Kuæni odgoj

07.10.2008.

Na prošloj temi.... i na mnogim drugim temama naglasili smo koliko je važan kuæni odgoj.
Ja volim èesto istaknuti da neke pojave u društvu nisu dobre za mladež... a tada redovito dobijem odgovor da je sve u kuænom odgoju.
Voljela bih da danas porazgovaramo o tome.
Ponovit æu neke stvari koje sam veæ nebrojeno puta napisala. Jedna od njih je upravo ta da i osobno kuæni odgoj smatram strašno važnim. Èak najvažnijijim, ali ponovit æu opet da i društvo utjeèe na formiranje svakog pojedinca... zato je neobièno važno što mladi saznaju kroz medije, neobièno je važno kakav je odnos teti u vrtiæu, uèitelja, profesora, sportskih trenera prema njima. A uz sve to neobièno je važno u odrastanju kakva je okolina u kojoj se odrasta i koliko se dijete osjeæa prihvaæeno ili neprihvaæeno u svom užem društvu vršnjaka.
Pišuæi ovaj post glavom mi se vrti moje odrastanje, odrastanje moje djece, te prièe i slike odrastanja neke druge djece iz mog djetinjstva i iz nekog drugog vremena.
Mislim da djecu doma možemo nauèiti: lijepom ponašanju, poštenju, možemo im ugraditi onaj temeljni sustav vrijednosti tj. razlikovanje dobra i zla, možemo im pružiti osjeæaj ljubavi, prihvaæenosti, topline i podrške. Da bi im sve to pružili potreno je da za takav odgoj postoje UVJETI. Mislim na uvjete u obitelji, a da bi imali uvjete u obitelji jako je važno kakvo je društvo, tj. kakva je situacija u zemlji u kojoj ta obitelj podiže djecu.
Svi znamo što su idealni uvjeti pa o tome neæu pisati... ali prisjetimo se svi zajedno kakve sve probleme sreæemo u našem društvu. Imamo iza sebe rat koji nije bio tako davno. Posljedice tog rata su velike. Ljudi su se preseljavali, miješali su se mentaliteti, a iz toga proizašli mnogi problemi u isticanju razlièitosti.... od rata su ostale mnoge druge posljedice. Znamo li koliko oèeva ima PTSP? Premalo se govori o alkoholizmu.... jesmo li svjesni koliko djece odrasta u obiteljima u kojima bar jedan èlan ima problema s alkoholom ili drugim ovisnostima? Znamo li koliko je zlostavljanih žena i djece u našem društvu? Znamo li u koliko obitelji radi samo jedan roditelj i što to znaèi za financijsku sigurnost obitelji? Znamo li koliko djece odrasta samo s jednim roditeljem? Znamo li da smo prihvatili europsko radno vrijeme, a društvo se za to nije baš najbolje pripremilo kroz vrtiæe i škole.... znamo li da mnoge majke rade u smjenama, nedjeljom ili na crno? Imamo takvih primjera na tisuæe... navela sam samo neke.... Sve su to situacije u kojoj odrastaju neka djeca.... sve su to neke obitelji koje nemaju idealne uvjete za podizanje djece. A uz sve te probleme s kojima se sreæe prevelik broj obitelj mediji su nam ovakvi kakvi jesu... školstvo nam je ovakvo kakvo jest i situacija u državi ne baš previše okrenuta sigurnosti i boljitku njenih graðana.
Hajdemo sada iz ovih primjera gore izmisliti situaciju – kakve svi sreæemo oko sebe. Npr. otac alkoholièar, zlostavljaè.... dolazi do rastave. U obitelji je dvoje djece. Majka se nakon puno godina trpljenja odluèi na rastavu. Žena radi u velikom tržnom centru... radno vrijeme joj je šareno. Doselili su iz daleke provincije u veliki grad.... a samim tim izostaje moguænost pomoæi bake i djedova oko èuvanja djece. Da situacija ne bude tako crna zamislimo da ima smještaj i ne mora plaæati podstanarstvo.... ali muž je problematièan i ne plaæa alimentaciju. Ona mora puno raditi da bi zadovoljila potrebe svoje sada troèlane obitelji.
Dolazi s posla mrtva od umora... èeka je spremanje, kuhanje, neplaæeni raèuni, pomoæ u pisanju zadaæa, vrijeme koje mora posvetiti svojoj djeci da bi poslušala koje probleme imaju.... èekaju je roditeljski sastanci, informacije, briga o odlasku zubaru, na redovite lijeènièke preglede. Uffff.... kad zamislimo takvu situaciju postaje nam jasno da ostaje jako malo vremena za neka relaksirajuæa i edukativna druženja sa vlastitom djecom. Djeca previše vremena provode pred ekranima i s društvom.
Hajdemo zamisliti da se nije rastala i u dan jedne takve obitelji ubaciti još èeste izgrede s pijanim èlanom obitelji.... koji dijeli šamare, povraæa po kuæi i zapije svaku kunu.
Razmislite o ljudima iz svoje okoline. Sigurna sam da æete pronaæi puno ovako strašnih prièa.... ili malo manje ili više strašnih.... ali te životne role se vrte paralelno s našim životima.... i ta djeca.... iz takvih neidealnih uvjeta odrastaju u ovom društvu.
Sada nastupaju na scenu karakteri djece. To je ono podruèje na koje roditelj nema utjecaja... to je on èuðenje roditelja kada se pita kako je moguæe da dvoje, troje ili više djece koja odrastaju pod istim krovom imaju tako razlièite osobine.
Iz ovakvih obitelji znaju izrasti predivni pojedinci, kojima su upravo svi ti problemi poticaj da uspiju u životu.
Da ne bi pisali samo o toj veæini u našem društvu. Hajdemo zamisliti kako izgledaju obitelji visokoobrazovanih ljudi èije karijere pratimo. Radi se puno više od 8 sati, nužno je školovanje cijelog života.... odlasci na razna službena putovanja, na razne seminare u zemlji i inozemstvu. Takve obitelji èesto nemaju financijskih problema.... ali ni ta djeca nemaju svoje roditelje onoliko koliko bi ih željela imati. Opet vrijeme provode pred raznim ekranima.... njima su još dostupnija sva èuda koja nudi ovo moderno vrijeme. I iz takvih obitelji izrastaju prekrasni pojedinci.... ali i iz takvih obitelji mnoga djeca „zalutaju“ na svom životnom putu jer im uspješne karijere njihovih roditelja i sva ta materijalna sigurnost nisu dovoljni za sretno odrastanje. I ta su djeca dio ovog društva.
Mnoge su majke žrtvovale svoje karijere radi ljepšeg odrastanja svoje djece. No i za takvu odluku je nužno da postoji drugi roditelj koji zaraðuje dovoljno da bi to uopæe bilo moguæe.
U ovom društvu se jako voli mahati statistikama.... pa kada ih lijepo sve zajedno zbrojimo i uzmemo u obzir sve te brojke dolazim do zakljuèka da je jako malo obitelji koje imaju idealne uvjete za podizanje djece.
Danas mi je baš jedan kolega prièao kako pozvizdi svaki puta kada èuje da netko kaže kako u Hrvatskoj uopæe nije loše jer sto tisuæa ljudi ide svake godine na skijanje. U pravu je. Pa znamo li koliko nas ima? Može li nam to biti mjerilo standarda u ovoj zemlji? Zašto ne prebrojimo one koji prekapaju po kontejnerima, spavaju po parkovima i hrane se u puèkim kuhinjama.
Imamo problem huligana-navijaèa! Svi se èudimo i snebivamo kako nas sramote u svijetu. Zašto nismo dovoljno pošteni pa ne priznamo da smo ih sami stvorili?!!!
Sjeæamo li se svi jako dobro godina kada se nabrijavao nacionalizam, kada se lupalo šakama u prsa Hrvatska, kada je pripadanje naciji bilo važnije od znanja, rada, poštenja i svih drugih vrijednosti? Bile su to godine kada je politièarima odgovarala takva masa. No zaboravili su da se takva ponašanja ne naruèuju pristikom nekog gumbiæa.... zaboravili su da uz sve te velike govore, izjave da je samo Bog iznad Hrvata, velièanje pojedinih sporstkih klubova i nacionalnog preglasnog ponašanja gledaju i neka djeca. Djeca kopiraju starije.... i sada imamo generaciju huligana koja je nauèena takvom ponašanju. Danas našim politièarima takvo ponašanje ne odgovara pa se èudom èude što je tim mladim ljudima?!!! Ma hajde?!!!
Moj stariji klinac se godinama bavio nogometom.... u gledalištu je bio samo na jednoj velikoj utakmici. Gledanje utakmice na Dinamovom stadionu mu je još uvijek samo san. Zašto?
I s te utakmice u provinciji došao je šokiran.... publikom! Bilo mu je strano takvo ponašanje.... on je naivno vjerovao da su svi tamo došli radi nogometa. I eto.... to je nešto što možemo nauèiti vlastitu djecu... da ne mrze nikoga, da ne stvaraju nerede na javnim okupljanjima.... ali kako ih možemo zaštititi od onih drugih – koji su odgajani drugaèije? Oni rastu zajedno!
Jesmo li svjesni koliko djeèaka i mladiæa ne odlazi na velike stadione upravo iz tog razloga?
Kako u ovoj zemlji djecu nauèiti da treba uèiti i raditi i da su to najbolji temelji za buduænost? Na svakom koraku vide da postoji lakši put... da se diplome mogu kupiti, da se sve može postiæi uz novac i dobru vezu? Kako im objasniti da treba raditi i zaraðivati u skladu sa svojim znanjima i sposobnostima kad vide da je lovu moguæe zgrnuti preko noæi?
Zašto bi vjerovali roditeljima i birali teži put kad svakodnevno u životu i kroz medije imaju priliku vidjeti da postoji lakši put? Nisu li roditelji u takvom okruženju prilièno ometani u odgoju vlastite djece? U svim tim nemoralnim radnjama u društvu ne sudjeluje samo tipièni kriminalci.... u svemu tome sudjeluju politièari, sveuèilišni profesori, lijeènici, sportaši, ugledni poslovni ljudi..... i zašto bi onda oni vjerovali svojim prosjeènim roditeljima koji u tim ludim godinama njihovog odrastanja u odnosu na spomenute izgledaju poput velikih gubitnika... poput zalutalih u prostoru i vremenu jer se trude živjeti pošteno?
I zato..... otvorimo oèi! Shvatimo veæ jednom da u vlastitom domu možemo uložiti svu svoju ljubav, vrijeme i trud i stvoriti prekrasne mlade ljude... ali oni moraju živjeti u zajednici s drugim ljudima... a ta zajednica je šarena. I juèer ubijena djevojka od 17 godina je možda bila besprijekorno odgojena uz puno ljubavi i pažnje.... ali eto... to na žalost nije bilo dovoljno da bi ona proživjela jedan kvalitetan život. To nije bilo dovoljno jer je kuæni odgoj nemoæan pred velikim društvenim problemima. Ovo društvo možemo ozdraviti samo svi zajedno.... Svi moramo poèeti u svojim domovima, ali to nije dovoljno.... moramo se truditi i na radnim mjestima, na ulici, u svakom trenutku! Naša su sva djeca.... a ne samo ona koja rastu pod našim krovom.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)