Pregled posta

Kućni odgoj

Na prošloj temi.... i na mnogim drugim temama naglasili smo koliko je važan kućni odgoj.
Ja volim često istaknuti da neke pojave u društvu nisu dobre za mladež... a tada redovito dobijem odgovor da je sve u kućnom odgoju.
Voljela bih da danas porazgovaramo o tome.
Ponovit ću neke stvari koje sam već nebrojeno puta napisala. Jedna od njih je upravo ta da i osobno kućni odgoj smatram strašno važnim. Čak najvažnijijim, ali ponovit ću opet da i društvo utječe na formiranje svakog pojedinca... zato je neobično važno što mladi saznaju kroz medije, neobično je važno kakav je odnos teti u vrtiću, učitelja, profesora, sportskih trenera prema njima. A uz sve to neobično je važno u odrastanju kakva je okolina u kojoj se odrasta i koliko se dijete osjeća prihvaćeno ili neprihvaćeno u svom užem društvu vršnjaka.
Pišući ovaj post glavom mi se vrti moje odrastanje, odrastanje moje djece, te priče i slike odrastanja neke druge djece iz mog djetinjstva i iz nekog drugog vremena.
Mislim da djecu doma možemo naučiti: lijepom ponašanju, poštenju, možemo im ugraditi onaj temeljni sustav vrijednosti tj. razlikovanje dobra i zla, možemo im pružiti osjećaj ljubavi, prihvaćenosti, topline i podrške. Da bi im sve to pružili potreno je da za takav odgoj postoje UVJETI. Mislim na uvjete u obitelji, a da bi imali uvjete u obitelji jako je važno kakvo je društvo, tj. kakva je situacija u zemlji u kojoj ta obitelj podiže djecu.
Svi znamo što su idealni uvjeti pa o tome neću pisati... ali prisjetimo se svi zajedno kakve sve probleme srećemo u našem društvu. Imamo iza sebe rat koji nije bio tako davno. Posljedice tog rata su velike. Ljudi su se preseljavali, miješali su se mentaliteti, a iz toga proizašli mnogi problemi u isticanju različitosti.... od rata su ostale mnoge druge posljedice. Znamo li koliko očeva ima PTSP? Premalo se govori o alkoholizmu.... jesmo li svjesni koliko djece odrasta u obiteljima u kojima bar jedan član ima problema s alkoholom ili drugim ovisnostima? Znamo li koliko je zlostavljanih žena i djece u našem društvu? Znamo li u koliko obitelji radi samo jedan roditelj i što to znači za financijsku sigurnost obitelji? Znamo li koliko djece odrasta samo s jednim roditeljem? Znamo li da smo prihvatili europsko radno vrijeme, a društvo se za to nije baš najbolje pripremilo kroz vrtiće i škole.... znamo li da mnoge majke rade u smjenama, nedjeljom ili na crno? Imamo takvih primjera na tisuće... navela sam samo neke.... Sve su to situacije u kojoj odrastaju neka djeca.... sve su to neke obitelji koje nemaju idealne uvjete za podizanje djece. A uz sve te probleme s kojima se sreće prevelik broj obitelj mediji su nam ovakvi kakvi jesu... školstvo nam je ovakvo kakvo jest i situacija u državi ne baš previše okrenuta sigurnosti i boljitku njenih građana.
Hajdemo sada iz ovih primjera gore izmisliti situaciju – kakve svi srećemo oko sebe. Npr. otac alkoholičar, zlostavljač.... dolazi do rastave. U obitelji je dvoje djece. Majka se nakon puno godina trpljenja odluči na rastavu. Žena radi u velikom tržnom centru... radno vrijeme joj je šareno. Doselili su iz daleke provincije u veliki grad.... a samim tim izostaje mogućnost pomoći bake i djedova oko čuvanja djece. Da situacija ne bude tako crna zamislimo da ima smještaj i ne mora plaćati podstanarstvo.... ali muž je problematičan i ne plaća alimentaciju. Ona mora puno raditi da bi zadovoljila potrebe svoje sada tročlane obitelji.
Dolazi s posla mrtva od umora... čeka je spremanje, kuhanje, neplaćeni računi, pomoć u pisanju zadaća, vrijeme koje mora posvetiti svojoj djeci da bi poslušala koje probleme imaju.... čekaju je roditeljski sastanci, informacije, briga o odlasku zubaru, na redovite liječničke preglede. Uffff.... kad zamislimo takvu situaciju postaje nam jasno da ostaje jako malo vremena za neka relaksirajuća i edukativna druženja sa vlastitom djecom. Djeca previše vremena provode pred ekranima i s društvom.
Hajdemo zamisliti da se nije rastala i u dan jedne takve obitelji ubaciti još česte izgrede s pijanim članom obitelji.... koji dijeli šamare, povraća po kući i zapije svaku kunu.
Razmislite o ljudima iz svoje okoline. Sigurna sam da ćete pronaći puno ovako strašnih priča.... ili malo manje ili više strašnih.... ali te životne role se vrte paralelno s našim životima.... i ta djeca.... iz takvih neidealnih uvjeta odrastaju u ovom društvu.
Sada nastupaju na scenu karakteri djece. To je ono područje na koje roditelj nema utjecaja... to je on čuđenje roditelja kada se pita kako je moguće da dvoje, troje ili više djece koja odrastaju pod istim krovom imaju tako različite osobine.
Iz ovakvih obitelji znaju izrasti predivni pojedinci, kojima su upravo svi ti problemi poticaj da uspiju u životu.
Da ne bi pisali samo o toj većini u našem društvu. Hajdemo zamisliti kako izgledaju obitelji visokoobrazovanih ljudi čije karijere pratimo. Radi se puno više od 8 sati, nužno je školovanje cijelog života.... odlasci na razna službena putovanja, na razne seminare u zemlji i inozemstvu. Takve obitelji često nemaju financijskih problema.... ali ni ta djeca nemaju svoje roditelje onoliko koliko bi ih željela imati. Opet vrijeme provode pred raznim ekranima.... njima su još dostupnija sva čuda koja nudi ovo moderno vrijeme. I iz takvih obitelji izrastaju prekrasni pojedinci.... ali i iz takvih obitelji mnoga djeca „zalutaju“ na svom životnom putu jer im uspješne karijere njihovih roditelja i sva ta materijalna sigurnost nisu dovoljni za sretno odrastanje. I ta su djeca dio ovog društva.
Mnoge su majke žrtvovale svoje karijere radi ljepšeg odrastanja svoje djece. No i za takvu odluku je nužno da postoji drugi roditelj koji zarađuje dovoljno da bi to uopće bilo moguće.
U ovom društvu se jako voli mahati statistikama.... pa kada ih lijepo sve zajedno zbrojimo i uzmemo u obzir sve te brojke dolazim do zaključka da je jako malo obitelji koje imaju idealne uvjete za podizanje djece.
Danas mi je baš jedan kolega pričao kako pozvizdi svaki puta kada čuje da netko kaže kako u Hrvatskoj uopće nije loše jer sto tisuća ljudi ide svake godine na skijanje. U pravu je. Pa znamo li koliko nas ima? Može li nam to biti mjerilo standarda u ovoj zemlji? Zašto ne prebrojimo one koji prekapaju po kontejnerima, spavaju po parkovima i hrane se u pučkim kuhinjama.
Imamo problem huligana-navijača! Svi se čudimo i snebivamo kako nas sramote u svijetu. Zašto nismo dovoljno pošteni pa ne priznamo da smo ih sami stvorili?!!!
Sjećamo li se svi jako dobro godina kada se nabrijavao nacionalizam, kada se lupalo šakama u prsa Hrvatska, kada je pripadanje naciji bilo važnije od znanja, rada, poštenja i svih drugih vrijednosti? Bile su to godine kada je političarima odgovarala takva masa. No zaboravili su da se takva ponašanja ne naručuju pristikom nekog gumbića.... zaboravili su da uz sve te velike govore, izjave da je samo Bog iznad Hrvata, veličanje pojedinih sporstkih klubova i nacionalnog preglasnog ponašanja gledaju i neka djeca. Djeca kopiraju starije.... i sada imamo generaciju huligana koja je naučena takvom ponašanju. Danas našim političarima takvo ponašanje ne odgovara pa se čudom čude što je tim mladim ljudima?!!! Ma hajde?!!!
Moj stariji klinac se godinama bavio nogometom.... u gledalištu je bio samo na jednoj velikoj utakmici. Gledanje utakmice na Dinamovom stadionu mu je još uvijek samo san. Zašto?
I s te utakmice u provinciji došao je šokiran.... publikom! Bilo mu je strano takvo ponašanje.... on je naivno vjerovao da su svi tamo došli radi nogometa. I eto.... to je nešto što možemo naučiti vlastitu djecu... da ne mrze nikoga, da ne stvaraju nerede na javnim okupljanjima.... ali kako ih možemo zaštititi od onih drugih – koji su odgajani drugačije? Oni rastu zajedno!
Jesmo li svjesni koliko dječaka i mladića ne odlazi na velike stadione upravo iz tog razloga?
Kako u ovoj zemlji djecu naučiti da treba učiti i raditi i da su to najbolji temelji za budućnost? Na svakom koraku vide da postoji lakši put... da se diplome mogu kupiti, da se sve može postići uz novac i dobru vezu? Kako im objasniti da treba raditi i zarađivati u skladu sa svojim znanjima i sposobnostima kad vide da je lovu moguće zgrnuti preko noći?
Zašto bi vjerovali roditeljima i birali teži put kad svakodnevno u životu i kroz medije imaju priliku vidjeti da postoji lakši put? Nisu li roditelji u takvom okruženju prilično ometani u odgoju vlastite djece? U svim tim nemoralnim radnjama u društvu ne sudjeluje samo tipični kriminalci.... u svemu tome sudjeluju političari, sveučilišni profesori, liječnici, sportaši, ugledni poslovni ljudi..... i zašto bi onda oni vjerovali svojim prosječnim roditeljima koji u tim ludim godinama njihovog odrastanja u odnosu na spomenute izgledaju poput velikih gubitnika... poput zalutalih u prostoru i vremenu jer se trude živjeti pošteno?
I zato..... otvorimo oči! Shvatimo već jednom da u vlastitom domu možemo uložiti svu svoju ljubav, vrijeme i trud i stvoriti prekrasne mlade ljude... ali oni moraju živjeti u zajednici s drugim ljudima... a ta zajednica je šarena. I jučer ubijena djevojka od 17 godina je možda bila besprijekorno odgojena uz puno ljubavi i pažnje.... ali eto... to na žalost nije bilo dovoljno da bi ona proživjela jedan kvalitetan život. To nije bilo dovoljno jer je kućni odgoj nemoćan pred velikim društvenim problemima. Ovo društvo možemo ozdraviti samo svi zajedno.... Svi moramo početi u svojim domovima, ali to nije dovoljno.... moramo se truditi i na radnim mjestima, na ulici, u svakom trenutku! Naša su sva djeca.... a ne samo ona koja rastu pod našim krovom.



Post je objavljen 07.10.2008. u 18:07 sati.