srijeda, 05.02.2014.
KADENA
Odlučila sam, prodati ću kadenu. Nije tome razlog posvemašnji trend na koji je ljude natjerala neimaština, pa rasprodaju i najdraže uspomene koje najčešće imaju samo tu, sentimentalnu vrijednost.
Dobila sam taj lančić kada sam rodila kćer. Takav je običaj na ovim prostorima. Muž dariva ženu. Dugo me žuljala jedna činjenica u vezi tog poklona. Činjenica da sam ga na kraju sama platila.
Nas dvoje smo se davno odmaknuli jedno od drugoga. Emocionalno, komunikacijski, partnerski, prijateljski. Ja sam nas odmaknula i fizički. Što se mene tiče, sve pet. Nadala sam se da će poklonjena kadena „odigrati svoju ulogu“, odnosno zadržati vezu kćeri i oca jer po meni, to i je simbolika tog dara, na neki način zahvala za novi život.
Slabo to ide. Sve više uočavam (nadam se da griješim) pucanje tog lanca. To me boli i žulja zbog djeteta. Naprečac odlučujem da činom prodaje prekinem ono malo cijelih karika.
Možda da pokušam... ne znam što bih mogla učiniti da uspostave druženja, susrete, važno je to za oboje, meni bi bilo drago.
Možda da sačekam još malo... nikad nije kasno prekinuti veze...
Oznake: kadena
