kraljica majka
15.11.2009., nedjelja
kao opisati nekom osjet istog u sebi.....
|
" kako sam skakala s Sibenskog mosta....da da. zasto ti to zelim reci...jer je to jedan od jacih osjecaja koje sam osjetila. dakle to ljeto sam se dva dana svadjala sa svima koji su planirali skociti.....smatrala sam ih vrlo ...nepametnim..hehehe...e da, i kada smo dosli na most....jos sam se durila...ali fest, i dok su kupovali karte,,,ja sam stajala naslonjena na zid i gledala u more...no da...tu je ona moja posebna povezanost s tom vodom......dakle ne znam zasto i sto se u meni okrenulo, no kad sam odvojila ruke od zida, okrenula sam se svima i gledala ih ...onako bez rijeci...hehe, i znas sta...skuzili su odmah i rekli...nema beda, kupili smo ti kartu!!! i tako ja strpljivo cekam da me zavezu u pojaseve i krecem prema mostu....e to se zove...hodanje po oblacima...mislim da mi noge nisu dodirivale tlo.....prekoracila sam ogradu i stala na rub...i pogledala dole....u plavo bljestavilo...i dok sam cula u daljini kako mi tip nesto objasnjava...ja sam stajala i ..prestajala biti na mostu...jako cudan osjecaj....kao neki trans. iskreno u sekundi sam htjela povuci se korak nazad kad sam osjetil tezinu sajle na nogama, ali kad sam cula brojanje.....kao da sam se odvajala od tijela.....ne znam kako bi ti to rekla....rasirila sam ruke...i nisam zatvorila oci...i pustila sam se...dakle to je sigurno trajalo par sekundi...no ja sam letila...cijelu vjecnost, u usima sam cula sum vjetra, u nosnicama miris mora, u grlu mi je tutnjalo srce, kozu mi je sibao vjetar a oci su vidjele...nesto nevidjeno...kako su se slike mijenjale, kojom brzinom...i znas kada na filmu imas onu usporenu scenu...e mislim da sam tako letjela. kad se sajla zategnula...i kad me onako potegla gore..vratila sam se u sadasnjost, i pocela vristati od srece i mahati jedrilicama ispod sebe...polako kad su me vukli gore, shvatih da je jako malo ovakvih trenutaka, mozda nikad vise ga ne dozivim....i to je bilo to....upila sam ga skroz. rekao mi je bratic daje bas tada prolazio mostom i da me je vidio kako koracam na platformu i da je htio dreknuti da sam luda ( heeh sto stoji !), i da je zastao na ugibalistu i cekao, ali kad me je vidio kako se nakon nekoliko min vracam.....shvatio je da je to ono sto sam trebala dozivjeti...i krenuo dalje---nemoram ti reci da se stari posvadio s menom na mrtvo ime, i trebalo je jako dugo dok mu nisam objasnila zasto i kako... jos dva dana sam osjecala taj skok...i stano sam zeljela taj osjecaj ponovo, to ti je nesto fest cudno, nije samo sreca, ushit,adrenalin...ne znam sto je...kako god, naucila sam u glavi prizvati bar male sekvence toga...i godi jako, znas osjecas se nekako mocno kad znas da si tako nesto dozivio...ej zamisli kako letis kroz zrak s rukama prema moru i sa sumom vjetra u usima...mrak!!!!! i nitko ne garantira da necu to opet napraviti..... :-) -- cemu ovi citati-------pa nekome mozes objasniti sebe iznutra dogadjajima...tako barem ja to radim, u biti tako to najbolje radim...jer ne bojim se rijeci...dapace, obozavam ih |
