Sjaj i boja duše
25.04.2014.
”Gorljivost, odvažnost i iskrenost daju sjaj i boju duši, kao što sjaj dijamantu daje ljepota.”
Cora Fillmore
Volim pravila, jer ona su okviri u kojima stanuje sadržaj... koji mi je još važniji od tih pravila.
Kao što ljudima treba krov nad glavom, pticama gnijezdo i svemu ostalom potrebni su okviri koji će osigurati bolje uvjete za kvalitetan sadržaj.
Neka pravila volimo više, a neka manje. Meni su strašno važna pravila ponašanja... ali zadnjih dana primjećujem da pravila ponašanja do kojih ja držim nisu većini napeta.
Većina ljudi pod lijepo, pristojno i prihvatljivo ponašanje trpa neiskrenost i licemjerje. A neiskrenost i licemjerje su vulgarnije ponašanje od najvulgarnijih psovki i nepristojnosti koje čovjek može smisliti.
Jednom sam jednog direktora pred stotinjak ljudi prozvala zbog zataškavanja pronevjere, a bila je to reakcija jer se iživljavao na nevinoj osobi (reagirala sam i kada se pronevjera dešavala, no sve je zataškano)... pa sam mu morala skrenuti pažnju na izvrnute vrijednosti i čudnjikave kriterije. No uslijedile su zanimljive reakcije... većina je naravno šutjela... spustili su glave i u sebi potiho likovali, kasnije mi u četiri oka čestitali... ali dežurne ulizice su se upustile u glasno komentiranje kako je moja reakcija neprimjerena, vulgarna i neprihvatljiva.... bez obzira što se radilo o skupu na kojemu se baš o takvim stvarima treba raspravljati. Sve te ulizice znale su za pronevjeru kad se dešavala, kad se otkrila.... i nitko od njih tada tu pronevjeru nije javno osudio, nazvao vulgarnom, neprimjerenom i štetnom za poduzeće i društvo u cjelini. Po njihovom sustavu vrijednosti nije problem pronevjera, nego je problem onaj koji o tome glasno progovori.
Masu je takvih primjera. Marko Perković danas vrijeđa novinare koji mu smještaju, naziva ih komunjarama, špijunčinama i drugim ružnim nazivima..... a postoje dokazi (tonski zapisi) da je na svojim koncertima pjevao pjesme u kojima se veličaju najbrutalniji fašistički zločinci. Njemu i njegovim obožavateljima očito nije problem pjevanje ustaških pjesmica, nego su problem novinari koji o tome pišu i upozoravaju na kršenje propisa ove zemlje.
Većina likova koji su završili u Remetincu tvrdi da se radi o političkim podmetanjima i raspravu o njihovim nedjelima nazivaju vulgarnim napadima.
Ako nekome kažeš da je lopov (i imaš dokaze za to) ili mu kažeš da je neuvjerljiv jer je kupio diplomu (i to pouzdano znaš) ili prozoveš nekoga zbog nestručnosti jer je stranačkim kadroviranjem postavljen na mjesto za koje nema adekvatno obrazovanje, znanja i sposobnosti... tada si vulgaran ti.... a ne oni... koji kradu, kupuju diplome i uhljebljuju se na funkcijama i radnim mjestima na kojima čine prestrašnu štetu za cijelo društvo.
Super je kad npr. kad netko prozove neku ženu... jer je kupila diplomu... i kaže joj to u njonju... ili javno napiše, bude napadnut kao ženomrzac. Ako to učini muškarac nerijetko će mu reći: „Pa ne možeš tako s damom!“
Ma hajde?!!! Zar se dame tako ponašaju?!!! Naravno da ženi nije lijepo reći da ima ružnu haljinu, da je debela ili ima klempava uha.... ali prozvati je zbog nekog zla ne može biti neprimjereno jer se radi o ženi. Ne može se pod pravila lijepog ophođenja prema ženama utrpati zataškavanje nepravilnosti koje žene čine u svom profesionalnom životu. Ako smo doista ravnopravne... tada očekivanje takve privilegije prilikom naših grešaka našu grupaciju dodatno ponižava i čini neravnopravnom.
Užasavam se ljudi isforsiranog pristojnog ponašanja... tih iskeženih faca, neiskrenih osmijeha i napamet naučenih rečenica za svaku priliku... koji smatraju da iza oklopa pravila pristojnog ponašanja mogu šetati svo smeće ovog svijeta i nitko im ne smije prigovoriti... jer je to navodno nepristojno.
Čak i neka psovka... izrečena u pravom trenutku, sa puno životne strasti i žara po mom sudu nije vulgarnost... nego je tek začin koji koristimo da bi naglasili nešto važno.
Nije vulgarno stvari nazivati pravim imenom.
Vulgarno je krasati, lagati, kršiti propise, igrati licemjerne igrokaze van kazališnih dasaka, politički kadrovirati ili biti korisnik takvih usluga... strašna je vulgarnost smješkati se i podilaziti nekome koga ne poštujemo, smijati se vicevima koji nam nisu smiješni.
Vulgarno je činiti namjernu štetu drugima i uživati pri tom, podmetati, spletkariti, tračati i sve to šetati zapakirano u šareni celofan, s velikom mašnom i širokim osmijehom. Vulgarno je drugima predbacivati ono što i sami činimo. Vulgarno je radi osobnog interesa činiti štetu drugim ljudima i društvu u cjelini.
“Mi volimo iskrenost samo kod osoba koje nas vole, a iskrenost ostalih nazivamo bezobrazlukom.”
Andre Maurois
< | travanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)