srijeda, 28.12.2016.
SVI MOJI ODLASCI...
Nisam od onih što na kraju godine podvlače crte i donose novogodišnje odluke. Razne čistke, što ormara, što mail-ova, telefona, fb, napravim kad me počnu opterećivati, a odluke jednostavno donosim kad iskrsne potreba za to.
Kraj ove godine želim zabilježiti, jer je ova godina, možda najveća prekretnica u mom životu što se tiče odlazaka.
Od vremena koje ni ne pamtim, roditelji su preselili iz jedne ondašnje republike u drugu. U toj drugoj sam živjela cijelo vrijeme, s nekoliko seljenja i mijenjanja kvartova (u pubertetu je to bilo teško).
Iz roditeljskog doma otišla sam u bračni dom.
Iz bračnog doma, kad više nije bilo ničega za spašavanje, otišla sam u stan koji sam pokušala učiniti domom s mojim djetetom.
Ove godine sam opet otišla…
Ove godine, 1.8. počela je moja avantura zvana Deutschland.
Doma su ostali svi moji najdraži, sve moje poznato i naizgled sigurno. Trenutno sam sama. Nadam se ne zadugo, kopam rukama i nogama da nađem stan da mogu dovesti i kćer.
Što reći o ovom odlasku, tom početku u tuđini?
Oni koji su isprobali, znaju da su osjećaji pomiješani, konfuzni. S jedne strane ushit zbog novih mogućnosti, novaca koje doma nismo mogli zaraditi, novih vidika, a s druge strane nostalgija, nedostaju najmiliji, ovdje si uvijek Ausländer.
Na početku sam se osjećala kao da sam pala s Marsa, kao da nikada nisam učila njemački jezik, bila sam strgana i pitala sam se hoću li izdržati taj tempo, samo sam radila i spavala. Sada je bolje, tijelo se priviklo na fizički posao nakon uredskog, obilazim mjesta, puno bolje špreham i još bolje ih razumijem.
Nije mi žao niti sekunde zbog odluke koju sam donijela u 5. mjesecu. Nazirem svijetlo na kraju tunela, vidim mogućnosti i opcije i za sebe i za dijete. Ovdje se vrata otvaraju kada pokucaš.
Eto, imala sam želju i potrebu zapisati ovo, mada znam da neću nikada zaboraviti ovaj odlazak… i, tko zna koliko ću puta još odlaziti.
I sad si, radi štimunga (je li to njemaška riječ :-)), pustite onu od Jasne Zlokić, "daljine me vuku, ne drži me mjesto" (meni nešto neće jubito)
ponedjeljak, 21.03.2016.
"Ne možeš rastaviti sretan par, samo zato što ti se jedno od njih dvoje sviđa."
Da su sretan par, nitko ih nikada ne bi mogao rastaviti, iz nijednog razloga.
srijeda, 09.03.2016.
KRENULO ME...
sa čvenkovima i koncertima. čvenkovi su, doduše čisti promašaj, ali koncerti... u 12 mjesecu Parni valjak i božićni koncert, u 2. mjesecu Silente, prošlu subotu Elemental, večeras Toni Cetinski. Uskoro će Detour u vintage baru... život je lijep :-)
kad žena zavoli
petak, 05.02.2016.
veličina je bitna?
izgleda da je u muškim glavama i dalje bitna. pitam se kako bi plaćali da su cifre npr. 5 i 30 eura? i dalje bi se trsili platiti veću cifru ili bi samokritično rekli: pa i nije to baš za 30 eura?
valjda dok je svijeta i vjeka, lomiti će se koplja oko toga: veličina ili ljubav, nježnost, strpljivost, požrtvovnost i želja da se nekome ugodi?
bdw. znala sam jednoga koji je bez imalo grižnje savjesti mogao pišati i za džabe
