Pregled posta

Politika uz zvuke klavira

U prethodnoj temi razgovarali smo o čišćenju prostora, sebe i društva.
Svi smo se složili da je čišćenje nužno…. ali svi bespomoćno sliježemo ramenima i ne znamo koji je pravi način da očistimo svoje društvo od ponašanja koja su nas dovela u situaciju kojom nismo zadovoljni.
Upravo sam odgledala emisiju „Nedjeljom u 2“ i shvatila sam koji je jedini ispravan način kako započeti s čišćenjem… iako nisam sigurna da će taj način u našem društvu biti prihvaćen.
Gost emisije je bio Ivo Josipović.
Rođen je 28. kolovoza 1957. u Zagrebu. Završio Pravni fakultet u Zagrebu i Muzičku akademiju u Zagrebu (VSS – diplomirani pravnik; VSS - akademski glazbenik; doktor pravnih znanosti; sveučilišni profesor.)
Kad se u medijima počelo šuškati kako postoji mogućnost da se gospodin Josipović kandidira za predsjednika ja sam ugledala svjetlost na kraju tunela… a tada sam u istim tim medijima čitala komentare na njegovu moguću kandidaturu i uhvatila me tuga.
Prvo sam čitala našeg Tomislava Klauškog na Indexu… koji je svojom poznatom ironijom i lucidnošću objasnio zašto Hrvatska neće birati ovakvog čovjeka za predsjednika. Oštro je Tomislav škripao perom po papiru u svojim ocjenama… no oprostila sam mu jer je iz njegovog teksta jasno vidljivo da mu je žao što narod ne prepoznaje ovakve ljude… i njegov tekst je bio kritika našem mentalitetu, a ne Ivi Josipoviću.
I Stanković je danas na početku emisije piknuo kako su ga kolege upozorile da je njegov sugovornik „apaurin“… drugim riječima poručio je da se radi o dosadnom čovjeku.
Lucidni splitski novinar Mosor….nastupio je poput Klauškog. Izrazio je svoje poštovanje Ivi Josipoviću…. ali je onda vrisnuo kako takvog čovjeka može zamisliti kao predsjednika jedne Švicarske, Belgije ili Danske… ali nikako Hrvatske.
I pitam se ja…. zašto naši novinari ne vjeruju da takvog čovjeka možemo imati za predsjednika? Jesmo li mi iskompleksiran narod…. koji odbacuje sve dobro, a olako se miri sa svim onim što ne znači napredak i bolji život?
Meni Ivo Josipović nije dosadan. Današnja emisija mi je prebrzo završila, a nakon nje sam samo još sigurnija da ja izlazim na sljedeće predsjedničke izbore ako se kandidira Ivo Josipović. Nije još sigurno da će ga SDP podržati kao svog kandidata. Kroz medije se provlači kako se čeka HDZ-ov potez i tada će SDP odlučiti.
Razumijem da se u politici kalkulira…. ali zadržavam svoje pravo da ne sudjelujem u njihovim kalkulacijama… pa tako sasvim sigurno neću glasati za Zorana Milanovića ukoliko ga u zadnji čas isture kao kandidata – iz političkih razloga. Ne mislim ja o Milanoviću loše. On je mlad i obrazovan čovjek… pred kojim je velika politička karijera… no svojim prvim potezima na funkciji predsjednika SDP-a nije baš bio pažljiv i upravo radi političkih kalkulacija je laktom počkaljio neke suradnike… i meni se to nije svidjelo. Ma boli njega lijevo uho za mišljenje neke tamo Done…. ali isto tako boli Donu uho s iste te strane za njihove više ciljeve ako se pri tom gaze ljudi koji to nisu zaslužili. Ja nemam puno… ali imam svoj GLAS i imam pravo na javno iznošenje svojih stavova!
S istom pažnjom odgledala sam ja i Milanovićev razgovor sa Stankovićem…. i cijelo vrijeme sam mu držala fige da to dobro odradi…. a nakon emisije sam mu čak oprostila što je izvrdavao, kalkulirao i nije imao čvrsti stav kad je u pitanju vjeronauk, odnosi sa Crkvom i još neke sitnice. Znači…. kao birač sam bila u situaciji da moram stišavati svoja očekivanja…. da moram prihvaćati ono što se nudi… ali nisam potpuno zadovoljna.
Neki dan smo raspravljali na temu: imaju li pravo neudane žene na umjetnu oplodnju. U komentarima sam vam priložila i SDP-ov prijedlog – koji je vrlo sličan razmišljanjima HDZ-a… samo zercu mekši. Danas je Ivo Josipović… bez imalo razmišljanja, na direktno pitanje o toj dilemi odgovorio kao iz topa da je ZA pravo neudanih žena na umjetnu oplodnju!
Na sva pitanja je odgovarao iskreno, iz uvjerenja, bez kalkuliranja i petljanja… a tako odgovaraju samo pošteni i časni ljudi… koji se trude prvo biti Čovjek, a tek onda političar. Tako odgovaraju ljudi koji drže do svog mišljenja i nisu poslušnici!
Glazbenik zna da nema dobre muzike ako se note preskaču…. a profesor prava zna da nema pravednog društva ako se ne poštuju propisi!
On doista djeluje kao apaurin, ali ne izaziva dosadu. Kada on govori… to je glazba. To je ono što želim slušati… Nemam potrebe komentirati, ne znoje mi se dlanovi, ne moram držati fige da ga novinar ne obruka… ne moram nakon emisije potkresavati svoja očekivanja. Ne bi li bilo prekrasno u političkom vrhu imati ljude koji nas smiruju, koji nam ulijevaju sigurnost… u koje imamo povjerenje?! To je moj čovjek! To je moj izbor!
Ovu temu ne pišem da bi ikome nametala svoje mišljenje… ili da bi ikoga nagovarala na bilo što. Ljepota demokracije je u pravu na izbor, ali ljepota je i u tome što javno možemo objasniti svoj izbor. Ja to upravo činim. Nadam se da će Ivo Josipović biti kandidat za Predsjednika RH…. i svejedno mi je da li će ga u tome podržati SDP…. Može se on kandidirati i kao nezavisni kandidat. U svakom slučaju ima moj glas! Mislim da je moja zemlja zaslužila takvog Predsjednika. Mislim da je to najbolji način čišćenja ovog društva….prvo na vrh svojim glasovima postaviti čiste, časne i stručne ljude… a tada će se i sve ostalo posložiti.


Post je objavljen 22.02.2009. u 16:23 sati.