kraljica majka
15.11.2009., nedjelja
I'll See It Through
|
Kada malo bolje razmislim koliko zivota imamo ????? JEDAN!!!! i kako ga svi zivimo---olako ...kao da je jedan od sto. Kao da smo ga dobili na probu pa ajde...nakon nekog vremena upotrebe da ga vratimo ako nam ne odgovara....dobro bi to bilo...ali ne ide to tako...ne vracaju nam niti jedan tren ili sekundu sto je prosla-a i zasto bi? pa bahati smo do boli sami prema sebi, ne cijenimo sami sebe a time niti ostale oko sebe...jer da malo bolje pogledamo...shvatili bi! u biti sada bi bahato rekla...ma dosta , i prestala pisati...ali necu...bas cu pokazati postovanje prema sebi...jer to zelim, i bas zelim da da si udovoljim do kraja. Razmisljam ovih dana kao prvo o tome sto je iznad nas? vecina imamo neku vjeru koja ima svoje zakone i pravila i svatko je predan toj vjeri u onolikoj vjeri koliko je recimo usadjena u nas. No zar nije jako cudno da svaka ta vjera ima isti pristup vjernicima - stavljati cu vas na kusnju da vidim koliko si izdrzljiv, davat cu vam prepreke u zivotu da padate na koljena, nosite teret koji vam uzima zadnju snagu....i onda kada to sve napravite-dokazali ste vjeru! Jel??!!! dakle vjera - ono za cime posezemo kad nam je tesko prvo ce nas satrat pa onda nas potapsati kao dobrog vjernika ako prezivimo. Hmmmm, moja je na velikoj kusnji iskreno. Dalje, kada nam je lijepo...koliko imamo hrabrosti reci nekome -lijepo mi je radi tebe, ili lijepo mi je zbog svega sto si rekao...ili...mislim na tebe...ili nedostajes mi, hvala...molim te........o da...kao da trebamo odgovoriti na neko kljucno pitanje radi opstanka svijeta- nikako preko usta da tako nesto predje.....A cuti to!!!! Eto jos vece nevolje, vecina ljudi kada cuje te rijeci ne zna sto bi s njima....gledaju u pod, crvene, uzrujani su.....Krasna bica...malo ih poslusa otvorenih ociju i upiju znacenje istih bez nelagode ...i shvate ih bez tereta...malo ali ih ima Noooo, ako treba reci...ne zelim, ne volim, nije mi lijepo, gadi mi se, odlazim, ne zelim ostati, zelim da patis, mrzim te, dosta mi je, ne zelim slusati, glupo mi je, necu, ne, nemoze....eeeeeeeee tu smo prvaci...rijeci klize samo tako preko usta a usi jedva cekaju cuti tako nesto...i eto materijala za debate koje idu u nedogled. Dalje svi bi nesto na papir stavljali, potpisivali, crno na bijelo....sve se zeli necim zapecatiti radi sigurnosti-laznog osjecaja sigirnosti. Stisak ruke vise nema svoju nekadasnju vrijednost, a da ne govorim o datoj rijeci, koja je skoro pa izgubila svoje znacenje. Cast iznimkama koji postuju svoju rijec koju daju i pamte tudju kojiu su dobili. Ja osobno sam covjek od rijeci, papir trpi svakakvu tintu i sve rijeci i gubi znacenje, izgovoreno ostaje izgovoreno, oci pamte lice koje je izreklo rijeci i netreba pecat i potpis.barem kod mene....no kako to funkcionira...heh...svakako i nikako i nekako. no jos uvijek nisam izgubila vjeru u ljude. postoji mali trik kako nekome ocuvati obraz a sebi ne poljuljatti vjeru u istu osobu - ako osjetite da ce rijec biti pregazena, radije recite - oslobadjam te obecanoga, bolje je ne forsirati...i stvar je bolje postavljena, i manje neogodna, i mozes sebi i drugom pogledati u oci. a koliko mozemo ljudima gledati u oci? i da li ste promjetili kako ljudi pocinju spustati poglede kada pricaju s vama...i kada prestaje ugoda i sloboda pogleda - oci su pogled u nasu dusu...istina je. prije neki dan gledala sam u jednu dusu...i gledala sam jako puno osjecaja u kratkom vremenu....ali sam vidjela sve sto sam htjela vidjeti sto nisam htjela vidjeti i sto sam morala vidjeti. I nemojte misliti da je to lako....i kada vidjeno spojite s recenim i li otkrivenim...dobivate oveliku sliku...sad ovisi koliko ste spremni slike upotpunjavati i vidjeti - jer lakse je zivjeti u masti i uz sliku kakva bi nam bila najlijepsa i najlaksa za ponijetu u sebi. koliko vjerujemo ljudima----ehhh, mislim malo, no ja nisam odustala od punog povjerenja. jer, ako odustanem od punog povjerenja- naravno ne prema svima, osjeti covjek i procjeni gdje to povjerenjeostaviti, sto nam ostaje. ? ako moramo hodati po svijetu bez povjerenja i nemati hrabrosti vjerovati ljudima osudjeni smo na zivot pod ledom, nema druge. dakle ja jos uvijek prakticiram slusanje onog sestog cula, moras moci to napraviti i otvoriti se...jer...hehehe....koliko dugo mozes vuci oko sebe utvrdu da budes siguran u zivotu ( rijeci ..jednog ..nekog ) pa dosta dugo, no dojde vrijeme da pobacas sve stitove i stanes onako nag kao covjek i prepustis se....e sada .....da li je to dobro ili ne? Ja nisam osoba koja moze odgovoriti,jer ja idem iz krajnosti u krajnost---ili navlacim kulu i masu granicara za sobom...ili stojim naga rasirenih ruku i dignute glave...samo se nadam kada me nece namjerno nista baciti na koljena......ljudi u neocekivanim situacijama neocekivano reagiraju, time je opasnost uvijek prisutna....ali ja i dalje stojim...nadam se...vjerujem ljubav...nemam volje pisati o tome, ne zato jer ne vjerujem, ili cu ja mudrovati sada i njanjati kako sam nekad bila vjerovala pa me se povrijedilo i sl price vec ispricane na sto jezika i nacina...ja samo mogu reci da je njen put cudan i dolazi u cudnim oblicima...nekad mislimo sad je to osoba do kraja zivota i to je to...a nakon nekoliko godina ta ista je odleprsala samo tako.....desava se , pa sta! nekad cekas cijeli zivot da dozivis nesto o cemu citas ili gledas u filmovima pa nista od toga.....ne dobijes sansu... nekada te strefi kao grom onaj drugi dio tebe koji je nedostajao i utisne se u tebe silno a shvatis da nikad neces moci ga zadrzati- tu smo opet na pocetku po pitanju vjere.....i sta sad- desava se!!! samo bi ja rekla....u takvim situacijama nemate ni kompas, ni kartu niti znate kuda idete,,,,hodate kao izgubljeni s blesavim osmjehom na licu....e pa hodajte i dalje, i koliko god ide osmjehujte se , ne pustajte da vam niti jedan trenutak iscuri iz ruku kao pijesak, imajte snage upoznati to nesto jer cete kasnije zaliti sto niste, i kao mozete zadrzite to uz sebe koliko mozete- jer nemozete voljeti najjace -radije to radite pomalo ali temeljito, jer nemozete zivjeti u proslosti- radije stvarajte sjecanja, jer nemozete se kloniti boli- lijepe stvari nekada izblijede, ljubavi se razvodnjavaju ili krecu drugim putem...sto god da napravili, napravite to tako da budete zadovoljni,jer nista nije vjecno ....ne bjezite nikada..jer to znaci da vas nesto proganja...i kad tad ce vas sustici..vjerujete. i ne zalite za ucinjenim stvarima koje su morale se desiti....to je prst sudbine koji je htio dati nesto za sjecanje, nema zaljenja i kajanja....ljubav je vrlo fina i krhka isto koliko i jaka, ne podcjenjujte njenu snagu niti lomljivost, postujte ju i onoga tko vam ju daje...jer nije lako davati, a nekad nije lako niti uzimati.....zato postujte sve te trenutke u zivotu bili oni javni ili skriveni. i nisam izgubila vjeru...neeeeeeeeeeee...vjerujem,iako nije jednostavno-zaista vjerujem...okusih najlijepse u zivotu ,zato vjerujem.....a pojam trajanja...o tome drugi puta----bitno da se desilo i osjetilo, i sacuvalo nekad rijeci i misli mogu biti gore od postupaka i djela....samo morate znati kada ste zasto napravili...ne se opravdavati, samo znati zasto je nesto receno ili ucinjeno, s kojim razlogom...i nema zaljenaj za nicime..jer mi smo svjesna bica, moramo se postovati u nasoj gluposti i pameti, tek onda mozemo biti u miru sa sobom. jer citah malo psihologiju..emotivno i mentalno mozete nanjeti vise stete nego fizicki , no isto tako mentalno i emotivno mozete stvoriti vise ugode nego fizicki...sad ovisi gdje ste se nasli...i kako ste ucinjeno zivjeli. i cemu sad ovaj monolog bez glave i repa.....pa malo ventiliranja na bajku mi je pokrenulo malo mozak, pomirilo me samu sa sobom, ne zalim za nicim, ne okrecem se iza sebe u zelji da popravlajm ista.......za sve treba vremena, ama bas za sve...samo je pitanje da li to vrijeme kada prodje ostavi te kao covjeka ili ne, tj u biti ovakvo preispitivanje mene same sa sobom je samo zelja i nada da sam pravilno postupila sa svojim zivotom i da i dalje necu gubiti vjeru u ljude...da li cu uspijeti hodati podignute glave - sada ne znam, ali mogu svakom gledati u oci iskreno sada sam u fazi da se moram s vremena na vrijeme osloniti na ruke i duboko udahnuti zatvorenih ociju da bi mogla dalje, ali to ne znaci da cu pasti opet tamo gdje sam bila...a ko zna mozda i hocu, ikao ne bi htjela....slomiti vas mogu samo one osobe koje su vam znacile i kojima ste vjerovale...dakle nemate bas puno opasnosti u zivotu...hehehe, moze vas mali broj samo potjerati na koljena...no taj mali broj vas moze i osoviti na noge ali ja stojim i nekako vjerujem da cu ostati stajati i nekako zelim da ostanem stajati jer to znaci da svi koji su dobili moje povjerenje su ispravne osobe i super je sto postoje na ovome svijetu. zar ne bi bilo uzasno da ih nema....vladao bi kaos. pokusavam ostati probudjena....iako naginjem ledu...nekako mislim da mi nekad odgovara koja ledena santica oko mene...hehe nitko te ne dira , i sve je po tvome. no kako god, samo zelim reci kako ocekujem od ljudi da me postuju onoliko koliko ja postujem sebe samu i njih, ocekujem da me povrijedjuju onoliko koliko ja povrijedjujem njih, ocekujem da mi vjeruju onoliko koliko ja vjerujem njima, ocekujem da drze do svoje rijeci koliko i ja drzim do svojih......ocekujem da me mogu pogledati u oci isto kako ja njih gledam u oci...ne zelim da spustaju poglede jer time ruse sve gore navedeno. Da li cu dobiti ocekivano...k vragu da znam ne bih sada ovdje pisala i praznila se tu. dakle, i kada se morate osloniti rukama o stol, zatvoriti oci i udahnuti da bi koraknuli naprijed...recite si-ma dobro je...biti ce to ok...ne gubite svolju ljudskost jer je to jedino sto imate i nitko vam ju ne moze uzeti sem vas samih. i jos nesto...nedajte se u ovisnosti radi necega sto vam ne ide...nije to rijesenje. jer izbjegavanje ruznih i neugodnih osjecaja na krivi nacin samo ce pogosrati stvari....u nasoj se glavi radjaju rijesenja za dobronamjerna izbjegavanja neugodnosti a istodobno vam mozak daje i masu signala da ne cinite bas to. jer prejedanje cipsa, bjesomucno surfanje po internetu, ludjacka kupovina,odgadanje razgovora uz lazan osjecaj slobode, lazni flert ....to je privremen bijeg od problema za koje tvrdimo da ih nemamo.....uf da mi je znati jednu osobu bez problema.....dala bi 5 para ..hehehe koliko ste puta proveli sate u jednoj od ovih aktivnosti???? i da li ste rijesili problem??? ne vjerujem..o da potisnuli smo ga, cak stvorili osjecaj ugode..ali ne i rijesili. Ja to kazem, jer sam ja jedan od ovih ovisnika, no svjesna sam ovisnosti i svaki puta kad shvatim da postaje prejako...okrenem se sebi..............pokusam rijesiti uzrok bijega...jer sve fikcije ne mogu rijesiti stvarnu frku. nemojte misliti da mudrujem.neeee, ja sam jedan od jacih ovisnika , onako na refule, u intervalima , malo se navucem , malo se skinem....no pokusavam ostati bistre glave...pokusajte i vi...jer...nase ovisnosti se kad tad pojave na povrsini i nikada ne ostaju zauvijek skrivene. svi zelimo stalan osjecaj ugode...ali ne ide to tako...radije jedite chips kada gledate film a ne iz histerije, flertujte kada vam srce i tijelo to naloze, budite na netu kada je korisno, kupujte kad imate svotu love da mozete potrositi pa se razveselite a ne terapirajte se u ducanu jer ste ocajni.........ma kome ja pricam..necete me poslusati isto kao sto cu i ja pokleknuti opet jednom...ali pokusajte i da imate sada 24 sata...sto biste ispravili u to vrijeme-da li biste pozalili radi icega....da li bi mijenjali ista???? ja iskreno ne bi mijenjala nista...zelim da ostane sve kako je...zelim jer radi svega sam ja ovakva kakva jesam , u sebi i van sebe, promjenila bi samo sto nekad nisam imala hrabrije ruke i dublje poglede i sto neke rijeci nisam rekla prije i glasnije....pa sada kome pasem kao takva pasem...kome ne pasem...nije niti dozivio nista od navedenoga s moje strane-prema tome nemoram brinuti. dosta sada dubokoumnih recenica...mozda cu sutra pozaliti sto sam si dala na volju sve izbaciti iz sebe...mozda mi bajke i price idu bolje....no to ...drugi puta idem sada okupati zvjerkicu i onda cu i ja na jedno uzivanje u kadu s knjigom......a onda malo pisanja....moram ispuniti jednu svoju datu rijec...ne zato jer moram, vec jer zelim,jer volim stajati iza sebe i do kraja godine napraviti sve planirano i obecano- da se ja osjecam dobro. jer zelim....zelim..jednom.....jednooommmmm...pogledati u oci, sjesti, taknuti ruku, javiti se ...znati da zivim ispravno i obzirno i da uzivam postovanje radi sebe kao sebe. dosta stop kraj necu vise jer postaje preosobno a toliko jos ne mogu zato do slijedeceg susreta - citiram -necu reci zbogom jer to ne mogu -reci cu dovidjenja...i kad cu biti spremna javim se,,, biiipiiitiii booopitiii ... .......... ........... ........ puf k jarcu postalo je preosobno..ali neka ostane...iz postovanja sebe same - imam pravo na sve ovo u sebi ,,,,,,,,,,,,,,,,, puff fali mi da se osjecam kao venja.......ja ...jedna...sesna venja....  |
