U doba zmajeva i carobnjaka, zemljom je vladala magija, iluzija, mracne i svijetle sile. Svi najveci carobnjaci su imali beskrajnu moc, a zmajevi su imali zadacu odrzati balans prema ljudskom rodu, ne dozvoliti da taj opasni svijet preume zivot smrtnika.
No najvece vrijednosti zivota bile su skriveni u Anthei-obicnoj smrtnici toplog srca, velikog razuma i najcisce duse.
Najaci od svih zastitnika zmajeva bio je Zlatni zmaj, koji je volio plemenite metale a hranio se biserima i draguljima, bio je pravedan i dobar. Zvao se Nea.
I iako su sva njegova braca se trudila drzati carobnjake i magiju sto dalje od ljudi, jakost tih sila nekada je prelazila granice srcanosti tih bica.
Jednoga dana sastalo se pet najvecih carobnjaka i pozvalo bratstvo zmajeva u svoje odaje. Dosao je trenutak kada svijet zapocinje ili zavrsava. Najveci carobnjak je rekao....tko pronadje prvi Antheu pokoriti ce svijet ili ce pustiti svijet da zivi i dalje. Zmajevi su gledali u cudu a jedino je Nea znao u cemu je stvar.
Naime Nea je imao plavo tijelo i kada je letio nebom pazio je gdje ce slati kisu ili vjetar, pazio je da prelijeva boje neba tako da covjeku budu ugodne oku.
Nea je mogao i poprimati ljudski oblik samo u noci polumjeseca i to na par trenutaka,i jedino je Anthea znala da samo ako mu podari ljubav i onda otvori svoje ruke ce on moci zadrzati taj oblik ljudskog bica. A svaki taj trenutak Nea je koristio da gleda Antheu...i jedini je znao njenu tajnu..njena tajna je bila da u sebi nosi svu velicinu ljubavi ljudskog roda, da vlada svim razumom svijeta, da je njena dusa jedino dovoljno cista da podari mir, znao je da njene oci mogu isplakati najbolnije suze a osmijeh moze natjerati Sunce da ostane malo duze na nebu.
A to su znali i svi majstori magije, ali su isto tako znali da niti jedan njen dar nece moci uzeti ako ga Anthea sama ne preda.
I tako krene potraga.....carobnjaci su svim mracnim silama pretrazivali svaki kutak zemlje zeljeci sve te njene osobine koristiti u svojim mracnim silama, a bratstvo zmajeva je bjesomucno lutalo nebeskim prostranstvima, morima i spiljama zeljeci obaviti svoju poslijednju zadacu-dati pocetak.
Jedino je Nea znao da je Anthea u njegovom vrtu koji se sagradio samo za nju....i iako je provodila dane u tisini, on je osjetio svaki njen otkucaj srca, svaku kap njene suze i svaki uzdah nade...i svaku noc polumjeseca Nea je tih par trenutaka u tisini grlio Antheu bez rijeci., a u dubini je znao da nece moci tu zauvijek ostati.
No nakon nekoga vremena mracne sile su otkrile mjesto gdje se nalaze vrednote svijeta, i u svojem najsilovitijem napadu uz pomoc mracnih sila poubijali su cijelo bratstvo zmajeva...ostao je Nea.
Stajao je rasirenih krila ..ali je u jednom trenu pognuo glavu...jer je znao da vjerovatno je ova borba izgubljena.
Carobnjak rece...Anthea, ne podjes li s nama nestati ce daha zivota u tebi i Neu, a svijet ce ionako biti pod plastom nasih sila, podji i tvoj dah ce jos dugo biti u tvojim grudima.
Shvativsi da postoji jos jedan put kako bi dala sansu svakom covjeku na svijetu da nauci vrednote zivota kao sto su ljubav, mudrost, hrabrost i dobrota...Anthea je pogledala u nebo...
Shvativsi da je noc polumjeseca u trenu kada je Nea poprimio ljudski oblik Anthea mu je ovila ruke oko vrata i rekla...utiskujem na tvoje usne svu ljubav svijeta....umivam ti lice suzima boli kako bi shvatio postenje, otvaram ti istinu da te razum vodi, podajem ti dusu kada stanes na pola puta da ti ona kaze kuda da krenes.....i dajem ti dubinu ociju da nikad ne izblijedi moj lik....i rasirila je svoje ruke pustivsi ga od sebe i slomljena pala.
Kada su carobnjaci shvatili da Anthea daje svoje darove nekome koga voli, postalo im je jasno da ih nece moci nikada osvojiti, jer Nea je bio covjek sa zmajevim osobinama i niti jedna sila nije mogla mu oteti dato,osim ako ih se sam ne odrekne.
Iz neba su krenule munje, vjetar je dizao prasinu, kisa je slijevala se niz Antheino lice, a Neu je postalo jasno....Anthea je podarila mu nesto najvrijednije ali zbog svoje ljubavi prema njemu je rasirila ruke da ne dozvoli demonima da iskoriste najlijepse darove svijeta, koje bi mu mogli oteti u trenutku njegove slabosti, i pustila ga od sebe.
Kada je sve stalo, i vjetrovi i kise kada su utihnuli, kad su munje prestale parati nebo.....ostao je Nea , nestale su mracne misli , nebo je poprimilo najlijepsu plavu boju....oko njega je bio svijet pun boja i zvukova...i iako je osjecao tugu, osjecao je da je slobodan da krene i da se uvijek ima gdje vratiti...i zadnje sto je vidio bile su Antheine ruke koje su se odvajale od njega i rumene otiske malih polumjeseca u njenim dlanovima....otiske noci polumjeseca kada je mogao kao covjek krenuti putem koji ce sam odabrati.
Dakle svaki covjek treba upoznati jacinu ljubavi, no isto tako znati otvoriti ruke i pustiti najbolji dio da ode...jer jedino tako postoji nada da se taj dio i vrati.
Svaki covjek mora imati razum i razboritist kako bi svaki udah zovota mogao trajati.
Svaka dusa mora znati postovati tudju dusu .iako se svaka dusa moze razbiti u hiljadu komada.
No ne zna svaki covjek u kojem trenutku ce svoje darove usmjeriti na dobar ili losi put, ne zna kada ce njegov razum poslusati unutarnji glas, onaj glas koji u biti ga i vodi.
Ali zato nakon odluke u zivotu svaki covjek ce u sebi nositi otisak odluke....bilo u obliku polumjeseca...ili u obliku munje....ili u obliku prasine.
I Niti jedan cuvar ili carobnjak nece moci usmjeriti nas pravim putem dok ne rasirimo ruke sami.
Post je objavljen 11.11.2009. u 09:08 sati.