kraljica majka
25.07.2010., nedjelja
mon ami,perdonnez moi,de ne pas.......
|
savrseno nesavrseno bivstvo ovdje mene u mojoj viziji zivota smo prosli, vjera kao pojam i li nada, tj kultura ili odgoj- prosli smo, padove i uspinjanja- prosli...koja je bit? velikoumno pitanje na koje ne mogu dati jednako velikouman odgovor. jer.....prolaziti i suocavati se s nepoznatim i necim sto nam je skroz neobjasnjivo i pokusavanje prezivjeti sebe i sve svoje nedoumice i strahove i trenutke hrabrosti i srece - to je zivot. naprimjer-polaziti cu od sebe....svakodnevni pokusaj da zvjerkica i ja prodjemo dan najbolje sto znamo je jedna velika bitka...u kojoj nekad ponestaje zraka i prostora i zidovi su sve blizi....a na kraju je tako ugodno saznanje da smo uspjeli usnuti spremni za drugo jutro. nije uvijek tako.....hmmm, pred menom je jedna molba moga dragog prijatelja koji me je zamolio da razgovaram s njegovom prijateljicom, naime ona je doijela odluku biti samohrana majka. kako nekome to objasniti ...pa sada da mi netko kaze -evo vracam te 6 god unazad dan prije nego sto ces zanijeti ali cu ti u svijesti ostaviti sve ovo sto si prozivjela- donesi odluku da li ces zanijeti i postati majka-sma s djetetom...iskreno ne znam da li bi imala hrabrosti sa svime znanjem koje sad imam za to. po drugoj strani ne bi mijenjala danas niti jednu sekundu svoga zivota i cinjenice da odgajam zvjer sama, jer je to nesto najbolje sto sam u zivotu ucinila. koja je definicija...pa nema je....nemoze se postaviti jer ovisi od jedinke do jedinke...ja sam jednom davno napisala- ja sam majka-samohrana...koja je spavala po 2-3 sata, koja je plakala sa svojim djetetom dok ga je vjezbala godinu dana kako bi bio fizicki kao i njegovi vrsnjaci,ja sam majka koja je trcala s poluonesvijestenim djetetom na rukama u 3 ujutro cestom da bi zaustavila neki auto kako bi nas odveo do bolnice, ja sam majka koja je drzala dijete koje se u napadu gusi na rukama i nije znala da li ce mu na vrijeme pomoci, ja sam majka koja je plakala na podu jer nije znala sto ce sutra moci pruziti djetetu....ali ja sam majka koja je vidjela prve korake svojeg djeteta i svjedocila prvim rijecima, ja sam majka koja je usnula sa toplim rukicama na svome licu i osjetila onaj topli dah iz tog malog nosica, ja sam majka koja je u ruci drzala prvi zubic koji je otpao i slusala kako mi zvjer govori - volim te puno....ja sam majka koja je naucila zvjer voziti bicikl i romobil....uz mene je proplivao......ja sam majka koja je plakala na prvoj predstavi u vrticu ..ja sam majka koja je stvorila novi zivot i presretna sam :-))))) to bi bila moja definicija. ovisno o nacinu postajanja takvih roditelja ovosi i stav prema zivotu-to je moje subjektivno misljenje. jer ako to odlucis sam vec imas poslozen obrazac zivota i svaka cast na hrabrosti. ako se desi na moj nacin kada popucaju sve spone i druga strana pokaze svoju malodusnost i nezrelost- svoju hrabrost i jakost saznas na ne bas lagani nacin......ne bi trebalo biti tako,ali ljudi nekad u kljucnim trenucima pokazu svoje pravo lice koje nas razocara- ne pokusajte to promjeniti- nije moguce. ali npr nekada se takva situacija desi tako da kad ona ljubav nestane ostane postovanje- i samohrani ne ostaju napusteni i funkcioniraju kao zreli i odrasli ljudi-zivi primjer je moj brat- kad moj necak slavi rockas najlijepse je vidjeti moga brata i njegovu djevojku i njenu kcer....majku mog necaka s muzem i kcerkom...bake , djedovi...svi nasmijani, bez zle krvi...krenuli su dalje kroz zivot, postuju onu ljubav koja je jednom postojala, postuju se kao ljudi ,postuju promjenu sebe i dali su si sansu za zivitim, iako razdvojeni veze ih veliko prijateljstvo i postovanje,jer zivot i ljudi se mijenjaju, ne traje nekad ono na sto se zaklinjemo vjecno...suocimo se s tom cinjenicom...samo je pitanje stava koliko ce netko ostati covjek na kraju. dakle nekoliko je puteva koji vode do samohrane definicije osobe- i to je zivot.to nije kazna da se razumijemo, je da nije lako, ali nije nekad niti teze, jer kad sad pomislim ja bi umrla u sebi da sam ostala s nekim u kome je umrla ljubav prema meni i kad ne bi sebi mogla priznati da je kraj..zivjeti nesretna i zbunjena bila bi najveca kazna. u biti sam ....u biti sam ok, sad zivim ...i nisam kaznjena tom definiciom...nikako. kako se voljeti i postovati??? meni je to bio izazov ...jer u nekim najtezim situacijama postojala je misao usadjena u mene da je sve se desilo lose mojom krivicom i ...ko mi je kriv.... takav stav moze vas jako unazaditi i baciti na dno.....no nakon nekog vremena - koje mi je bilo potrebno shvatih da sklop situacija i masa ljudi oblikuje zivot i svijet i da sami kao jedinka ne mozemo sami uticati na slijed dogadjaja. naravno da zelimo savrseni svijet.....ali ....heh...nece uvijek biti takav, i kako je jednom netko meni rekao....samo oni koji riskiraju ići predaleko, mogu saznat koliko daleko zaista mogu ić.....to sam ja i to je moj ID. i da se razumjemo imam i Super ego i Ego...ali ja sm emotivno ID...i ne zalim radi toga. Racio palim u kljucnim stvarima zivota, no sebi sam emotivno dozvolila da vlada Id , jer sam skoro cijeli zivot zivjela pod pritiskom Superega i racia.....dosta, zelim udahnuti-postujem druge i sebe, volim sebe , ....trudim se ne povrijediti svojom jacinom sebe kao osobe nikoga ali ne odustajem od zivota. malo mi je cudno sto je netko me zamolio da pokusam pokazati kako se moze kroz zivot ...ovako kao ja, jer kao djelujem kao jaka osoba....ma sigurno i jesam na neki nacin,ali vjerujet enekad se osijecam jako jako krhko i slabo, ikao imam savrsen sustav za maskiranje i kamuflazu - tako da izvana djelujem gotovo uvijek jako i nekada hladno, no s kontrolom...a to nije lako vjerujte.....hmmm, ponekad razmisljam koliko snage treba jednom kameleonu da stalno mjenja boje.....puno...kao i meni....ja imam svoje skloniste ..imam svoju kulu koja je prvotno bila od samoga leda i tako branila bilo kome da se priblizi...nije mi u zivotu trebao nitko ..nisam zeljela ni nove prijatelje niti ista drugo...zeljela sam biti nedostupna i hladna....nisam zeljela zivot i to sam uspjevala...sada...zadrzala sam kulu, bacila sam stitove...ali sam ostavila kulu u svome vrtu...da me se lakse pronadje...i tako mi je dobro, dapace..na neki nacin uzivam u toj kuli sada...jer je to .....jedna druga prica :-) moja prica... u biti kada si malo bolje razmislim...stalno nesto planiramo,odlucujemo sto je ispravno a sto ne...stalno vazemo i mjerimo i nadamo se da smo odlucili najbolje...uvijek u nekom grcu i s nekim trzavicama.....i tako nam prodje zivot a sta dobijemo...cesto ne ono sto smo zeljeli, a nekada je prekasno jer se ne mozemo vratiti i prozivjeti....i zato zelim dati i uzeti od zivota maksimum bez da gazim po drugima i sebi, zelim udahnuti i iudahnuti zrak iz grudi slobodno....zelim gledati u oci bez da spustam pogled, zelim slusati rijeci bez da osjecam sram i ,zelim izreci svu moju jacinu, zelim dotaknuti rukama....licem...usnama......zelim omirisati.....osjetiti....zelim cuti i okusiti...zelim zivot danas...ne zelim ga planirati za sutra jer sutra moze donjeti svasta...danas zivim, danas sam tu...danas kola krv kroz mene ....i ne idem nigdje drugacija...idem dalje i nekuda ...ista. i nista vise i nista manje.....otvaranje ociju izmami i pogled i udah svakoga jutra i kazem...o da, ziva sam i ne odustajem od ....ne odustajem....sad imam....sad sam ziva .......čuj..jednom ću te otet... zaista........................... ......znam,,,,mozda ne sutra.....mozda prekosutra...za mjesec---pola godine...pet godina---deset----makar na sekundu osmjeh i smijeh......mozda izgledam kao osoba koja voli secirati i analizirati zivot i osjecaje...do nekih granica da...ali u biti sam veseljak koji obozava osmjeh i smijeh...na srecu uz mene je zvjerkica koja svojim karakterom ( preslika moga :-)) ) izaziva dovoljno smijeha i osmjeha kod mene da se osjetim sretnom. sreca je jedan pojam koji svatko veze na svoj nacin za.......materijalno............za posao.......supruznike.............djecu......................hobby..........za vjeru..........za ljubavnike..................za svoje srodne duse........svi imamo nesto i nekoga....samo jedna stvar je bitna z amene. razdvojimo osjecaj iskrene srece- ja volim taj osjecaj vezati uz ushit i iskrenu zanesenost zivotom...nemojmo pobrkati neke navike zivota koje smatramo obvezatnim da ih odrzimo...jer kad nestane one iskre,...kad nestane u zivotu hodanje po oblacima, kad nestane onog osjecaja u trbuhu koji nas tjera zatvoriti oci i imati onaj blesavi osmjeh...to nije onaj zivot koji je bio nekada....navike ...navike meni nisu dovoljne, ne bi trebale biti nikome dovoljne. i da se razumijemo zivot nije ispunjen pink balonima i cvijecem i leptiricima, ali imamo pravo na srecu u njenom punom obliku, bez osjecaja krivice. kad nestane sve ono sto nam je davalo ushit...nemojmo se muciti s odrzavanjem navika...nije fer prema nikome i prema nicemu a niti prema nama samima, meni nije to nikad bilo dovoljno, zaista sam to shvatila.....jer...zivjeti po navici i difoltu je kao da si u nekom balonu kroz koji pogled nije bas bistar i koji lebdi ali nekad pod tezinom udari u tlo pa se mi nekako saberemo i odgurnemo se da poletimo ...ali to nije to. treba znati kada se prepustiti i treba znati kada se ne tjerati na bijeg. to su stvari koje osluskujemo u sebi i nitko nam ne moze reci kada da sto uradimo...jer...sami hodamo u svojim cipelama po svijetu i nas svaki kamencic zulja.....nama pase hod po oblacima.......nitko ne moze udahnuti nas zrak i nitko drugi ne moze omirisati miirise oko nas i osjetiti pod jagodicama dodir koji nam tjera munju niz ledja.....jer kad malo razmislim...sad trenutno...ne zelim biti sebicna, ali smatram da imam srece sto sam kao jedro........jedro koje napuni netko kao vjetar i pogurne me snagom......kako god cudno zvucalo, to je osjecaj koji sam trebala nauciti osjetiti...i prepoznati ga , sad se smatram sretnicom......pokusajte stati na moru uz obalu kada puse bura i okrenite joj ledja...kako je to jedan dobar osjecaj zar ne...a nosnice vam ispunjava miris soli,...na licu su one sitne kapi.....kroz dlanove kao dodir prolazi sitna prasina....summer son postoji onaj osjecaj , kad jednostavno znas...znas da ce se desiti...ne znas vrijeme i mjesto...ali znas da ce se dogoditi. znas bez da ti ti itko kaze ili napise...jednostavno neke stvari ne odlaze iz nas nikada, samo se nekad malo odmaknu da bi se vratile u svoj svojoj velicini i snazi , i to je ljepota zivota, kada prepoznamo sebe...nas. i ne kazem da je period izmjedju opustajuci...nije, nekad je bolan i napet...ali ...kad u sebi znas i svjestan si..postoji neka doza nazovimo to mira- iako to nije prava rijec u biti na kraju pogledajmo sto smo prozivjeli iza sebe, razmislimo sto namjeravamo prozivjeti tj. sto planiramo i kako, i onda se zapitajmo sto zelimo ..pa makar na tren...ne kradimo si niti jedan sretan trenutak ako znamo da ga mozemo imati....zivot je tak okrhki i kratak, kad se osvrnemo vec je prosao dan ...a mi smo razmisljali ......a odluku nismo donjeli ja volim zivot, iako nije bio blag, ja ga volim...volim ga zbog proslosti, volim ga zbog jucer, zbog danas i jer imam sutra. volim ga jer sam...iznimka koja se pamti to je..ono Nakon sto je sva ona oluja izasla iz Anthee, nakon sto je oprala lice suzama....nakon sto je shvatila da je Neo odlucio neko vrijeme otici i daje ovaj puta zaista sve tragove maknuo....nakon sto je prihvatila polumjesece u dlanovima....u miru je ostala u kuli. neko vrijeme su mjesec i sunce se izmjenjivali na nebu bez da su uspjeli sjenom natjerati ju da trepne ili skrene pogled..........ni vjetar sto bi joj ponekad zamrsio kosu nije ju natjerao da pomakne ruku, niti kisa koja joj je parala kozu kad bi se slijevala niz nju nije ju mogla natjerati da se ogrne i zastiti....samo bi zvjerkica uspjela natjerati joj osmjeh u kutove usana i onu iskru u ocima da se zazeleni...nekako je otupjelo bila mirna. i kao kad su pokusavali izvuci mac iz stijene, toliko je neuspjesno bilo izvuci bilo kakve osjecaje iz njenog lica i ociju. niti jakost carolija niti jakost zamaha zmajevih krila nisu ucinili nista. svaki korak je bio odmjeren i kratak ...ali negdje je znala...negdje duboko je znala i da je potrajalo jos dva stoljeca, i da je sto oluja i munja proparalo nebo i da je plamet uzario zidine....i da je led okovao kulu kao nikad do sada,,,ne bi se pomakla s mjesta....ostala je ostala je jer......Neo je pruzio ruku......i polako kao u snu je koracala prema njemu...i dok su joj vatre gorjele u grudima, u usima joj je bio sum morskih valova....u ledja su joj udarali vjetrovi oluja---hiljadu boja joj je bljeskalo pred ocima...a pod nogama je osjetila mekocu...kao da hoda po oblacima. I zagledala se u dubbinu sivih zjenica obrubljenih zelenom i zlatnom.....omirisala je toplinu vrata, naslonila je glavu na njegove grudi i otvorila svoje sake da se bolni polumjeseci zaljece, zavukla je ruke da osjeti toplinu i znala je da je sada sve na svome mjestu. i svaku sekundu je upijala i uzivala u njoj...i svaki poljubac i svaki dodir je bio nesto sto se moralo dogoditi tog trena...ili nekog slijedeceg...i svaki udah i otkucaj srca je bio kao jedno. kao ogroman val koji udari u stijenu i povuce se da bi se vratio jos znazniji i jaci. i iako je znala da Neo odlazi....nije se oprastala...iako su joj u grudima rasli uragani i kise, iako je znala da kad opet ode bi vrt mogla pretvoriti u pepeo i opet svima tjerati strah u kosti svojom zeljom da unisti oko sebe od boli, iako je znala da kad podigne ruke i pogled ka nebu ce svi orkani urlati i sve kise ce vristati i lomiti sve okolo, opet je otvorila svoje ruke da ga pusti........i kad se uspela na prste jedva bi dosegla njegove usne za poljubac pred odlazak....a njeni dlanovi su se ugrijali na njegovim obrazima.......pustila je da ode kako bi se vratio ...jednom...kako bi ju ponovo nasao na kuli, okrenula se ...i svaku puta bi vidjela da se okrenuo, zastao i podigao ruku za pozdrav...kad je nestao iz vida lagano je krenula kao u nekom snu i bunilu......dosla je do kule i podigla ruke i pogled, bez glasa natjerala je vjetar da urla umjesto nje, natjerala je kisu da curi niz njeno lice umjesto suza, natjerala je buku da joj ubrza srce skoro do puknuca...i onda je bez rijeci spustila ruke, na tren zatvorila oci i udahnula, polako je pogledala preko rameni znajuci da ju ceka zvjerkica s ispruzenom rukicom. Stisnula je cvrsto prste u saku, do boli ...utiskivala je male polumjesece u dlanove da bi ostala cista uma. i polako je sa zvjerkicom krenula prema vodi, i bacila kamen....ti carobni krugovi koji su se udaljavali od mjesta na koje je kamen pao nekako su je smirivali, i zvjerkica baci jos jedan,,,i jos jedan,,,i jos jedan kamencic dok nije izmamio osmjeh na njenim usnama....boze sto bi bez zvjerkice. i svaki mali val koji je krenuo od obale se vracao do njenih nogu i polako je zapljusnuo. polako je ustala i pogledala zvijezde koje su sjale kao hiljadu sarenih stakalca, i lagano zakoracila u vodu koja ju tako smiruje......prekrizenih ruku iznad glave, u noci , hodajuci u vodu , njena sjena je izgledala kao sirena koja ceka u noci znajuci da ce se vratiti... zvjjerkica je spavala zadovoljno se smijuljeci dok je stigla do njega.....polako ga je pokrila i sjela na svoju mjesto na kuli....tamo gdje i pripada......tamo gdje pripadaju, stisnutih dlanova ....utisnutih polumjeseca |
