Politika uz zvuke klavira

22.02.2009.



U prethodnoj temi razgovarali smo o čišćenju prostora, sebe i društva.
Svi smo se složili da je čišćenje nužno…. ali svi bespomoćno sliježemo ramenima i ne znamo koji je pravi način da očistimo svoje društvo od ponašanja koja su nas dovela u situaciju kojom nismo zadovoljni.
Upravo sam odgledala emisiju „Nedjeljom u 2“ i shvatila sam koji je jedini ispravan način kako započeti s čišćenjem… iako nisam sigurna da će taj način u našem društvu biti prihvaćen.
Gost emisije je bio Ivo Josipović.
Rođen je 28. kolovoza 1957. u Zagrebu. Završio Pravni fakultet u Zagrebu i Muzičku akademiju u Zagrebu (VSS – diplomirani pravnik; VSS - akademski glazbenik; doktor pravnih znanosti; sveučilišni profesor.)
Kad se u medijima počelo šuškati kako postoji mogućnost da se gospodin Josipović kandidira za predsjednika ja sam ugledala svjetlost na kraju tunela… a tada sam u istim tim medijima čitala komentare na njegovu moguću kandidaturu i uhvatila me tuga.
Prvo sam čitala našeg Tomislava Klauškog na Indexu… koji je svojom poznatom ironijom i lucidnošću objasnio zašto Hrvatska neće birati ovakvog čovjeka za predsjednika. Oštro je Tomislav škripao perom po papiru u svojim ocjenama… no oprostila sam mu jer je iz njegovog teksta jasno vidljivo da mu je žao što narod ne prepoznaje ovakve ljude… i njegov tekst je bio kritika našem mentalitetu, a ne Ivi Josipoviću.
I Stanković je danas na početku emisije piknuo kako su ga kolege upozorile da je njegov sugovornik „apaurin“… drugim riječima poručio je da se radi o dosadnom čovjeku.
Lucidni splitski novinar Mosor….nastupio je poput Klauškog. Izrazio je svoje poštovanje Ivi Josipoviću…. ali je onda vrisnuo kako takvog čovjeka može zamisliti kao predsjednika jedne Švicarske, Belgije ili Danske… ali nikako Hrvatske.
I pitam se ja…. zašto naši novinari ne vjeruju da takvog čovjeka možemo imati za predsjednika? Jesmo li mi iskompleksiran narod…. koji odbacuje sve dobro, a olako se miri sa svim onim što ne znači napredak i bolji život?
Meni Ivo Josipović nije dosadan. Današnja emisija mi je prebrzo završila, a nakon nje sam samo još sigurnija da ja izlazim na sljedeće predsjedničke izbore ako se kandidira Ivo Josipović. Nije još sigurno da će ga SDP podržati kao svog kandidata. Kroz medije se provlači kako se čeka HDZ-ov potez i tada će SDP odlučiti.
Razumijem da se u politici kalkulira…. ali zadržavam svoje pravo da ne sudjelujem u njihovim kalkulacijama… pa tako sasvim sigurno neću glasati za Zorana Milanovića ukoliko ga u zadnji čas isture kao kandidata – iz političkih razloga. Ne mislim ja o Milanoviću loše. On je mlad i obrazovan čovjek… pred kojim je velika politička karijera… no svojim prvim potezima na funkciji predsjednika SDP-a nije baš bio pažljiv i upravo radi političkih kalkulacija je laktom počkaljio neke suradnike… i meni se to nije svidjelo. Ma boli njega lijevo uho za mišljenje neke tamo Done…. ali isto tako boli Donu uho s iste te strane za njihove više ciljeve ako se pri tom gaze ljudi koji to nisu zaslužili. Ja nemam puno… ali imam svoj GLAS i imam pravo na javno iznošenje svojih stavova!
S istom pažnjom odgledala sam ja i Milanovićev razgovor sa Stankovićem…. i cijelo vrijeme sam mu držala fige da to dobro odradi…. a nakon emisije sam mu čak oprostila što je izvrdavao, kalkulirao i nije imao čvrsti stav kad je u pitanju vjeronauk, odnosi sa Crkvom i još neke sitnice. Znači…. kao birač sam bila u situaciji da moram stišavati svoja očekivanja…. da moram prihvaćati ono što se nudi… ali nisam potpuno zadovoljna.
Neki dan smo raspravljali na temu: imaju li pravo neudane žene na umjetnu oplodnju. U komentarima sam vam priložila i SDP-ov prijedlog – koji je vrlo sličan razmišljanjima HDZ-a… samo zercu mekši. Danas je Ivo Josipović… bez imalo razmišljanja, na direktno pitanje o toj dilemi odgovorio kao iz topa da je ZA pravo neudanih žena na umjetnu oplodnju!
Na sva pitanja je odgovarao iskreno, iz uvjerenja, bez kalkuliranja i petljanja… a tako odgovaraju samo pošteni i časni ljudi… koji se trude prvo biti Čovjek, a tek onda političar. Tako odgovaraju ljudi koji drže do svog mišljenja i nisu poslušnici!
Glazbenik zna da nema dobre muzike ako se note preskaču…. a profesor prava zna da nema pravednog društva ako se ne poštuju propisi!
On doista djeluje kao apaurin, ali ne izaziva dosadu. Kada on govori… to je glazba. To je ono što želim slušati… Nemam potrebe komentirati, ne znoje mi se dlanovi, ne moram držati fige da ga novinar ne obruka… ne moram nakon emisije potkresavati svoja očekivanja. Ne bi li bilo prekrasno u političkom vrhu imati ljude koji nas smiruju, koji nam ulijevaju sigurnost… u koje imamo povjerenje?! To je moj čovjek! To je moj izbor!
Ovu temu ne pišem da bi ikome nametala svoje mišljenje… ili da bi ikoga nagovarala na bilo što. Ljepota demokracije je u pravu na izbor, ali ljepota je i u tome što javno možemo objasniti svoj izbor. Ja to upravo činim. Nadam se da će Ivo Josipović biti kandidat za Predsjednika RH…. i svejedno mi je da li će ga u tome podržati SDP…. Može se on kandidirati i kao nezavisni kandidat. U svakom slučaju ima moj glas! Mislim da je moja zemlja zaslužila takvog Predsjednika. Mislim da je to najbolji način čišćenja ovog društva….prvo na vrh svojim glasovima postaviti čiste, časne i stručne ljude… a tada će se i sve ostalo posložiti.

Komentari (53) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)