Ljutnja

22.06.2008.

Nedavno me NALJUTIO jedan tekst koji je napisao Dr.Richard Carlson pod naslovom „Pomirite se s èinjenicom da život nije pravedan“. Zapoèeo je tekst citirajuæi svoju prijateljicu: „A tko je rekao da æe život biti pravedan, ili da mu je uopæe svrha biti pravedan?“ Kroz svoj tekst izražava slaganje sa tom mišlju. Obrazlaže kako æe nam biti puno lakše ako se pomirimo sa èinjenicom da život nije pošten i da ne mora biti pošten. Èak tvrdi da æemo biti puno korisniji zajednici i sebi ako poènemo razmišljati na taj naèin.
Proèitala sam cijeli tekst.... koji me nije ostavio ravnodušnom. Probudio je u meni negodovanje jer sam duboko uvjerena da je upravo ljutnja koju probudi nepravda pokretaèka snaga koja na ovom svijetu èuva sve ono što je DOBRO.
I onda razmišljam... tko nam je rekao da æe život biti pravedan ili da mu je uopæe svrha biti pravedan?“ Teta u svojoj reèenici smekšava liniju izmeðu dobra i zla. Tko nam ukazuje na tu liniju i tko usaðuje u nas sustav vrijednosti. Kako uopæe znamo što je pravedno, a što ne?
Tome nas uèe roditelji, uèi nas škola, uèi nas društvo u cjelini. Definicije pravednog i nepravednog nisu izmislili naši roditelji, profesori i ostali pripadnici društva... ono je nešto što su i oni nasljedili od svojih roditelja..... Sustav vrijednosti je nešto što nam je ostalo u nasljeðe i prenosi se s koljena na koljeno.
Moja Štefica se omacila. Pomagala sam joj u tom važnom dogaðaju. Imamo dvije male crne maèkice koje rastu u našoj dnevnoj sobi. Neæu vam sada pisati o toj novoj ljubavi koja se rodila... o predivnim osjeæajima koje u meni bude te dvije male crne grudice koje još ne znaju ni jesti samostalno. Juèer sam u dnevnu sobu (dok nije bilo mame Štefice) dovela našu kuju Astru... da upozna nove stanovnike našeg dvorišta. Astra je njemaèka ovèarka sa strašnim defektom u naravi. Velika je... lijepa je... neznanci se strašno uplaše kad je vide... ali ona je žrtva maèaka, ježeva, ptica..... ona je najstrašljivije stvorenje u toj zajednici. Prišla je znatiželjno košari s maèiæima. A dvije grudice su se u tom trenutku digle u neki èudan sjedeæi položaj i poèele ljuto siktati i frktati na Astru. Ostala sam zabezeknuta. Pa kako znaju da se na taj naèin trebaju braniti kad naiðe pas? Tko im je to isprièao? Jesu li èitale doktore moderne psihologije ili slušale savjete njihovih prijateljica? Nisu. Majka priroda im je ugradila senzore koji im pomažu u životu... od ovih najranijih dana. Astra je cvilila.... pa sam je pustila van. Zašto je Astra takva? Zato što sam je ja „pokvarila“. Od najranijih dana je uèim da mora biti dobra prema maèkama jer žive na istom dvorištu... i na kraju se to pretvorilu u maèju dominaciju. Prvo sam je pokvarila... a sada joj se rugam zbog njenih reakcija. Baš sam gadura... i obièna manipulatorica! No taj moj grijeh se desio spontano.... i nisam tada znala u što æe se to izroditi.
Isto je i s nama. Imamo u sebi neke senzore koji oèitavaju zbivanja oko nas.... i oni tada ukljuèuju neke emocije koje su razlog naših reakcija. Te senzore samo nadograðuju sadržajima roditelji i društvo koji imaju velik utjecaj i mogu naše senzore stišati ili ih njegovati. Sva živa biæa se uz puno nastojanja može nauèiti da zatome ono prirodno u sebi... i tada dobijemo stvorenja poput moje Astre.... To su stvorenja koja jedu, spavaju, maze se i ustrašeno cvile pred svakim tko naiðe. To su stvorenja idealna za manipulaciju.
Da se vratim na Dr.Carlsona. Naljutio me njegov tekst.... ali ne dovoljno da bih mu posvetila temu. No danas sam na netu našla jedan drugi èlanak.
Dr. Redford B. Williams piše u èasopisu JAMA: ”Savjet ’daj oduška svom gnjevu‘ suviše je pojednostavljen i vjerojatno vam neæe puno pomoæi. Mnogo je važnije da nauèite analizirati svoje osjeæaje i potom obuzdati gnjev.“

Dr. Williams predlaže da si postavite sljedeæa pitanja:
1. Je li mi doista važno to zbog èega se ljutim?
2. Jesu li moje misli i osjeæaji primjereni stvarnom stanju?
3. Može li se ta situacija promijeniti, tako da neæu imati razloga za ljutnju?


Taj me dodatno naljutio i odmah sam krenula odgovarati na pitanja.
1. Naravno da je doista važno to zbog èega se ljutim. Da nije važno ne bih se ljutila.
2. Naravno da su moje misli i osjeæaji primjereni stvarnom stanju.
3. Moja reakcija u odreðenoj situaciji svakako daje peèat toj situaciji. Nije isto da li æu nepravdu i razlog ljutnje prešutjeti ili æu odreagirati. Svojom reakcijom sasvim sigurno neæu promijeniti neke ljude... ali æu se ograditi od nekih dogaðaja i ponašanja. A to je po mom mišljenju strašno važno. Ako u trenutku kada se nepravda dešava ne pokažem ljutnju... ne znaèi da je ona nestala. To znaèi da ona cvili negdje u mojoj nutrini.
U èlanku nas dalje straše kako su dosadašnji savjeti da se negativne energije treba osloboditi pogrešni... i da nas ispoljavanje ljutnje vodi u preranu smrt od moždanog udara.
Možda su doktori u pravu. Ali ja nisam spremna ubijati svoje senzore zbog takvih znanstvenih otkriæa. Ne znam kada æu umrijeti... ali znam da svoje pravo na ljutnju ne dam nikome.... ljuta æu i umirati ako u tom trenutku osjetim nepravdu ili bilo koji drugi razlog za ljutnju.
Ako se pomirimo sa nepravdom i zlom svijet æe biti tužno mjesto.
Jednom davno.... neki ljudi su se naljutili zbog zla zvanog fašizam. Njihova ljutnja ih je organizirala u borbi protiv tog zla.
Danas je dan kada se s ponosom prisjeæam ljutnje tih ljudi.
Blogeri, èestitam Vam DAN ANTIFAŠISTIÈKE BORBE!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)