O izgubljenim snovima

26.10.2008.

Veæ sam pisala o nepotizmu. Na mnogim temama smo se složili kako je nepotizam opasan. Prepoznali smo ga kao jedan od temeljnih uzroka urušavanja pravih vrijednosti u našem društvu.
Danas neæu pisati o štetnom utjecaju nepotizma na društvo i neæu spominjati one koji su takvom diskriminacijom ošteæeni jer ne mogu temeljem svog rada, znanja i sposobnosti dobiti posao, ili ako ga imaju – u istom napredovati. Imam potrebu pisati o možda najveæim žrtvama nepotizma... a to su upravo oni koji su na nelegalan naèin zalutali tamo gdje ne pripadaju, gdje se ne mogu snaæi.
Svakodnevno se sreæem s mnogim pravim nepravdama koje se dešavaju ljudima na njihovim radnim mjestima. Osjeæam se poput jednog velikog foldera koji u sebi èuva mnoge pojedinaène prièe. No èesto mi svoje prièe prièaju i oni koji se osjeæaju žrtvama, a taj osjeæaj proizlazi upravo iz èinjenice da su na svoja radna mjesta došli zaobilazeæi propise.
U svojim primjerima neæu pikati u politiku i rukovodeæa radna mjesta, zadržat æu se na prosijeku.... na srednjoj struènoj spremi.
Igrom sluèaja... poznajem puno malih obrtnika i ljudi koji su zaposleni kod njih. Tu nema zabune. Kad obrtnik zapošljava èovjeka jasno se zna kakvog èovjeka treba i tko što radi u toj maloj zajednici.
Smatram da su kod zapošljavanja važne preporuke. Preporuke ne smijemo miješati sa pojmom „zapošljavanja preko veze“. Kad netko treba novog radnika jasno je da mu je važno èuti kakav je netko radnik i kako se pokazao na svojim dosadašnjim radnim mjestima.
No u velikim državnim poduzeæima i svim ustanovama koje su pod kapom države je pravo leglo nepotizma. Zapošljavaju se ljudi preko veze ili uz plaæanje (tada se udružuju dva zla nepotizam i korupcija). Zapošljavaju se ljudi bez natjeèaja ili temeljem lažnih natjeèaja. I to još nije tako opasno... ako oni koje zapošljavaju na takav naèin imaju adekvatno obrazovanje i ako kreæu na naèin koji je predviðen za poèetnike.
No preèesto smo svjedoci da na raznim radnim mjestima rade ljudi koji za njih nemaju potrebno obrazovanje, nemaju znanja, a ni previše volje i ljubavi za svoj posao... oni su veæ u startu zaštiæeni mali bogovi jer su došli preko nekog moænog.
Ta pojava je najoèitija u administraciji. Jer se na tom podruèju najlakše prikrivaju neznanje i nerad. U administraciji možemo naæi: ljude koji su završili škole za frizerke, konobarice, kuharice, tekstilne radnike, kemijske tehnièare i razna obrtnièka zanimanja. Svima se èini da nije problem nauèiti voditi razne evidencije, s nekim kratkim teèajem informatike nauèiti sve potrebno za potrebe radnih mjesta u raznim službama. Ali predugi niz godina i previše takvih pojedinaca doveli su do velikih problema društvu u cjelini, svojim radnim sredinama, ali i sebi osobno. Na taj naèin postaje besmisleno i školovanje. Kad mladi biraju svoje zanimanje, zašto bi netko odabrao zanimanje upravnog referenta i ekonomista i pilio sve te silne struène predmete... kojih je tri puta više nego u obrtnièkim zanimanjima, ako i s puno lakšom školom može raditi na željenom radnom mjestu?!!!
To traje dugi vremenski period. U poduzeæima je bilo puno onih iz stare garde koji su vukli posao na svojim leðima i na taj naèin omoguæili prikrivanje ovih zalutalih. No stara garda polako odlazi u mirovinu i omijer snaga se promijenio. Sve je manje onih koji znaju da moraju raditi za svoju plaæu, a sada su u veæini ostali „zalutali“... koji uz to što ne znaju... i ne žele se baš previše trgati jer im njihova radna mjesta služe samo kao životna sigurnost.... samo kao nešto gdje koriste prava iz rada, ali obaveze nerado prihvaæaju.
U zadnje vrijeme je sve popularnije vrištati na mobing u poduzeæima. On naravno postoji... u civiliziranom svijetu je odavno prepoznat, ali bojim se da ga kod nas mnogi pogrešno razumiju i na njega se pozivaju. Èesto èujem pritužbe službenica da se na njima provodi mobing... i kada mi krenu prièati o èemu se toèno radi... shvatim da osjeæaju preveliki pritisak zbog oèekivanja poslodavca da obave radne zadatke koji su u okviru njihovog radnog mjesta. Redovito se radi o ljudima koji su odlièno plaæeni, koji su posao dobili preko veze, ali sada nastupa problem zbog tereta posla i odnosa okoline prema njima. Žale se da ih ljudi iz radne sredine ne poštuju.
I sada budimo pošteni. Poštovanje je nešto što se zaslužuje. To je nešto što ne može narediti poslodavac, to je nešto što svatko od nas mora sam zaslužiti. Mimo propisa i pravila možemo dobiti radno mjesto, dobru plaæu, možemo dobiti puno privilegija, ali nam poštovanje radne sredine nitko ne može osigurati naredbom, odlukom ili preporukom.
Jednom sam bila prisutna kada je šef rekao službenici (na radnom mjestu administrator) da je potrebno uèiti rad u novoj aplikaciji, a ona mu je na to odgovorila kako on od nje nema pravo to tražiti. Obrazložila je kako je ona po zanimanju elektromonter i neka si on lijepo plati student servis ili neka njoj dodatno plati. he,he,he.... ja nisam mogla vjerovati. Zamislite do kuda je otišlo!!! Dobijete posao u administraciji, zauzmete radno mjesto nekome tko se za to školovao i onda odbijate posao jer vam to nije struka.... a na sve to osjeæate se žrtvom mobinga jer netko od vas traži ono što vi ne znate i ne želite uèiti.
I na taj naèin se stvara nezadovoljna masa. Oni osposobljeni i marljivi su uvrijeðeni jer vuku za one koji su došli preko veze, oni koji su došli preko veze nesretni su jer se ne mogu nositi s poslom i pogledima ispod oka u svojoj radnoj sredini.
Zar ne bi jedna takva npr. frizerka bila puno sretnija u nekom frizerskom salonu... radeæi posao za koji se školovala, u kojem se usavršila i u kojem bi se mogla truditi biti najbolja, biti vrhunska? Osjeæala bi se sposobno, potrebno i prihvaæeno. A ovako je uvijek na kraju kolone.... uvijek nesretna, nezadovoljna i neprihvaæena.
Dešava mi se da u poslu sreæem ljude koji iza sebe imaju više od desetljeæa staža, a ne znaju najosnovnije stvari. Skloni su biranju poslova... ali ne na naèin da traže posao, nego uvijek uz napomenu: „Joj samo da ne moram previše pisati... to mi baš ne leži“.... „joj samo da ne moram previše raèunati... jer to mi baš ne leži.“.... a onda shvatite da i najjednostavnijim poslovima takvi ljude prave niz grešaka jer nisu skoncentrirani, nisu zainteresirani, a svaki posao doživljavaju kao napad na sebe. Oni su u vjeèitoj borbi, strahu i grèu.
I zato blogeri, mislim da svi zajedno moramo imati više sluha kad naša djeca biraju škole koje æe upisati, a nakon toga im treba pomoæi da rade ono što žele i za što su se školovali.... jer ovakvim ponašanjem svi zajedno smo stvorili premnoge žrtve i velik društveni problem.
Potaknuta temom blogera Brod u boci... prikaèit æu ovoj temi nešto vrlo osobno.... jer tako æu Brodiæu dodatno pojasniti komentare koje sam mu ostavila.
Osobno sam sanjala da æe moja djeca završiti visoke škole, da æe voljeti knjigu i da æe postati poput svih onih likova kojima se ja divim.
Moj sin je ove godine završio obrtnièku školu. Postao je autoelektrièar. Zaljubljen je u svoje zanimanje. Poèeo je raditi, upisao je izvanredno tehnièku školu jer uz rad želi pojaèati svoje formalno obrazovanje. Automobili su njegova najveæa ljubav. I da li sam imala pravo vršiti pritiske i tražiti od njega da ubija svoje želje kako bi ostvario moje?
Da sam birala za njega sigurno bi izbor bio drugaèiji, ali odabrala sam poštovati njegov izbor, njegovu ljubav i njegove želje. Kada je birao školu, moj susjed koji je inaèe sveuèilišni profesor savjetovao mi je: „Dona, hajdemo ga ubaciti u gimnaziju. Tamo je kvalitetnija ekipa profesora, dobit æe bolje obrazovanje... ako ga baciš vukovima – on æe se boriti i isparit æe mu ta ideja o obrtu.“ Nisam poslušala savjet.... jer smatram da nemam pravo vlastitom djetetu podrezivati krila. Da ga samo vidite kako mu sjaje oèi kada prièa o automobilima, o svojim planovima za buduænost. Ja sam ponosna do neba jer je on izrastao u poštenog mladog èovjeka koji je svjestan da mora raditi da bi preživio.... koji ima svoj san! Zar bi ga sada trebalo nagurati u neko državno poduzeæe da radi posao koji ne želi, ne razumije... da trune u okruženju o kojem ne sanja i da cvili zbog neprihvaæanja onih koji tamo pripadaju? Kaj god! Ne postoje loša zanimanja. Postoje samo dobri i loši radnici. Zato je jako važno da svatko radi ono što voli, želi i za što se školuje.
Ovo društvo treba ozdraviti od nepotizma. Za to ne postoje lijeènici... u tu terapiju se moramo svi ukljuèiti.

Enes Kiševiæ je prišapnuo...


San bez snivaèa

Iza mene neæe ostati
èak ni tuga.
Osmijeh æe ko duga
nadvit se iznad plaèa.
Iza mene æe ostati
samo san
koji se neæe moæi sjetiti
Ni svog snivaèa.

Blogeri, kad odete... da li æe vaš san znati tko ga je snivao... da li ste odluke o svom školovanju i zanimanjima donosili sami?
Jeste li zadovoljni svojim ili nametnutnim izborom?
Mislite li da vaša djeca imaju pravo na svoj izbor – bez obzira koliko se taj izbor vama sviðao ili ne sviðao?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)