Što bi bilo kad bi bilo?

14.06.2008.

Na jednom sam blogu proèitala prièu u kojoj blogerica žali za propuštenom prilikom i zbog svoje odluke se naziva kukavicom.
Kroz predivan opis jasno se dalo naslutiti da je u borbi razuma i nagona pobjedio razum. U tekstu je navela i razloge koji su bili glavno oružje njenog razuma. Ti razlozi odaju osobu sa izgraðenim sustavom vrijednosti... odaju osobu koja razmišlja puno šire, a ne prepušta se olako životnim mamcima koji nas lako uzdrmaju.
Napisala sam joj da je ne smatram kukavicom, nego upravo suprotno. Smatram da je vrlo hrabro poslušati razum. Razum nam obièno nudi teži put i odluku koja ne podilazi našim željama i titravim mislima.
Mislim da svi ponekad kroz glavu provrtimo reèenicu „što bi bilo da je bilo drugaèije?“. To je naèin na koji preispitujemo svoje izbore, svoje odluke, ali i odlièan naèin za samomuèenje.
Mi nikako ne možemo znati što bi bilo da smo nešto odradili drugaèije. Nakon svake naše odluke, nakon svakog našeg postupka slijedi niz dogaðanja koji su prouzrokovani upravo tim našim izborom.
Mislim da su to misli kojima trujemo sami sebe. I sama sam se godinama znala muèiti tim pitanjem. Puno mi je lakše od dana kada sam poèela poštovati svoje odluke... bez obzira kakve one bile. Svi mi imamo pravo i pogriješiti. Možda bi drugi ljudi na našem mjestu postupili drugaèije.... i mi sami bi možda postupili drugaèije s manje ili više godina... ili u nekim drugim okolnostima. No to nema veze. Mislim da je najvažnije od svega biti svjestan slobode izbora, a nakon toga iza svog izbora stajati.... kako iza pobjeda, tako i iza grešaka.
Nisam otvorila temu da bi navijala za razum. Imamo mi pravo odluèiti i srcem... hormonima ili iz èistog hira..... ali mislim da je najvažnije nikada ne žaliti zbog vlastitih odluka i ne zamarati se pitanjem što bilo da je bilo.
U svakoj našoj odluci... pa i onim najlošijima postoji pozitivna strana, postoji ljepota.... postoje neki samo naši razlozi. Zato.... prigrlimo svoje odluke.... jer kakve su – takve su – naše su.

Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suhim granama drveta koje je stajalo usred velike nenapuèene ravnice. Jednog je dana orkanski vjetar išèupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem - dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drveæem.
I zakljuèio bi: "Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje."
Nepoznati autor


Postoji muka odluèivanja kao i muka èekanja, a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad uðemo u igru, kad ostvarujemo moguænosti. Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodiè, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti, sve se staze potiru, uvijek se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima za svakog posebno. Zato moram biti svoj vlastiti vodiè, prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu proæi.
Meša Selimoviæ

Blogeri, koliko si èesto postavljate pitanje „što bi bilo kad bi bilo“?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)