Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • dordora2

    Prirodno je i potrebno na nepravdu odgovoriti ljutnjom,
    a ljutnju uobličiti primjereno veličini nepravde.
    Nepravda je pogibelj, a od pogibelji se treba braniti.
    Mali mačići su u psu nagonski osjetili pogibelj i počeli
    se na svoj način braniti.
    Obranimo se od nepravde - pa ako i nije moguće uvijek
    izvojevati pobjedu, moramo bar nastojati učiniti najviše
    što je u našoj moći!

    avatar

    22.06.2008. (15:04)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    odlican tekst s primjerom:))
    davno sam prestala citati tekstove takvog sadrzaja,razne samopomoci i sl.
    moj mi instinkt uvijke kaze sta i kako treba

    avatar

    22.06.2008. (17:08)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    O, da! Treba nam ljutnja jer ćemo inače svi postati Astre a mačke, jer ima ih puno, će nama manipulirati. A i kako će nas "mačke" ozbiljno shvaćati ako ne pokažemo ljutnju?
    No, draga Dona, ne ljuti se baš za svaku sitnicu, kažu da to škodi ljepoti, a, priznat ćeš, na ljepotu treba paziti! :))))))))))))
    hvala i tebi!

    avatar

    22.06.2008. (17:44)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @dordora2, lijep komentar. Slažem se u potpunosti. :)
    @zuzayok, hvala ti. Mene privlače ti tekstovi... ponekad pronađem i nešto zgodno.
    @Suncokretić, ma nisu moje sve ljutnje baš prave ljutnje.... samo to ne smijem glasno priznati. :) Pusa tebi. :x

    avatar

    22.06.2008. (18:02)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Nikada ne treba sumnjati u sposobnost skupine ozbiljnih i predanih građana da promijene svijet.
    Naprotiv, takvi su ga upravo i mijenjali.

    Vjerujem u ovo, živim po tome, ljutim se, borim s vjetrenjačama, dobivam po prstima i glavi, padam u rezignacije, onda opet razvijem barjak...

    avatar

    22.06.2008. (19:23)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Koraljka, volim te ljutu. ;)

    avatar

    22.06.2008. (19:55)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Odlična tema. Primijetila sam da u posljednje vrijeme ima sve više tih članaka i knjiga o tome kako se nositi s kojekakvim osjećajima, kako reagirati na razne situacije, kako prepoznati...bla, bla... U svakom se tekstu može naći štogod zanimljivo i korisno, ali da ti budem iskrena - čini mi se da je došlo do hiperprodukcije tih djela popularne (da ne kažem konfekcijske) psihologije. Svi žele nešto reći, dati savjet, naučiti nas samospoznaji... Pa pomislim katkad da bi trebali ostaviti nešto i nama, da sami o sebi spoznamo. ;-)

    avatar

    22.06.2008. (22:10)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    dobra tema!
    1. u školama borilačkih vještina uče da svaka ljutnja manifestirana bijesom vodi u propast.
    2. tiha voda brijeg roni.
    naglasak na tihoj vodi koja konstantno protiče.
    lijep pozdrv :)))))

    avatar

    22.06.2008. (22:58)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Big Blue, preplavili su nas takvom literaturom. Odlično si je nazvala. ;)
    @prirodno_celav, u borilačkim vještinama postoje pravila koja ih razlikuju od ulične tučnjave. No sport je također dokaz da su ljutnja i prkos često pokretačke snage koje vode do pobjede. Svi koji su se bavili sportom to dobro znaju. Ljutnja može biti strašan motiv u sportu.
    Što se vode tiče odlično je da si stavio naglasak na vodi koja konstanto protiče. No sve vode koje protiču kroz kamene bregove i nisu baš tihe. :) Najtiše su močvare.... i duboke mutne rijeke koje teku polako. Bistre planinske rijeke su prilično bučne... djeluju pomalo prkosno... bar meni... :)

    avatar

    22.06.2008. (23:05)    -   -   -   -  

  • greentea

    kako je ovaj praznik pao baš u nedjelju, moram priznati da sam ga nažalost jedva primjetila - ali, i tebi SRETAN DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE!
    -a, za ovo u vezi ljutnje ne znam što bih rekla. mislim da si možda ipak mnogo različitih snažnih emocija strpala pod pojam ljutnje - jer ne vidim da su se ljudi zbog ljutnje borili protiv fašizma. nije to bila ljutnja, draga dona - borba za goli opstanak nije motivirana ljutnjom, prije osjećajem za pravdu i urođenom željom za slobodom i samim životom. nemam neko posebno dobro mišljenje o tom osjećaju, ljutnji -ali, ja sad mislim na onu ljutnju koju svi ponekad osjetimo u svakodnevnom životu - ne na osjećaje koji nas motiviraju za velike borbe i otpore koje pružamo borcima za ideologije koje osjećamo i znamo da su opasne i krive. ima nešto u vezi ljutnje kao jako destruktivne emocije što je zgodno imati na umu - ljutimo se onda kad se stvari ne odvijaju onako kako mi želimo. tj. kada ne uspjevamo nametnuti drugima svoju volju.
    sasvim filozoski - kojim pravom ikada namećemo bilo kome svoju volju? s te strane gledano -ljutnja nije opravdana. drugi ima pravo iskazivati svoju volju koliko i ja svoju. ne vidim kako u slučaju neslaganja i oprečnosti tih dviju volja pomaže ljutnja. meni ne pomaže. čak štoviše-kad god se razbjesnim, ja znam da gubim igru. a, ona energija koju ta ljutnja pokrene u mojem tijelu toliko je razorna da nakon nekog dobrog bijesa budem po nekoliko dana umorna. i čemu to onda? ljuta i bijesna ću sasvim sigurno povrijediti bilo sebe bilo drugog čovjeka...a moj bijes je nastao iz nemoći, za koju drugi nije kriv. ne mislim da se tu emociju može neiskazivati kad se jednom pojavi, ne vidim ni čemu gutati i trpiti bijes-to zaista doslovce uništava naše tijelo- koje odmah reagira doslovce fizičkim promjenama (u tome vidim vrlo brzu intervenciju života u skladu s izrekom da nam se sve vraća onako kako dajemo tj. emocija kojom smo krenuli protiv drugoga, istovremeno oštećuje naše tijelo-kud ćeš veće pravde i pouke) ali, postoje načini na koje se čovjek može riješiti takve emocije bez da ona naškodi bilo kome...no, treba tražiti, tražiti...pitati...odgonetavati i biti otvoren za novo i učini na svojem iskustvu....voljela sam svoje lekcije kojima me naučio bijes. sjajan je učitelj. ma, još učim...naravno...nema to kraja....pozdrav, draga dona:))))))))))

    avatar

    22.06.2008. (23:40)    -   -   -   -  

  • MNP

    "Pomirite se s činjenicom da žiivot nije pravedan“...i nije pravedan, svi to znamo i vidimo. Više
    je kompromis suprotnosti nego crno-bijelo, pravda-nepravda.! Sretniji je onaj tko
    može prihvatit istinu da život nije pravedan i umije spoznati smisao vlastitih limita borbe za
    pravdu. Još se učim živjeti, s godinama i iskustvom, s ljubavlju, nesvjesno napuštam ljutnju kao metod borbe a prihvatam je samo kao "bunt" duše na nepravdu i signal umu da trebam
    sebe adaptirat, borit se drugaćije, popričat o problemu, tražit neka druga riješenja...Ljutnja donosi nasilje... Poenta je držat ljutnju pod kontrolom, prihvatit je kao signal, nagovjest problema, ali joj ne dozvolit da nas posijeduje. ( i to nije lako). Ali vjerujem da je ljutnja sa znakom "+" uvijek velika energija -upornost da se istraje protiv zla i nepravde. Sretan i tebi dan borbe protivu nepravde.

    avatar

    23.06.2008. (01:25)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @greentea i MNP, napisale ste lijepe postove... i dotakle ste se nečeg vrlo važnog... a to su razlozi naše ljutnje i način na koji je iskazujemo.
    Na ovoj temi je namjerno povezan mišljenje dvaju psihologa... a prvo vrlo glasno spominje mirenje sa nepravdom.
    Nisam ja ovdje mislila na ljutnje proizašle iz naših sebičnosti.
    Ne slažem se da je borba protiv fašizma bila samo borba za goli opstanak koja je oslobođena ljutnje. Borbe za goli opstanak mogu biti različite... pa i u svakodnevnom životu.
    Ne moramo to gledati samo kroz te velike borbe. Pogledajmo ljude oko sebe. Koliki se prodaju, koliki ljudi izgube vlastiti ponos u osobnoj borbi za goli opstanak. Upravo kod njih se desilo da su se pomirili s nepravdama i odabrali lakši put... bez ljutnje.
    Ljudi koji zapuste svoju dušu agresivni su i opasni bez obzira koje emocije nose u sebi. Masu puta sam bila svjedokom nepravdi i zlih postupaka.... a nisam na licima zlih vidjela nikakve emocije. Hladno i perfidno čine zlo.... i uživaju pri tom. Mislim da su se pomirili s nepravdom, prihvatili je... sebe predali istoj toj nepravdi kao aktivno oružje. Da nose tu pozitivnu ljutnju koja je izazvana nepravdom ne bi činili zlo.
    MNP i popričati o problemu je rezultat neke ljutnje. Čim prepoznamo problem osjećamo ljutnju. Oni koji su se pomirili sa nepravdom nemaju potrebu za razgovorom.... oni tupe po svom jer su se odavno pomirili s nepravdom... i tu nema svrhe za borbu razgovorom.
    Sigurna sam da svi poznajemo ljude koji bježe od razgovora kada postoje problemi. Upravo su oni odustali od borbe.... ugasile su se njihove vatre.... ljutnje na nepravdu.
    MNP, naravno da ljutnju treba tržati pod kontrolom... baš kao i sve druge naše emocije. Ni one najljepše nije mudro preglasno raspojasati. No prekrasno je kad ljudi imaju što držati pod kontrolom.... jer kad se počnemo miriti sa savjetima da ne može biti bolje... tada umiru sve naše emocije.... otupljujemo.

    avatar

    23.06.2008. (06:28)    -   -   -   -  

  • Katja

    Čovjek ne bi bio čovjek nego lutka na koncu kad bi izgubio svoju volju, emocije, spontanost...
    Naravno da je kapitalu i korumpiranim političarima u interesu vladati s poslušnim i pomirenim osobama i da će se uvijek naći koji dr. prof. sc. koji će za honorar napisati sve što mu se naredi...
    Volim nepomirene, neposlušne ljude :)

    avatar

    23.06.2008. (06:30)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Nekad davno kontrolirala sam gotovo sva svoje raspoloženja, ponekad čak i emocije - iz kojekakvih razloga (najčešće zbog života u zajednici) - i to me je razdoblje trošilo jer po prirodi nisam ona koja "guta" nepravdu i trpi bez pogovora. Kao i Katja volim "neposlušne" ljude, one koji imaju hrabrosti sve reći i boriti se za sebe (i druge), one koji reagiraju spontano i nekako "na prvu", one koji su spremni i izgubiti - a ne pognuti glavu, one koji ne "podvuku rep" - ali, ne volim kad je takvo ponašanje samo sebi svrha. Kad je ljutnja jedini odgovor (pogotovo ako preraste u agresiju), kad ljudi koriste "istinu i pravdu" kao opravdanje za svoje (loše) ponašanje, kad ona odnosi svu moju energiju, kad nanosi više štete nego koristi i kad ruši sve pred sobom. S vremenom sam shvatila da postoje i djelotvorniji načini borbe - i naprosto obožavam situacije u kojima ljudi na miran način pobjede nepravdu - argumentima, znanjem, mudrošću, ljubavlju... Ljutnja je jak pokretač - kao i inat, ali treba joj previše "goriva" za moj ukus.

    avatar

    23.06.2008. (08:22)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Draga Dona,
    Slažem se da se treba ljutiti kad naiđeš na nepravdu, i treba i mora, jer se tako stvari pokreću, ali što kad ni to ne pomogne, kad te stave pred zid i ništa ne pomaže. Kako onda tu frustraciju nemoći riješiti.
    da ti sad ne prepisujem poveći kometnar jedne mlade ljute Sinjanke kod mene na blogu, ako imaš želje i volje dođi pa ga pročitaj. Kako tim mladim ljudima objasniti te neke nepravde koje doživljavaju, a mi ih silno želimo naučiti da samo pravda i poštenje mogu dovesti do cilja i to tako da se možeš pogledati u ogledalo, da se ne sramiš samog sebe, da znaš da ne činiš nikom drugom nepravdu i da se boriš na pravedan, pošten, pristojan način... Molim te skokni pa toj djevojci nešto odgovori. Jer ja ne znam.
    Pokušala sam, ali nisam sigurna da je dovoljno dobro.
    Sandra

    avatar

    23.06.2008. (11:19)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Ljutnja je prirodni osjećaj i naravno da ga nije dobro zatomljivati, negdje spremati, potiskivati, jer tada zapravo se samo kompresira i jednom nekakav mali klik oslobodi sve to nakupljeno.
    A tada to bude ko erupcija vulkana.
    Ne spadam baš u osobe koje se često ljute, ali nepravdu i nepoštenje ne toleriram.
    Usprkos nepravdama koje se događaju svugdje oko nas, svoju djecu učila sam i učim da uvijek reagiraju pravedno i pošteno, često i na svoju štetu. Pomislim ponekad da sam ih premeko odgajala, tako da su ko i tvoja Astra, ipak ponekad vidim da se znaju obraniti na svoj način, bez agresije. Važno mi je da znaju prepoznati dobro i loše, pravdu i nepravdu, poštenje i nepoštenje, laž i istinu.
    Uvijek dotakneš neku temu koja uspije iz mene izvući i duži komentar. :-))))

    avatar

    23.06.2008. (12:54)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Odmalena sam učila Bebača da se ne smije tuči,a pogotovo ne udarati curice.I na kraju se dogodilo kao i sa tvojom Astrom,da curice i puno mlađe tuku njega,Sad je već drugačije izborio se za svoje mjesto i bez nasilja.
    Sve nas boli neka nepravda zbog koje smo strahovito ljuti,ali mislim da trebamo kontrolirati tu našu ljutnju,da se ne pretvori u bijes.Naravno da nismo biljke i da nas pogađa jako puno nepravdi oko nas.Sad samo zavisi o nama kako ćemo izbaciti to iz nas.

    avatar

    23.06.2008. (20:41)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Katja... sviđa mi se tvoj komentar.... I ti mi se sviđaš. ;)
    @Sebi pripadam... i tvoj mi se komentar jako sviđa. Jedino imam potrebu odgovoriti na tvoju rečenicu gdje kažeš kako poštuješ mirno rješavanje problema.
    No to je način rješavanja problema.... ali da bi uopće željeli rješavati problem mora nas naljutiti nepravda. Ljutnja ne znači agresivno i sirovo ponašanje. I ja se palim na mirna rješenja. ;)
    @Stelina mama, hvala ti na lijepom komentaru. Bila sam na tvom blogu i osjetila strašnu ljutnju kada sam pročitala komentar na koji si mi ukazala.
    @gustirna, i ja sam svoju djecu učila mnogim vrijednostima u koje vjerujem. Zbog toga su često imali problema... i stalno ih imaju. Ponekad me malo i peče savjest što sam ih učila tom težem putu... ali ipak sam ponosna na njih.... bila bih jako nesretna da se utope u sivoj masi ljudi kojima nije stalno do ničega.
    @Marisol, slažem se. Ljutnju treba doživljavati kao značajnu iskru koja pali oganj čiste i pravedne reakcije na događaje koji se zbivaju u našim životima.

    avatar

    23.06.2008. (22:19)    -   -   -   -  

  • primakka

    iako ljutnja samoj sebi nije cilj, mirenje sa nepravdom znači neživot, tek disanje. treba reagirati da bi krenulo nabolje, a čak je iskazivanje ljutnje zdravo za organizam jer taloženje negativnih emocija čini nas bolesnima. ne treba svaku knjigu pročitati ako te vodi u krivom smjeru.

    avatar

    24.06.2008. (08:39)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Svratih samo da te pozdravim i da ti kažem da se čitamo na jesen.

    avatar

    24.06.2008. (17:01)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Potpuno mi je nenormalno da se pomirim s nepravdom...
    baš ovoh dana ima ljudi koji mi tvrde da se moram s time pomiriti jer je to tako i da ja tu nemam koristi od ljutnje,brige....
    jedno blisko dijete mora na popravni,ne jer je glupo,nego jer roditeljima nije važan uspjeh djeteta...A imaju jako puno vremena,troje starije braće od 20 do 25 godina,nezaposlena,a mali 5. razred...i kako izgleda past će...
    Moja starija sad odlazi svaki dan raditi s njime...
    mali nezna tablicu množenja!!!!!
    I kako ne biti ljut,kad je nepravedno da tako malo dijete bude tako obilježeno i nesretno samo zato jer roditeljima nije važno šta s s njim događa...

    avatar

    25.06.2008. (23:22)    -   -   -   -  

  • Katja

    Evo me u trku :)
    Hobotnica mora biti zamrznuta barem 2-3 dana.
    Kuhaš ju u toliko vode da je prekrivena, bez ikakvih dodataka. Kad omekša izvadiš, hladnu režeš i zaliješ djevičanskim maslinovim uljem.
    Neki vole dodati octa.
    Dobar tek :)))
    Isto i za krumpir osim zamrzavanja :)))

    avatar

    26.06.2008. (12:56)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Tema me je zaintrigirala iz dvije stvari.

    Prvo, vezano za tvoj stav o poruci: 'Pomirite se s cinjenicom da zivot nije pravedan' koja je u sustini tocna i drugo, vezano za to sto si ucinila Astri kod odgajanja.

    Sa prvim se u potpunosti slazem. Zivot nije prevedan ali ... zato svima pruza sansu da se izbore za ono sto zele ili ono sto zasluzuju (za sto pak trebaju biti u stanju izboriti se). Ukoliko se izbore za ono sto zele i zasluzuju, tada to nazivamo pravda a ukoliko se izbore za ono sto zele a ne zasluzuju tada to zovemo nepravda. Zelja je prisutna i u jednom i u drugom slucaju a bitno o cemu se radi jest 'izboriti se' .

    Izboriti se temeljni je princip na kome pociva svijet i priroda i bez obzira koliko god netko bio protiv toga, princip Darwinizama vrijedi te protiv njega ne mozes nista. I bas zato je Dr. Carlson u pravu jer time sami sebi olaksavamo zivot sto ne znaci da se moramo pomiriti sa nepravdom. Nitko uvijek i svugdje ne dobiva potpunu pravdu. Svi smo mi u zivotu dozivjeli nepravde i zato moramo nauciti da se s njima nosimao. Cim smo u tome uspjesniji tim smo uspjesniji i u zivotu naravno, pod pretpostavkom da se ne predamo. S druge strane, zakinuti po jednom pitanju priroda i princip slucajnosti (na kome se temelji) ce nam uvijek to vratiti (recim, s kamatama) negdje drugdje gdje to najmanje ocekujemo. I tako, na kraju cemo svi biti na neki nacin izjednaceni.

    A sada predjimo na astru i macice. I sam imam psa, kuciju Bo. Umiljata je, simpaticna i dobra i sve osvaja ali - haski je haski. Jednako tako, kako je po prirodi Alfa uvijek sve zeli pokoriti i svima se nadrediti (kao mala je jedva prezivjela pri rodjenju i uvijek se je morala boriti sa bracom i sestrom pa je po prirodi naucila da bude alfa - naravno da i za to trebaju genetske predispozicije). Macke ne podnosi i uglavnom ih ganja ali sa nekima se podnosi (macke kod tasta iako se one vec kad cuju zvuk naseg automobila da dolazi sklanjaju na sigurno). :)

    Ipak, jednom se dogodilo. Punicina ljubimica se omacila i doslo je vrijeme da se dva macica upozjanu sa Bo. Kako je Bo prije toga bila mama i imala mlade racunali smo da nece biti problema. I naravno problema nije bilo. Prvo ih je onjusila a oni su se narogobusili ali nije bilo nista. Bo je veselo mahala repicem. Nakon nekog vremena je, kad je prolazila mimo njene klupa na kojoj obicno lezi su oni su tu vec bili, pa ih je pustila) jedan macic zafrktao na nju. Ona je njuskicom krenula prema njemu a on na nju sa capom i ispruzenim kandjama. Bo je makla njuskicu i nije bilo nista. SLijedeci puta kad je prolazila isti macic je opet ponovio isto i to je bio njegov kraj.

    Bo nismo kaznjavali ali je bila pokunjena jer je shvatila da je ucinila nesto sto nije smijela medjutim ... priroda je priroda. Zivotinje tako reagiraju u prirodi. jednako kao sto ponekd uhvati koju kokicu ili pjetlica, pticu a jednom cak i purana.

    Stvari treba prihvacati i sa njima se miriti na pametan nacin ne silujuci prirodu. Ukoliko je silujemo dobivamo defektnu osobu (ili zivotinju, svejedno) koja je nesposobna nositi se sa zivotom.

    Lijepi pozdravi,
    Bocaccio

    avatar

    26.06.2008. (13:10)    -   -   -   -  

učitavam...