kraljica majka

30.11.2009., ponedjeljak

ADVENTNI VIJENAC, COKOLADE I SACEKIVANJE DJEDA MRAZA U ZASJEDI

- 09:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.11.2009., četvrtak

ODA ŽENAMA

- 10:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.11.2009., utorak

DAN KOJI NE ZAVRSAVA

- 10:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.11.2009., ponedjeljak

PANDORA- 2 DIO

- 13:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

21.11.2009., subota

PANDORINA KUTIJA

Razmisljah da li da prvo stavim pricu ili da ja pisem.....ja cu prva....hedonista sam..jel, znaju to neki koji me citaju. Pandorina kutija....hiljadu puta sam procitala pricu u zivotu..i svaki puta ju u sebi slagala i razmisljala. Dugo nisam , no prije par dana sam se opet sjetila. Dakle kako je covjek stavljen na kusnju i koliko je covjek bio nepametan da je u toj kusnji izabrao vece zlo. U biti ja mislim da svaki covijek ima svoju Pandorinu kutiju-sebe samoga. jer Zeus je bio mudar....prvo je odlucio stvoriti najlijepse bice, Pandoru, Zeus joj je dao kutiju u koju je stavio najvece zlo svijeta i jednu nadu..i poslao ju na zemlju....znamo sta se desava-zaljubi se, uda i znatizeljno otvori kutiju, te kad vidi kako najvece zlo izlazi iz nje u panici ju zatvara ostavivsi tako zarobljenu nadu na dnu kutije...i tako ljudski rod biva darovan najvecim zlom svijet. E sada , mi smo ljudska bica, i svatko ima svoje vrline - i mane....covijek uz ljepotu moze imati dobrotu,iskrenost, mudrost...ali i lukavost, mrznju,zelju za spletkaranjem, varanjem, laganjem i sl......i dakle koliko god netko iz vana bio divan...iz sebe moze izvuci ono najgore ili podlo kako bi dosao do cilja- jel tako. koliko je puta itko bio u situaciji da upotrijebi svoju moc zavodjenja, spletkarenja, manipuliranja da bi dosao do cilja...i sto je najgore, kada se iz takvih stvari rodi zlo ....nece takva osoba stati...vjerovatno ce to ponoviti opet i opet....a ono najzadnje u covjeku- nada za necim boljim rijetko ispliva i rijetko pruzi sansu za nesto pravednim-nazalost. shvatila sam vec davno da moja ocekivanja da ce se ljudi prema meni ponasati kao ja prema njima, tj, da ono sto ja ne bi nekome napravile , netko nece ni meni...ne drzi vodu. Ovaj svijet je ogromna pandorina kutija...gdje god pogledali.....bilo posao, bilo obitelj...prijateljstvo......uvijek dolazi se do tocke kada je lakse posegnuti za onim lukavijim darovima koji donose brze rezultate nego izvaditi onu nadu s naseg dna....steta. jer uvijek pokusavaju ljudi se pokazati i najboljem svijetlu---pa kako god to postigli----eh, da....nazalost. jer isti ti ljudi nazalost nisu svjesni onog dobroga na svome dnu koje bi im pruzilo vise zadovoljstva u zivotu, a i okolini. razmisljah danas...dosta dugo sam radila krive stvari jer sam zeljela nesto vise...biti nekom nesto vise, biti zapazena nesto vise...imati nesto vise...uvijek nesto vise....i onda sam dobila dar-sina...i iako je bilo tesko, jako tesko prezivjeti nama dvoma, shvatila sam da sam dosla do onoga nesto vise.....jer mom sinu sam nesto vise, i potrebna...i jednostavno sam shvatila da sam svoj maksimum uvijek imala, ali sam ga s krive strane sagledavala...ovako kad se najdete satjerani u kut i kada nemate izbora i odgovorni ste za neciji zivot- shvatite koliko u biti znacite i vrijedite.I kako je lako biti na krivome mjestu u krivo vrijeme..a imali ste sansu biti negdje sasvim drugdje Tesko je sebe sagledati i voljeti i cijeniti....ali dajte, nema druge. iako covijek nije stvoren da bude jedinka, ja sam nasla neki svoj mir...u sebi. E sada zbog svih onih stvari iz Pandorine kutije koje su me lomile u zivotu prema van sam bila...i jesam na neki nacin odosta zatvorena...i kada pustim napolje onu svoju nadu...ranjiva sam..ali to je dokaz moje ljudskosti-i ne odustajem od dna svoje kutije. jer ako sam mogla na sve nacine pokusavati biti nesto sto sam u biti i bila a nisam vidjela, kada me je poklopilo zlo iz kutije, jako sam sretna sto sam imala dovoljno hrabrosti ostaviti nadu da izadje vani. i tako otvorena ...recimo da sam malo opet okrznuta , ali ne zatvaram poklopac...k jarcu ta nada mora moci izaci van iz svakoga. e onda postoji kod mene jedna moja karakterna osobina- na moja pitanja zasto dobiti odgovor pod svaku cijenu....jer neke stvari se desavaju s razlogom...tako da ja uvijek imam zelju zadovoljiti to zasto---e tu su oni darovi iz Pandorine kutije- moja znatizelja, lukavost, zelja za saznavanjem pod svaku cijenu- nije uvijek dobra- jer nekada nas istina i odgovor moze zaboljeti vise od samog uzroka postavljanaj pitanja zasto i kada i koliko jos i sl.....i nazalos uvijek dojdem do onoga...ne grebi dublje pod povrsinu, ne treba...jer .....ma uvijek otkrijes ono sto ne zelis...no da eto kad nam je Zeus dao i ljepotu i znatizelju i mudrost i manipulaciju i zavodljivost...i hvala bogu nadu malo sagledah svoju Pandorinu kutiju......lijepo je napravljena.....ukrasena....ugodna oku, nema sta....ima u sebi sve kako je Zeus odlucio- i ljepotu i mrznju i ljubav i jal, i zavist i zavodljivost i nadu...i odlucih ovako...neka ostane sve u njoj i kad ju otvorim...uzeti cu po svom nahodjenju...onako kako mi moj ID moj SUPE EGO i na kraju EGO nalaze----ali bez zrtava pod nogama- truditi cu se iako...ajde neka digne prst onaj tko ne pozeli uzeti ono s vrha svoje kutije ????? nema nas takvih...ne postojimo...takvi smo sazdani ....i neka smo.....i neka imamo svatko svoju Pandorinu kutiju.......zanima me kako ce tko imati lice kad shvati da je njegova kutija prazna :-))) e o tome nismo razmisljali...kad tad se se isprazniti i tako ja razmisljam o svojoj kutiji a dojde meni moj sin i primi me rukama i kaze mi - ja cu ti objasniti...daj da ti to i sapnem na uho da budes sretna !!!! hehehe kakva je njegova Kutija krasna...kako izvlaci samo ono sto sjaji...ti mali ljudi.......blago kutija svijeta no da pazite na svoje Kutije...i kada izleti iz nje ono lose...ne zatvarajte ju...dajte nadi mjesto ...k vragu, - trebate se ujutro pogledati u ogledalo..a i Zeus i Afrodita bi Vam mogli smjestiti jos pokoju kutiju...pazite na to...nemojte biti sigurni u svojulukavost, mudrost, snalazljivost....ima uvijek netko bolji ili s boljom kutiom ..... odlucih svoju kutijicu ostaviti onakvu kakva je...lijepa i ulickana izvana...hirovita iz nutra....znatizeljna..i ...nekada tajnovita....no uvijek cu dati sansu da izadje ono zadnje iz nje... dajte i vi...ili ce Vas poklopac JAKO JAKO ozlijediti po prstima slijedeci puta kad zabrljate ---- moji prstici su cijeli :-), dlanovi malo nastradali...ali prstici ok........kako vi stojite s time? znate kakvi znamo biti.... Kupi mi ljude, kupi mi more kupi mi svijetlo, kupi mi boje kupi mi sve sto mi treba kupi mi plavo od neba i tek tada voljet cu te ja Kupi mi skupo, kupi mi pravo kupi mi sunce, zuto i plavo kupi mi sve, dijamante mozda me u zivot vrate i tek tada voljet cu te ja Jedan dio moga srca ipak zna da ne mogu se kupit sjecanja jedan dio moga srca jos je ziv i podsjeca me tko je za sve kriv Kupi mi zime, kupi mi bajke kupi mi ptice, kupi mi grane kupi mi sve misli moje sve drugo nek bude tvoje i tek tada voljet cu te ja tako to radi nasa kutija....i uvjerena sam da ne zelite ovako zivjeti a sada original price koji me natjerao da malo razmisljam o svojoj kutijici: PANDORINA KUTIJA Kako je Zevs kaznio ljudski rod Zevs,vrhovni gospodar cijelog svijeta,nije bio taj koji je stvorio ljude.Tvorac ljudskog roda bio je Prometej,moćni Titan koji je Zevsu u nevolji pomogao da zagospodari svijetom.Zato se Zevs,i pored svoje moći,pomalo plašio i Prometeja i ljudi.Zevs je tek toliko da se zna ko je gazda kaznio ljudski rod jednim smislivši jedno strašno lukavstvo. Najprije je svom sinu Hefestu,majstoru svih zanata,naredio da sačini djevojku ljepšu od svih.Zatim je sazvao ostale bogove i naredio im da djevojku obdare svim darovima.Tako joj je Hera udahnula želju za srećnim brakom i darovala joj prekrasne haljine i nakit,Atini,koja je imala udjela u Prometejevom stvaranju čovjeka,cijela ta Zevsova ujdurma nije bila baš sasvim po volji pa je djevojci,umjesto mudrosti,usadila lukavost i mržnju;Hermes ju je obdario podmuklim i laskavim govorom,darom za laganje i spletkarenje i ljubavlju prema ogovaranju;najzad, Afrodita,boginja ljubavi,obdarila je djevojku zavodljivošću i neodoljivom privlačnošću. Pošto su je bogovi tako bogato darovali,Zevs joj dade ime Pandora("obdarena svim darovima") i ,kao svoj poklon,dade joj čvrsto zatvorenu kutiju od srebra i zlata pa reče:"Pazi dobro,ne otvaraj je dok ne dođeš među ljude!"Pod čvrsto zatvorenim poklopcem Pandorine kutije nalazilo se sve najstrašnije što se može zamisliti:bolesti,poplave,suše,požari,zemljotresi,glad i neimaština, mržnja i zavist među ljudima,bol,tuga i jad.Pandora to,doduše,nije znala,ali je ipak sprovela u djelo strašnu Zevsovu namjeru,a evo i kako. Kad joj je dao kutiju ,Zevs ju je poslao među ljude i to pravo u zagrljaj Prometejevom bratu Epimeteju.I,kako reče pjesnik,za minutu ili nešto više,njih se dvoje ludo zaljubiše...pa već koliko sutradan napraviše veliku svadbu.Poslije vjenčanja,među poklonima ugleda Pandora svoju već skoro zaboravljenu kutiju.Reče mužu da je kutiju dobila od Zevsa i predloži mu da zajedno pogledaju šta je unutra,ali je Epimetej želio da ipak sačekaju njegovog brata.Pošto Prometej nikako nije dolazio,radoznalost nadvlada Pandoru,te ona sama otvori tajanstvenu kutiju. Vidjevši kako iz kutije kuljaju napolje sva zla ovog svijeta i ogromnom se brzinom šire među ljudima,Pandora se silno uplaši i zalupi poklopac!Time je,nažalost,učinila i više nego što je Zevs zamislio.On je, naime,na samo dno kutije stavio NADU,da ljude utješi kad im bude najteže!Pogođeni silnim nevoljama, a bez tračka nade(koja je ostala čvrsto zatvorena pod poklopcem Pandirine kutije),ljudi su bili potpuno bespomoćni i ponovo prepušteni na milost i nemilost Zevsu i drugim olimpskim bogovima."A to je upravo ono što sam i htio!"mislio je zadovoljno Zevs,gledajući kako se prema Olimpu uzdiže dim sa mnogobrojnih žrtvenika koje su ljudi palili da umilostive moćne gospodare-Bogove

- 18:36 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.11.2009., srijeda

mali princ

- 21:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ZIMA-WINTER-INVIERNO-INVERNO-HIVER-ZIMA

mmmmmmmmmmmmmm dolazi ZIMA......mislim da ce biti duga...jako duga....upravo to shvatih ...bez rijeci sam-....

- 15:38 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.11.2009., nedjelja

kao opisati nekom osjet istog u sebi.....

- 22:05 - Komentari (13) - Isprintaj - #

I'll See It Through

Kada malo bolje razmislim koliko zivota imamo ????? JEDAN!!!! i kako ga svi zivimo---olako ...kao da je jedan od sto. Kao da smo ga dobili na probu pa ajde...nakon nekog vremena upotrebe da ga vratimo ako nam ne odgovara....dobro bi to bilo...ali ne ide to tako...ne vracaju nam niti jedan tren ili sekundu sto je prosla-a i zasto bi? pa bahati smo do boli sami prema sebi, ne cijenimo sami sebe a time niti ostale oko sebe...jer da malo bolje pogledamo...shvatili bi! u biti sada bi bahato rekla...ma dosta , i prestala pisati...ali necu...bas cu pokazati postovanje prema sebi...jer to zelim, i bas zelim da da si udovoljim do kraja. Razmisljam ovih dana kao prvo o tome sto je iznad nas? vecina imamo neku vjeru koja ima svoje zakone i pravila i svatko je predan toj vjeri u onolikoj vjeri koliko je recimo usadjena u nas. No zar nije jako cudno da svaka ta vjera ima isti pristup vjernicima - stavljati cu vas na kusnju da vidim koliko si izdrzljiv, davat cu vam prepreke u zivotu da padate na koljena, nosite teret koji vam uzima zadnju snagu....i onda kada to sve napravite-dokazali ste vjeru! Jel??!!! dakle vjera - ono za cime posezemo kad nam je tesko prvo ce nas satrat pa onda nas potapsati kao dobrog vjernika ako prezivimo. Hmmmm, moja je na velikoj kusnji iskreno. Dalje, kada nam je lijepo...koliko imamo hrabrosti reci nekome -lijepo mi je radi tebe, ili lijepo mi je zbog svega sto si rekao...ili...mislim na tebe...ili nedostajes mi, hvala...molim te........o da...kao da trebamo odgovoriti na neko kljucno pitanje radi opstanka svijeta- nikako preko usta da tako nesto predje.....A cuti to!!!! Eto jos vece nevolje, vecina ljudi kada cuje te rijeci ne zna sto bi s njima....gledaju u pod, crvene, uzrujani su.....Krasna bica...malo ih poslusa otvorenih ociju i upiju znacenje istih bez nelagode ...i shvate ih bez tereta...malo ali ih ima Noooo, ako treba reci...ne zelim, ne volim, nije mi lijepo, gadi mi se, odlazim, ne zelim ostati, zelim da patis, mrzim te, dosta mi je, ne zelim slusati, glupo mi je, necu, ne, nemoze....eeeeeeeee tu smo prvaci...rijeci klize samo tako preko usta a usi jedva cekaju cuti tako nesto...i eto materijala za debate koje idu u nedogled. Dalje svi bi nesto na papir stavljali, potpisivali, crno na bijelo....sve se zeli necim zapecatiti radi sigurnosti-laznog osjecaja sigirnosti. Stisak ruke vise nema svoju nekadasnju vrijednost, a da ne govorim o datoj rijeci, koja je skoro pa izgubila svoje znacenje. Cast iznimkama koji postuju svoju rijec koju daju i pamte tudju kojiu su dobili. Ja osobno sam covjek od rijeci, papir trpi svakakvu tintu i sve rijeci i gubi znacenje, izgovoreno ostaje izgovoreno, oci pamte lice koje je izreklo rijeci i netreba pecat i potpis.barem kod mene....no kako to funkcionira...heh...svakako i nikako i nekako. no jos uvijek nisam izgubila vjeru u ljude. postoji mali trik kako nekome ocuvati obraz a sebi ne poljuljatti vjeru u istu osobu - ako osjetite da ce rijec biti pregazena, radije recite - oslobadjam te obecanoga, bolje je ne forsirati...i stvar je bolje postavljena, i manje neogodna, i mozes sebi i drugom pogledati u oci. a koliko mozemo ljudima gledati u oci? i da li ste promjetili kako ljudi pocinju spustati poglede kada pricaju s vama...i kada prestaje ugoda i sloboda pogleda - oci su pogled u nasu dusu...istina je. prije neki dan gledala sam u jednu dusu...i gledala sam jako puno osjecaja u kratkom vremenu....ali sam vidjela sve sto sam htjela vidjeti sto nisam htjela vidjeti i sto sam morala vidjeti. I nemojte misliti da je to lako....i kada vidjeno spojite s recenim i li otkrivenim...dobivate oveliku sliku...sad ovisi koliko ste spremni slike upotpunjavati i vidjeti - jer lakse je zivjeti u masti i uz sliku kakva bi nam bila najlijepsa i najlaksa za ponijetu u sebi. koliko vjerujemo ljudima----ehhh, mislim malo, no ja nisam odustala od punog povjerenja. jer, ako odustanem od punog povjerenja- naravno ne prema svima, osjeti covjek i procjeni gdje to povjerenjeostaviti, sto nam ostaje. ? ako moramo hodati po svijetu bez povjerenja i nemati hrabrosti vjerovati ljudima osudjeni smo na zivot pod ledom, nema druge. dakle ja jos uvijek prakticiram slusanje onog sestog cula, moras moci to napraviti i otvoriti se...jer...hehehe....koliko dugo mozes vuci oko sebe utvrdu da budes siguran u zivotu ( rijeci ..jednog ..nekog ) pa dosta dugo, no dojde vrijeme da pobacas sve stitove i stanes onako nag kao covjek i prepustis se....e sada .....da li je to dobro ili ne? Ja nisam osoba koja moze odgovoriti,jer ja idem iz krajnosti u krajnost---ili navlacim kulu i masu granicara za sobom...ili stojim naga rasirenih ruku i dignute glave...samo se nadam kada me nece namjerno nista baciti na koljena......ljudi u neocekivanim situacijama neocekivano reagiraju, time je opasnost uvijek prisutna....ali ja i dalje stojim...nadam se...vjerujem ljubav...nemam volje pisati o tome, ne zato jer ne vjerujem, ili cu ja mudrovati sada i njanjati kako sam nekad bila vjerovala pa me se povrijedilo i sl price vec ispricane na sto jezika i nacina...ja samo mogu reci da je njen put cudan i dolazi u cudnim oblicima...nekad mislimo sad je to osoba do kraja zivota i to je to...a nakon nekoliko godina ta ista je odleprsala samo tako.....desava se , pa sta! nekad cekas cijeli zivot da dozivis nesto o cemu citas ili gledas u filmovima pa nista od toga.....ne dobijes sansu... nekada te strefi kao grom onaj drugi dio tebe koji je nedostajao i utisne se u tebe silno a shvatis da nikad neces moci ga zadrzati- tu smo opet na pocetku po pitanju vjere.....i sta sad- desava se!!! samo bi ja rekla....u takvim situacijama nemate ni kompas, ni kartu niti znate kuda idete,,,,hodate kao izgubljeni s blesavim osmjehom na licu....e pa hodajte i dalje, i koliko god ide osmjehujte se , ne pustajte da vam niti jedan trenutak iscuri iz ruku kao pijesak, imajte snage upoznati to nesto jer cete kasnije zaliti sto niste, i kao mozete zadrzite to uz sebe koliko mozete- jer nemozete voljeti najjace -radije to radite pomalo ali temeljito, jer nemozete zivjeti u proslosti- radije stvarajte sjecanja, jer nemozete se kloniti boli- lijepe stvari nekada izblijede, ljubavi se razvodnjavaju ili krecu drugim putem...sto god da napravili, napravite to tako da budete zadovoljni,jer nista nije vjecno ....ne bjezite nikada..jer to znaci da vas nesto proganja...i kad tad ce vas sustici..vjerujete. i ne zalite za ucinjenim stvarima koje su morale se desiti....to je prst sudbine koji je htio dati nesto za sjecanje, nema zaljenja i kajanja....ljubav je vrlo fina i krhka isto koliko i jaka, ne podcjenjujte njenu snagu niti lomljivost, postujte ju i onoga tko vam ju daje...jer nije lako davati, a nekad nije lako niti uzimati.....zato postujte sve te trenutke u zivotu bili oni javni ili skriveni. i nisam izgubila vjeru...neeeeeeeeeeee...vjerujem,iako nije jednostavno-zaista vjerujem...okusih najlijepse u zivotu ,zato vjerujem.....a pojam trajanja...o tome drugi puta----bitno da se desilo i osjetilo, i sacuvalo nekad rijeci i misli mogu biti gore od postupaka i djela....samo morate znati kada ste zasto napravili...ne se opravdavati, samo znati zasto je nesto receno ili ucinjeno, s kojim razlogom...i nema zaljenaj za nicime..jer mi smo svjesna bica, moramo se postovati u nasoj gluposti i pameti, tek onda mozemo biti u miru sa sobom. jer citah malo psihologiju..emotivno i mentalno mozete nanjeti vise stete nego fizicki , no isto tako mentalno i emotivno mozete stvoriti vise ugode nego fizicki...sad ovisi gdje ste se nasli...i kako ste ucinjeno zivjeli. i cemu sad ovaj monolog bez glave i repa.....pa malo ventiliranja na bajku mi je pokrenulo malo mozak, pomirilo me samu sa sobom, ne zalim za nicim, ne okrecem se iza sebe u zelji da popravlajm ista.......za sve treba vremena, ama bas za sve...samo je pitanje da li to vrijeme kada prodje ostavi te kao covjeka ili ne, tj u biti ovakvo preispitivanje mene same sa sobom je samo zelja i nada da sam pravilno postupila sa svojim zivotom i da i dalje necu gubiti vjeru u ljude...da li cu uspijeti hodati podignute glave - sada ne znam, ali mogu svakom gledati u oci iskreno sada sam u fazi da se moram s vremena na vrijeme osloniti na ruke i duboko udahnuti zatvorenih ociju da bi mogla dalje, ali to ne znaci da cu pasti opet tamo gdje sam bila...a ko zna mozda i hocu, ikao ne bi htjela....slomiti vas mogu samo one osobe koje su vam znacile i kojima ste vjerovale...dakle nemate bas puno opasnosti u zivotu...hehehe, moze vas mali broj samo potjerati na koljena...no taj mali broj vas moze i osoviti na noge ali ja stojim i nekako vjerujem da cu ostati stajati i nekako zelim da ostanem stajati jer to znaci da svi koji su dobili moje povjerenje su ispravne osobe i super je sto postoje na ovome svijetu. zar ne bi bilo uzasno da ih nema....vladao bi kaos. pokusavam ostati probudjena....iako naginjem ledu...nekako mislim da mi nekad odgovara koja ledena santica oko mene...hehe nitko te ne dira , i sve je po tvome. no kako god, samo zelim reci kako ocekujem od ljudi da me postuju onoliko koliko ja postujem sebe samu i njih, ocekujem da me povrijedjuju onoliko koliko ja povrijedjujem njih, ocekujem da mi vjeruju onoliko koliko ja vjerujem njima, ocekujem da drze do svoje rijeci koliko i ja drzim do svojih......ocekujem da me mogu pogledati u oci isto kako ja njih gledam u oci...ne zelim da spustaju poglede jer time ruse sve gore navedeno. Da li cu dobiti ocekivano...k vragu da znam ne bih sada ovdje pisala i praznila se tu. dakle, i kada se morate osloniti rukama o stol, zatvoriti oci i udahnuti da bi koraknuli naprijed...recite si-ma dobro je...biti ce to ok...ne gubite svolju ljudskost jer je to jedino sto imate i nitko vam ju ne moze uzeti sem vas samih. i jos nesto...nedajte se u ovisnosti radi necega sto vam ne ide...nije to rijesenje. jer izbjegavanje ruznih i neugodnih osjecaja na krivi nacin samo ce pogosrati stvari....u nasoj se glavi radjaju rijesenja za dobronamjerna izbjegavanja neugodnosti a istodobno vam mozak daje i masu signala da ne cinite bas to. jer prejedanje cipsa, bjesomucno surfanje po internetu, ludjacka kupovina,odgadanje razgovora uz lazan osjecaj slobode, lazni flert ....to je privremen bijeg od problema za koje tvrdimo da ih nemamo.....uf da mi je znati jednu osobu bez problema.....dala bi 5 para ..hehehe koliko ste puta proveli sate u jednoj od ovih aktivnosti???? i da li ste rijesili problem??? ne vjerujem..o da potisnuli smo ga, cak stvorili osjecaj ugode..ali ne i rijesili. Ja to kazem, jer sam ja jedan od ovih ovisnika, no svjesna sam ovisnosti i svaki puta kad shvatim da postaje prejako...okrenem se sebi..............pokusam rijesiti uzrok bijega...jer sve fikcije ne mogu rijesiti stvarnu frku. nemojte misliti da mudrujem.neeee, ja sam jedan od jacih ovisnika , onako na refule, u intervalima , malo se navucem , malo se skinem....no pokusavam ostati bistre glave...pokusajte i vi...jer...nase ovisnosti se kad tad pojave na povrsini i nikada ne ostaju zauvijek skrivene. svi zelimo stalan osjecaj ugode...ali ne ide to tako...radije jedite chips kada gledate film a ne iz histerije, flertujte kada vam srce i tijelo to naloze, budite na netu kada je korisno, kupujte kad imate svotu love da mozete potrositi pa se razveselite a ne terapirajte se u ducanu jer ste ocajni.........ma kome ja pricam..necete me poslusati isto kao sto cu i ja pokleknuti opet jednom...ali pokusajte i da imate sada 24 sata...sto biste ispravili u to vrijeme-da li biste pozalili radi icega....da li bi mijenjali ista???? ja iskreno ne bi mijenjala nista...zelim da ostane sve kako je...zelim jer radi svega sam ja ovakva kakva jesam , u sebi i van sebe, promjenila bi samo sto nekad nisam imala hrabrije ruke i dublje poglede i sto neke rijeci nisam rekla prije i glasnije....pa sada kome pasem kao takva pasem...kome ne pasem...nije niti dozivio nista od navedenoga s moje strane-prema tome nemoram brinuti. dosta sada dubokoumnih recenica...mozda cu sutra pozaliti sto sam si dala na volju sve izbaciti iz sebe...mozda mi bajke i price idu bolje....no to ...drugi puta idem sada okupati zvjerkicu i onda cu i ja na jedno uzivanje u kadu s knjigom......a onda malo pisanja....moram ispuniti jednu svoju datu rijec...ne zato jer moram, vec jer zelim,jer volim stajati iza sebe i do kraja godine napraviti sve planirano i obecano- da se ja osjecam dobro. jer zelim....zelim..jednom.....jednooommmmm...pogledati u oci, sjesti, taknuti ruku, javiti se ...znati da zivim ispravno i obzirno i da uzivam postovanje radi sebe kao sebe. dosta stop kraj necu vise jer postaje preosobno a toliko jos ne mogu zato do slijedeceg susreta - citiram -necu reci zbogom jer to ne mogu -reci cu dovidjenja...i kad cu biti spremna javim se,,, biiipiiitiii booopitiii ... .......... ........... ........ puf k jarcu postalo je preosobno..ali neka ostane...iz postovanja sebe same - imam pravo na sve ovo u sebi ,,,,,,,,,,,,,,,,, puff fali mi da se osjecam kao venja.......ja ...jedna...sesna venja....

- 19:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.11.2009., srijeda

dar

- 09:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.