kompas....
kompas...neka ostaje otvoren da mozes pronaci put.....
kaleidoskop-okrenut prema svijetlu neka prelijeva sve boje i oblike ...
kutija...neka cuva na svome dnu jake rijeci i znacenja......
aparat...neka napravi slike koje nitko nece vidjeti.....
ararita...neka sacuva tajne i pouci onom drugom svijetu
citati...pjesme...filmovi...slike...neka sacuvaju onu savrsenu kariku koja je nedostajala
..............tako se grade sjecanja....na dlanu punom malih polumjeseca....ne odlazim....
kraljica majka
30.12.2009., srijeda
ZATVORENIH OCIJU
I nakon sto je Anthea ostala u vrtu..dani su postali - jednaki - isti - dugi.....nakon sto je onog dana otvorila oci...vidjela je samo nebo i cula tisinu, osjetila je zarenje u dlanovima i hladnocu u prsima...ali je bila...mirna...tiha....premirna...
Nea...izasao je iz vrta....okrenuvsi se jednom i pokusao joj objasniti kako odlazi zauvijek i uvijek...slusala je bez osude i mirno, samo mirno je poslijednji puta pokazala svoje dlanove i rekla mu koliko je mjesta u njoj njegovo, okrenula glavu i sklopila oci...polako i duboko udisuci i izdisuci dok su suze na licu tekle bez jecaja....
lezala je danima nocu na istom mjestu....tupa ...hladna...a opet nekako mirna..premirna....
vremenom je polako ustajala s bridecim dlanovima jer jedino uz pomoc polumjeseca je mogla nastaviti svaki dan iznova, svaki dan je koracala uzdignute glave , osmjehivala se samo maloj zvjerkici...ali je disala...polako i duboko.
proslo je vremena....vrt nije izgledao isto, nedostajale su boje i zvukovi...iako bi svakom promatracu bilo jasno da nema promjena u njemu.....njene oci su vidjele drugacije...voljela je sjediti na svojoj maloj ledenoj kuli, stiscuci sake- tamo se jedino osjecala mirno i sigurno.. i svako toliko bi pogledala sve sto joj je ostalo od Nea...svako toliko bi pokusala nesto ponovo procitati, ali je odustajala, jer je svaki puta osjetila u prsima novu santu da je narasla...
jedino bi preko dana mala umiljata zvjer s najtoplijim ocima ugrijala grudi Anthee i onda bi se iskreno njeno lice osmjehivalo, navecer..navecer je usnivala san bez snova...cemu je bila zahvalna
Nista nije zaboravljala, nista nije brisala iz sjecanja, nista nije bacala....samo je jednostavno disala i kretala svaki dan iznova......
Nakon dugo vremena osjetila je da ce nekako dotaci ju Neo....i taj dan se borila da ne krene na mjesto koje je bilo samo njihovo....bila je topla u grudima, u trbuhu su cijeli dan divljali leptirici...no samo je disala, polako i duboko, stezuci male polumjesece u sakama.....i tek navecer kada je zvjer krenula na pocinak ,,,polako je koracala na njihovo mjesto...i nasla je - nasla je njegov trag...nasla je , nesto sto je ugrijalo njene grudi pa makar i na taj tren samo...i vrt je ponovo dobio boje i zvukove i rasirenih ruku u zraku i sklopljenih ociju s osmjehom na licu se vrtila oko sebe, naginjuci glavu iza - sretna i zadovoljna, iako je znala da je to sad samo taj tren uzivala je u Neu kao i svaki puta......i znala je da Nea zna koliko joj taj trag znaci...makar samo taj tren
Nije prestajala cijelu noc, prolazila je vrtom uzdignutih ruku i s osmjehom, okretala se i vrtila...hrabro je premetala po sjecanjima i prisjecala se....sve je bilo stvarno te noci...to nije bila obicna noc......to je bila noc kada svi vrtovi prste bojama i zvukovima, noc kada svako bice siri ruke i daruje osmjehe, noc kada je padala zvijezda....
drugo jutro....se probudila s blagim osmjehom u kutevima na usnama, drzeci mali kompas u rukama...polako je ustala, polako je udahnula , sklopila oci na tren........i krenula dalje....pogledom je presla cijeli vrt, nadajuci se da san postane java...no kako god...njeno jedino drustvo - zvjer najvecih ociju ju je blago gurkalo i polako su krenuli....ona polako nogu pred nogu , ponekad duboko udahnuvsi i ponekad sklopivsi oci , samo na tren da se prisjeti.....a zvjerkica....blagog pogleda shvacajuci nesto- iako ne tocno ...sto....vukla ju je za ruku dalje i dalje....krenula je za zvjerkicom u novi dan, zatvorivsi svoju kulu...nevecer ce se vratiti.....
da li znate da se najlijepsi trenuci desavaju u nasim zivotima kada imamo zatvorene oci ???
kada sanjamo najlijepse snove mi spavamo zatvorenih ociju......
kada ljubimo najdrazu osobu...zatvaramo oci.......
kada se zelimo prisjetiti i prizvati sjecanje...zatvaramo oci .......
dakle proslo je....mir, prestali su svi ludovati...... rekapittulacija-tulum u firmi....dobar...konacno sam nakon nekoliko godina izasla medju odrasle a zvjerkicu ostavila kod mame....bilo je super...zabavih se i pristojno sam isla kuci...haha dok je bilo vrijeme.....ovo su moje jako drage curke iz firme....naravno sve tri imamo najljepse okeeeeeeeeeeeee
na Badnjak smo zvjerkica i ja isli kod moje majke, dosao je moj brat, njegov sin Luka i njegova cura....papali, prisjecali se naseg djetinjstva , to je svake godine najbolji dio jer se smijemo od srca...lijepo nas je vidjeti tako na hrpici.....malo smo jos pricali i isli kuci...moja zvjerkica presretna....pa vecina poklona je njegova pod borom bila...haha, i kad je otisao spavati dala sam se u akciju izvlacenja skrivenih poklona iz ormara i kutaka i stavljanje pod bor...jedina losa stvar je sto sam zakurila postenski, ali Bozicno jutro je bilo veselo...trka i vriskanje pod borom...hahah, moja zvjerkica je osamucena od poklona... :-)
posto smo okitili dva boreka...moja zvijer je imala jakoooo puno posleka :-)
sto se tice temperature....malo sam bolje,antibiotici su napravili svoje, dobro je :-)
steta sto nije bilo snijega iako smo moja zvjer i ja snijeg dobro iskoristili kad ga je bilo:-)
dakle Bozic je prosao bez stresa i neke tuge...to zovem osobnim uspjehom..moji najblizi su bili veseli, moji prijatelji su bili sretni...ja nisam dobila nikakav dezodoran pod bor....O HVALA NA TOMEEE hahaha
iskreno dobila sam poklon-onaj jedan bitni koji sam zeljela....i zato sam mirna...nekada par rijeci znaci i ima puno vecu vrijednost nego sve masne ispod bora i sareni papiri :-)
nisam sretna jer nisam zavrsila tekst...jednostavno ne ide jos...ali napraviti cu to...a poklon...dostavljam ovih dana ....
sve u svemu dragi moji nadam se da ste imali barem dio mira i osmjeha koliko i ja na Badnje vece i za Bozic :-)
moja zvjer i ja smo imali dogovor...kitili smo dva bora :-))..evo da vidite,,ovako papa moja zvijer :-)...upravo sada
nas bor veliki i jasle
eto...htjela sam s vama podjeliti moj Bozic....zelim Vam svima sve najbolje, uzivajte u zivotu
pozdrav od kraljice i zvjerkice
p.s.
nisam dobila bros...cekam i dalje neki Bozic, mozda ce doci...ali dobila sam nesto skoro isto toliko vrijedno :-))
dakle...tempo je jak...ne znam kako kod Vas lai ja disem na skrge.
osim sto svi na poslu lude, telefoni mi nesnosno zvone, mailovi i mob ce mi se otopiti...mmmmmmmmmmm...polako mi konci popustaju.
izmedju ostaloga prosli tjedan sam imala stresna neka testiranja u labosu kad sam mislila da cu umrijeti od straha...na kraju se ispostavilo....da taj moj strah koji je postojao ..je jednostavno prirodnim putem se rijesio i da sam ok...ali...ljudi moji takav osjecaj panike koji je trajao 10-tak dana....uffff
nadalje....zasto je tolika pomama po svim centrima...ne kuzim..megalomanske kupovine i sl...boze, odes po neke osnovne potreba a zaglavis kao da je zaratilo...svi kao nemaj u para a kupuju ko sumanuti...ok , ja sam jedna od onih koji kupuju kroz cijelu godinu po nekom bozicnom popisu ....i sad samo trebam papir i masne..haha, moj novcanik ne strada i manja kolicina stresa je tu.
moja zvjerkica je vec sva u bozicu...mamaaaaaaa kad kitimo bor...jos malo ljubavi
mamaaaaaaaaaaaaa...a jel pisemo pismo djeda mrazu...ocemo ljubavi
mamaaaaaaaaaa...a sta cu sve dobiti...jo ne znam ljubavi...nesto oces sigurno
mamaaaaaaaaaaaaa...kupi ove kekse ...moram djeda mrazu staviti da papa s mlijekom...em ti djeda mraza , jos i na njegove kekse koje cu ja morati po skrivecki pojesti moram trositi pare...ok kupujem
mamaaaaaaaaaaaaaaaa....a ocemo imati velike jaslice...ocemo ljubavi
mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...a kad je Bozis..moze sada---ne jos mileni
ej mamaaaaaaaa...znas mozes mi kupiti sve sto hoces!!!---a jeli , pa sad ..hahaha...dobra fora...majstor mamin
uglavnom, svi pokloni su umotani...svi imaju ime i mogu cekati vrijeme kicenja bora...to je vecer koju zaista volim provesti u svojoj tisini i miru...onako...sama sa sobom to obaviti...
a da, stigao nam je i paket iz praga od zvjerkicinog dida i bake...divni su iako nikad jos nisu uzivo vidjeli zvjerku, nadam se da cu uspijet otici tamo...ostavila sam sve paketice zamotane da se veselimo pod borom
imam neki mirakul s autekom...SAMO su mi radnici iz ulice osim sto su me izfrebali...pospricali betonom, tako da auto izgleda kao da je smirglom predjen...uzdah...izdahhhhhhhhhh...ok ne sizim, dobro mi je, sve je ok....doba mira je...ok..........aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa...zadavila bi ihhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh
pa mi je sifon se odsarafio, poplava u kuhinji...pa tako...haha...samo izdah...udah...mmmmmmmmm
kako god, polako se i ja upustam u ovo doba...pustam da me ponese neki ugodjaj kako god se zvao...
imam jedan poklon....iskreno...ne mogu ga ostaviti jer je uzet s namjerom....a ne mogu ga predati ..jer je to tako...na sto muka sam....nekad nam zivot namjerno stvara zamke i zakomplicira nam sve..ali mislim da cu rijestiti i to...
imam jedan tekst koji nisam zavrsila,,,ne mogu, a obecala sam, svako vece sjedam za lap i pokusavam, ali slova jednostavno ne idu iz mene a knjiga nece otvoriti listove...a zelim obecanje ispuniti.....pokusavati cu i dalje
bila sam u dva navrata pred botanickim..nikako uci...zadnji puta i fotic zastekao a htjela sam napraviti snimke sa snijegom...znakovito
kako god...ova sva strka i zbrka me pomalo izludjuje i najradije bi prespavala sve...veselim se meni i zvjerkici ujutro kad cemo sneni otvarati poklone, veselim se gostim az anovu godinu, nadam se boljoj godini....nadam se da ce svi meni dragi imati osmjeh na licu slijedece godine, nadam se da ce svi meni dragi imati lijepa sjecanja.....
danas idem s mojom zvjerkicom raditi u snijegu angeleke...znate ono...legnete se u snijeg i masete rukama i nogama i u snijegu ostaje otisak angeleka....obozavam to raditi i onda tako lezeci se umiriti i gledati u nebo i pustiti mozgu da misli teku .....predivno..probajte ..umirite se na tren
zelim vam sto manje stresa i napetosti, sto vise mira i osmjeha
P.S.
sjeti se
ne zaboravi
pozeli bar u mislima zatvorenih ociju
evo sam se vratila ..nebitno odakle..i nakon razgovora, jednog primljenog maila i duzeg vremena stajanja na prekrasnom balkonu ( jesam Vam rekla kakve krasne magnolije imam ispred i i za kuce gdje mi je ured?? divne) i hladjenja koje je bilo jako ugodno...zelim si reci nesto...sebi za nekih 10-20-30 ili i vise godina............
zelim si reci, da ovaj blog ako ce i onda postojati- a ja si to jako zelim...ili ako nece, onda moram ovo isprintati i negdje pohraniti.....
zelim si reci...da je divno sto cuvam one slike magle koje imam i pokazujem mome sinu kao odraslome ...i klincima koje ce on imati........
zelim biti sretna sto vidim da jos uvijek imam puno kistova, platna i boja......to je dobro i super da sam taj dio sebe zadrzala...
zelim vidjeti neku zbirku svojih prica i tekstova...ma makar bila rucne izrade....dakle to isto zelim da moja zvijer kao odrastao covijek procita.....
oooo krasno je sto sam sacuvala veliko platno na zidu...mislim da je vrijeme da najde drugi dom...dobro je.....
ooo a tu su i novi tatoo na vratu i na ledjima...moj najdrazi citat-iz filma Blade Runner i slap zvijezda.....da....napravljeno u kljucnom trenutku mog emotivnog sazrijevanja i krasan podsjetnik...ne zalim sto mi krase tijelo...bravo za mene
hehe gle...jos uvijek je u stanu samo jedna biljka..dakle moja zvijer je shvatila sigurno do sada da mi taj dio ne ide bas...iako mi sigurno stalno navlaci cvijece...to je radio kao mali...hehehe
imam i album sa slikama mojih dragih prijatelja...imala sam i imam krasne prijatelje..nije ih puno ali su iskreni i u mom srcu....volim prelaziti rukama po slikama.......
e tu jos na kljucevima visi mali kompas.....uspjela sam sacuvati tren....misao...osjecaj....uspjela sam....drago mi je.....ima sjecanja
...hej gledam s mirom sada sliku punu boja i teksta u dnevnoj iznad radnog stola.......sto puta me je sin pitao da mu objasnim taj zid...mozda je sad dovoljno velik i mozda sam ja sad spremna :-)
...i polako s okrecem oko sebe...i gledam svoju odraslu zvjerkicu...gledam male klince- dakle uspio je u zivotu- napravila sam dobar posao s njim ..odgojila sam covjeka- uzivam....
gledam svoje prijatelje....do usiju mi dopire zvuk muzike moje mladosti....imam lagani osmijeh na licu....sigurno sam mirna ali ne skroz otopljena....
okrecem se i gledam da li ce moja ruka uhvatiti neku drugu ruku........................ne vidim....zao mi je ali ne vidim....reci cu vam kada se najdem u ovom buducem trenu...
moje ruke dodiruju mali stakleni ukras na mojoj maici.....krasne boje ...ali ne vidim oblik......
o i vidjela sam daleke gradove i putovala sam i snimala maglovita jutra i sunca kako se probijaju....i noci pune oblaka i polumjeseca....i slikala sam muzeje i instalacije koje volim raditi......
ej ti ...ja...upamtila si da :
U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kad je bačen;
- Riječ nakon što je izrečena;
- Mogućnost nakon što je izgubljena;
- Vrijeme kad je prošlo;
- Ljubav za koju se NE BORI.
eto moja draga buduca ja....zadovoljna sam ako si sve to napravila ....sacuvaj sve ovo sada za ovaj tren u buducnosti........bas me zanima izraz lica mene ...te neke mene kada ovo procita...nadam se da cu citati :-))...........
I've seen things you people wouldn't believe. Attack ships on fire off the shoulder of Orion. I've watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser Gate. All those moments will be lost in time, like tears in the rain. Time to die.