Ponuda i potražnja gospodo. Jedini zakon modernog društva. Ponuda i potražnja.
Idem bajkom danas i dolazeći do raskrižja čujem trube i pomislim da je bila neka prometna pa ljudi šize jer ne modu proći. Konačno dolazim do spomenutog raskrižja i vidim kako uz zebre stoje ljudi plakatima na kojima piše: zatrubi za stop rasta cijene goriva…
Svaka reakcija, odnosno, svaka nenasilna reakcija je s moje strane dobrodošla, doduše ne nalazim svaku za naročito učinkovitu.
I ovo je bolje nego dosadašnjih godina kad ljudi na najavu poskupljenja odu svi u atak na benzinske crpke, stoje po sat i više vremena u redu da bi natočili gorivo prije nego poskupi. Barem trube. Ne mrmljaju više sebi u bradu nego ih se čuje, ali to nije rješenje
Rješenje je da svi oni koji mogu bez auta i ne voze aute osim u slučajevima krajnje nužde. Većina ljudi ipak radi u svom mjestu boravka, a većina mjesta boravka ipak se da prešetati. Jasno pri tome ne mislim na to da ne odvezete autom baku doktoru, nego da ne idete istim u trgovinu koja je 100m udaljena od kuće po 4 stvarčice koje stanu u ceker.
Da na posao ili u faks, školu i tako dalje odete pješke, biciklom, da ne palite automobile, motore, da ne trošite gorivo. Ako netko radi daleko od kuće, ili je dostavljač, trgovački putnik i sl, jasno da takvom ne dolazi u obzir ne ići automobilom, ali vjerujte ako svatko kome nije nužno korištenje auta bude prošetao smanjenom potražnjom ćete ih natjerati na smanjenje cijena.
A možda i vi budete zadovoljniji i opušteniji jer ste napravili nešto dobro za sebe.
Možda time damo jaci argument da smo relaksiraniji, ali svakako je vrijeme da potrošači prestanu biti ovce za šišanje i preuzmu kreiranje tržišta u svoje ruke jer vjerovali ili ne, VI JESTE TRŽIŠTE! Vi bez njih možete, obrat jednadžbe ne vrijedi.
polupokušaji nečega
Emajl:
electromagnetica184@gmail.com
đuls blog
Fabricka greska
Kise padaju, evo vec stoti dan
smisljam oblake kako da oteram
prizivam vraceve drevnih plemena
da zajedno sa njima otpevam
molitvu za sunce, makar neonsko
samo se bojim da ne pokleknem
i promuknem, na ivici sam snage
Ref.
Hvala na visku inspiracije
u mom gradu je glupo voziti skejt
ja sam fabricka greska generacije
dovoljno pametan, steta, previse slep
moji su drugovi biseri rasuti zauvek
Sanjam talase obalskih mirisa
i parce neba gde
gde je mesec uvek pun
mesto na kome vise necu biti usamljen
nikad niko nece moci da mi oduzme
Stvarno se bojim da se neko ne usudi
i pokusa da me probudi
da dirne prljavom rukom
u jedino sto je ostalo
pucacu u grudi