Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • zuzayok

    ........Svi moramo početi u svojim domovima, ali to nije dovoljno.... moramo se truditi i na radnim mjestima, na ulici, u svakom trenutku! Naša su sva djeca.... a ne samo ona koja rastu pod našim krovom............
    sve si rekla draga,nemam sta dodat :))

    avatar

    07.10.2008. (18:48)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Pomno sam pročitala svaki redak. Rekla si sve što i sama mislim.
    Osjećam potrebu da komentarom doprinesem nekom poboljšanju situacije,
    ali tako se osjećam beznadno i bespomoćno...A najstrašnije mi je u svemu,
    što znam da ih je tako mnogo koji se osjećaju kao ja a da i ne govorim o
    onima koji čak nemaju vremena ni da razmišljaju o svemu od silnih
    egzistencijalnih briga, da i ne govorimo o onima kojima je to stanje sasvim
    prihvatljivo tako dugo dok se njihove vlastite kože ne tiče...
    Sve u svemu zavladalo je potpuno sivilo iz kojeg nas samo čudo može izvući.

    avatar

    07.10.2008. (20:52)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    U potpunoj tišini ove noći osmjeh ti ostavljam :-)))

    avatar

    07.10.2008. (21:00)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Izvanredno si prikazala okruženje života iz kojega rastu mladi. Gledam sebe i svoju djecu. Dođe mi da zaurlam. Želio sam sve dobro, a ispadalo je da sam loše odgajao. Nisam uspio nadjačati u nekim stvarima društvo u kojem su mi djeca bila. To se naprosto ne može, osim strogošću, ali želio sam da mi djeca budu slobodni ljudi bez straha. Gnjevan sam na one koji vode ovaj svijet. Vide samo kapital. Ljudi su im problem. Nisam mogao zaštiti svoju djecu na uštrp poštenja i pravednosti. Desilo se da su pod utjecajem društva vidjeli da imaju tatu kojega svatko prevesla, a mnogi su to uradili.
    Urlao bi na društvenu dvoličnost. Dušu će mi iscjediti. Tu sam našao Gospodina Boga po kome sav svijet jest. Ne čiča već sve ono što čini ovo djelo po kojem postojimo i mi sitni maleni ljudi, od kojih neki misle da su ‘netko’. Ja sam samo sitno Božje stvorenje i o mojoj ljubavi prema Njemu i Njegovim djelima ovisi koliko sam čovjek. Molim da mi djeca I unuci nađu put ljubavi. Često preziran i odbacivan bašao sam Onoga po kojem je sav svijet ljubavlju stvaran. Divno si analizirala stanje … :)
    P.S. Divno si i ono rekla, da su naša sva djeca…

    avatar

    07.10.2008. (21:06)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Eh, da, obitelj je temelj društva. A kako (i kakve) obitelji funkcioniraju u tom našem društvu te kakve su uzročno-posljedične veze...sve je jasno. Svi smo mi to društvo. Odlično napisano, Dona. ;-)

    avatar

    07.10.2008. (21:29)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Pola - pola, pola utjecaja ima obitelj, pola društvo.
    Ali kako je lakše biti slabiji, lošiji, često pretegne ona polovica koja pripada društvu, lošem.

    Pogledaj dole u ove sličice, vidi tu s 12 prstiju, mora da su joj mama i tata u našoj vladi. Kako bi inače imala tolike prste ?

    avatar

    07.10.2008. (21:34)    -   -   -   -  

  • Mithrandir

    A ma da bih imao i jednu riječ za dodati. Lijepo si ti to izanalizirala. Možda bi naši političari umjesto u London, Washington, Berlin, Paris i Bruxelles po odgovore trebali doći na tvoj blog. ;)

    avatar

    07.10.2008. (21:39)    -   -   -   -  

  • alien

    Nije zaborav, ali tko bi se žurio vratiti u ovo u čemu vi morate živjeti ?

    avatar

    07.10.2008. (23:19)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Mogu se samo složiti sa @zuzom - zaista nema se što dodati, sve si dotakla baš kako treba.
    Možda samo ovo što sam jednom slušala na predavanju jednog dj.psihologa kojeg vrlo uvažavam (možda sam već i spominjala u nekim prijašnji komentarima?) Naime, on kaže kako je dijete pod utjecajem samo kućnog odgoja roditelja u dobi dok ne krene u vrtić; kad krene u vrtić, u odgoj se ubacuju i tete u vrtiću, ali kućni odgoj još drži primat; Kad krene u školu, ubacuje se i učiteljica i pomalo vršnjaci, ali nemaju previše utjecaja; u višim razredima osnovne dolazi još nastavnika koji utječu na odgoj djeteta, a pojačava se i utjecaj vršnjaka, sve manje je važno što kažu roditelji; U adolesenciji, utjecaj vršnjaka i društva potpuno prevladava i riječ roditelja gubi na vrijednosti. I samo treba vjerovati da je dijete u onim prvim fazama kad je roditeljski odgoj bio bitan primilo i zadržalo ono bitno odgoj i da je to ugrađeno u temelj.
    I naravno sve pod uvjetom da se radi o prosječno zdravoj i normalnoj obitelji.
    Kad upozorim tuđe dijeteu dvorištu da ne radi opasne radnje, tada me to dijete čudno gleda i za njega sam neka baba koja nešto dovikuje s balkona. I dalje ću upozoravati kad vidim da rade nešto što je opasno za njih ili okolinu, ne gledam čija su djeca.
    Ipak sam se raspisala. Idem spat, laku noć, draga Dona. :-)))

    avatar

    08.10.2008. (00:59)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Bravo Dona! Zaista nemam šta dodati. Potpuno se slažem.
    Imam kolegicu čiji je brak solidan, dvoje djece, financijska situacija takva da joj se divim kako sa toliko malo uspijeva, stariji sin upisao FER, na drugoj godini je htio odustati jer - zašto bi se on mučio i učio kad drugi i bez škole imaju sve, kad prolaze fakultete bez učenja i dobivaju dobro plaćene poslove, voze bijesne aute...... Srećom, uspjeli su ga nagovoriti da nastavi i ostane na pravom putu. Zato što su skladna obitelj. A da nisu........?

    avatar

    08.10.2008. (06:29)    -   -   -   -  

  • Katja

    Dobar kućni odgoj je nezamjenjiv.
    Kupila dr. Spocka prije nego će se Stariji rodit, pročitala i postupala uvijek onako kako su moji prema meni, otvoreno, s puno ljubavi i razgovora, bez laži, s razumijevanjem, uvažavanjem njih i njihovih osobnosti, bez dreke, bez udaraca...Pogledom sam naređivala kad je bilo nužno i oni su znali da je to to. Svukuda su išli, imali slobode koliko hoće, uvjetovane samo istinom, a ja sam iz daljine bdjela nad njima. Odgoj zahtjeva puno, puno našeg vremena.
    Moja tročlana banda ispala dobro, ponosna sam na njih.

    avatar

    08.10.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Uz sve probleme nastojala sam lijepo odgojiti djecu i mislim da sam uspjela.
    Sa mojim sinom ide u razred dječak koji nema novaca za marendu,koji dolazi u iskidanoj odjeći,jako loš učenik.Što je najgore ni jednom nisam vidjela njegove roditelje na roditeljskom sastanku.Kao mali mama bi ga istjerala iz kuće i nerjetko bi znao zaspati pod nečijim autom.

    avatar

    08.10.2008. (18:39)    -   -   -   -  

  • dolphinA

    Prvi komentar koji mi je pao na pamet je: "Da, ali ovo neće staviti na naslovnicu blog.hr!", a trebalo bi. Umjesto da se servira senzacionalizam, ovo su postovi kakvima treba 'filati' ljude. Ja bih tebi dala stalno mjesto na naslovnici. Oduševljava me koliko imaš dobre i pametne stavove.
    I podsjetila si me na moje djetinjstvo i jedan razgovor s mojom nonom gdje sam ja u dobi od svojih 18 - 19 tvrdila kako nema nigdje poštenja i da je glupo da nas tome uče. Mirno je ona to odslušala i rekla kako ima puno poštenih ljudi i da ona vjeruje da treba tako živjeti. Sada, nakon puno godina od tog razgovora, ponosna sam da su nas tako odgojili i da su to usadili u sestru i mene i to je jedino što treba nastojati prenijeti mlađim generacijama, nevezano na sve loše primjere oko nas. Jer ako i mi odustanemo, onda nam nema spasa, a takva budućnost djeluje zastrašujuće.
    Nemaš mail na blogu pa ću ti ovdje ostaviti link na jedan post o mojoj noni. Inače ne ostavljam linkove na svoje postove po drugim blogovima, ali bih htjela da nju 'upoznaš' :-)

    avatar

    08.10.2008. (21:40)    -   -   -   -  

  • dolphinA

    Hvala :-)

    avatar

    08.10.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    duboko sam sigurna da krivo odgajam svoju djecu. za svijet koji ne postoji i koji više nikad neće biti.

    avatar

    09.10.2008. (08:10)    -   -   -   -  

  • Suncokretmali

    Sve si Dona lijepo rekla,i zaista sva su djeca naša,svakome treba samo ljubav,sve ostalo dođe
    samo po sebi,ljubav dovodi nove ljubavi u neograničenim količinama.
    A ovo naše društvo je "emotivni invalid" ,samo to ne vodi daleko...
    Sjetim se one obitelji što živi s malim djetetom u Istri u šumi-bez svega materijalnog ali s
    ogromnom količinom ljubavi i sve štima.
    Pozdrav ti ostavljam

    avatar

    09.10.2008. (09:18)    -   -   -   -  

  • primakka

    djeca ne trebaju puno - našu ljubav i pažnju. kasnije prihvaćaju i ostale (ne)vrijednosti svoga doba da bi mogli u njemu opstati. ako smo im osnovu dovoljno duboko usadili - ne vjerujem da će krenuti pogrešnim putem.

    avatar

    09.10.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Dona , tako si sveobuhvatno razradila temu o kojoj mnogi razmišljamo
    i koja nas muči ... Doslovno me razdire kad vidim djecu koja odrastaju
    bez ljubavi i pažnje da bi poslije postali nasilnici ili ljudi van zakona .
    Ono najvažnije si navela: da je kućni odgoj gotovo presudan za formiranje
    mladih ljudi u zdrave ličnosti ali i utjecaj društva ,a društvo to smo mi ...
    i stanje u državi o kojem ne treba ništa više reći .

    avatar

    09.10.2008. (21:44)    -   -   -   -  

  • borgman

    Napisao sam jednu rečenicu....
    Imali smo veelike oči pa su nam prodali šećerne snove. Sada smo gladni, pokvarenih zuba...a nigdje zubara na vidiku!

    Šećerni snovi ne mogu nasititi "dušu"!
    Hraneći se njima stalna glad postaje pratilac .
    Djeca nemaju "želudac" kojim bi se mogli nositi sa izazovom, a hrana na koju su navikli u obiteljima nije ni slična "novoj hrani".
    rezultat.... ovo što imamo sada

    avatar

    09.10.2008. (22:38)    -   -   -   -  

  • potravlje moje

    vrlo inspirativna tema, opet si pogodila u sridu..
    potpisujem sve što si napisala...a što se odgoja tiče, slažem se sa mladenom koji je rekao da je ključ u strogoći!
    znam da će svaki put dica pitat zašto drugi nešto smiju a njih se ograničava i zabranjuje.
    kad odrastu bit će nam zahvalni.
    još jednom: vrhunski pogođena tema i analiza, čestitam!

    pozdrav

    avatar

    10.10.2008. (21:15)    -   -   -   -  

  • pipi duga

    Nisi to mogla bolje napisati. Čudno mi je daovaj post nije završio na naslovnici,a zaslužio je. pozdrav ti ostavljam

    avatar

    12.10.2008. (09:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...