srijeda, 28.12.2016.
SVI MOJI ODLASCI...
Nisam od onih što na kraju godine podvlače crte i donose novogodišnje odluke. Razne čistke, što ormara, što mail-ova, telefona, fb, napravim kad me počnu opterećivati, a odluke jednostavno donosim kad iskrsne potreba za to.
Kraj ove godine želim zabilježiti, jer je ova godina, možda najveća prekretnica u mom životu što se tiče odlazaka.
Od vremena koje ni ne pamtim, roditelji su preselili iz jedne ondašnje republike u drugu. U toj drugoj sam živjela cijelo vrijeme, s nekoliko seljenja i mijenjanja kvartova (u pubertetu je to bilo teško).
Iz roditeljskog doma otišla sam u bračni dom.
Iz bračnog doma, kad više nije bilo ničega za spašavanje, otišla sam u stan koji sam pokušala učiniti domom s mojim djetetom.
Ove godine sam opet otišla…
Ove godine, 1.8. počela je moja avantura zvana Deutschland.
Doma su ostali svi moji najdraži, sve moje poznato i naizgled sigurno. Trenutno sam sama. Nadam se ne zadugo, kopam rukama i nogama da nađem stan da mogu dovesti i kćer.
Što reći o ovom odlasku, tom početku u tuđini?
Oni koji su isprobali, znaju da su osjećaji pomiješani, konfuzni. S jedne strane ushit zbog novih mogućnosti, novaca koje doma nismo mogli zaraditi, novih vidika, a s druge strane nostalgija, nedostaju najmiliji, ovdje si uvijek Ausländer.
Na početku sam se osjećala kao da sam pala s Marsa, kao da nikada nisam učila njemački jezik, bila sam strgana i pitala sam se hoću li izdržati taj tempo, samo sam radila i spavala. Sada je bolje, tijelo se priviklo na fizički posao nakon uredskog, obilazim mjesta, puno bolje špreham i još bolje ih razumijem.
Nije mi žao niti sekunde zbog odluke koju sam donijela u 5. mjesecu. Nazirem svijetlo na kraju tunela, vidim mogućnosti i opcije i za sebe i za dijete. Ovdje se vrata otvaraju kada pokucaš.
Eto, imala sam želju i potrebu zapisati ovo, mada znam da neću nikada zaboraviti ovaj odlazak… i, tko zna koliko ću puta još odlaziti.
I sad si, radi štimunga (je li to njemaška riječ :-)), pustite onu od Jasne Zlokić, "daljine me vuku, ne drži me mjesto" (meni nešto neće jubito)
