepranju i sl naslanja na moj kaput koji će mi onda ovratnikom dodirivati lice ili ruke i sl. Čini se da sam i ja asocijalna. :))

    avatar

    06.03.2011. (09:19)    -   -   -   -  

  • praktikum

    ok,a ali ako te tih 5 minut stiska zgođušan mladac? heheheh

    avatar

    06.03.2011. (17:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...