Mašta-može-svašta

srijeda, 28.12.2016.

SVI MOJI ODLASCI...


Nisam od onih što na kraju godine podvlače crte i donose novogodišnje odluke. Razne čistke, što ormara, što mail-ova, telefona, fb, napravim kad me počnu opterećivati, a odluke jednostavno donosim kad iskrsne potreba za to.

Kraj ove godine želim zabilježiti, jer je ova godina, možda najveća prekretnica u mom životu što se tiče odlazaka.
Od vremena koje ni ne pamtim, roditelji su preselili iz jedne ondašnje republike u drugu. U toj drugoj sam živjela cijelo vrijeme, s nekoliko seljenja i mijenjanja kvartova (u pubertetu je to bilo teško).
Iz roditeljskog doma otišla sam u bračni dom.
Iz bračnog doma, kad više nije bilo ničega za spašavanje, otišla sam u stan koji sam pokušala učiniti domom s mojim djetetom.

Ove godine sam opet otišla…
Ove godine, 1.8. počela je moja avantura zvana Deutschland.
Doma su ostali svi moji najdraži, sve moje poznato i naizgled sigurno. Trenutno sam sama. Nadam se ne zadugo, kopam rukama i nogama da nađem stan da mogu dovesti i kćer.

Što reći o ovom odlasku, tom početku u tuđini?
Oni koji su isprobali, znaju da su osjećaji pomiješani, konfuzni. S jedne strane ushit zbog novih mogućnosti, novaca koje doma nismo mogli zaraditi, novih vidika, a s druge strane nostalgija, nedostaju najmiliji, ovdje si uvijek Ausländer.

Na početku sam se osjećala kao da sam pala s Marsa, kao da nikada nisam učila njemački jezik, bila sam strgana i pitala sam se hoću li izdržati taj tempo, samo sam radila i spavala. Sada je bolje, tijelo se priviklo na fizički posao nakon uredskog, obilazim mjesta, puno bolje špreham i još bolje ih razumijem.
Nije mi žao niti sekunde zbog odluke koju sam donijela u 5. mjesecu. Nazirem svijetlo na kraju tunela, vidim mogućnosti i opcije i za sebe i za dijete. Ovdje se vrata otvaraju kada pokucaš.

Eto, imala sam želju i potrebu zapisati ovo, mada znam da neću nikada zaboraviti ovaj odlazak… i, tko zna koliko ću puta još odlaziti.

I sad si, radi štimunga (je li to njemaška riječ :-)), pustite onu od Jasne Zlokić, "daljine me vuku, ne drži me mjesto" (meni nešto neće jubito)

28.12.2016. u 23:15 • 22 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Prosinac 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (2)

Opis bloga

"Nikada nemoj prisiljavati nekoga da ti napravi mjesta u svome životu, jer, da mu je stvarno stalo, on bi to davno učinio"

"Volim one koji su prisutni u mom životu i čine ga nevjerovatnim...
Istovremeno se zahvaljujem onima koji su napustili moj život i učinili ga fantastičnim"

Linkovi



doubletrouble040@gmail.com

trace my ip