Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • .bubu.

    ei..
    lijepo si ovo napisala, ja se to toliko puta u danu zapitam da mi se jednostavno place.
    tko izabere razum, hrabriji je.
    zna da ce srce boljeti, ali ipak je odabrao ono sto je realnije.
    ali kad pogledas, zivot je jedan.
    zasto ne napraviti ono ludo?

    *pozdrav [:

    avatar

    14.06.2008. (02:20)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Dala si mi misliti.....kao i obično :)))
    Ponekad se pitam šta bi bilo da sam......ali sve rijeđe i rijeđe. Sad razmišljam i ne mogu se sjetiti kad sam se to zadnji put pitala. Jednostavno, nema se smisla zamarati, jer kao što i ti kažeš, to ne možemo znati.
    Priča me podsjetila na onu: svako zlo za neko dobro, i to je zaista tako.
    Pozdrav i poljubac ti šaljem!

    avatar

    14.06.2008. (06:32)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Mešizmi me uvijek iznova oduševe, kao da on napiše moje misli pa više nemam što dodati.

    avatar

    14.06.2008. (10:17)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Neke odluke treba donijeti odmah i intuitivno, neke nakon razmišljanja,
    ali nikad se ne treba pitati "što bi bilo?", jer nakon svake odluke nađeš se
    na putu, koji iziskuje daljnje upravljanje i ne treba trošiti energiju na ono
    što je ionako iza nas..............

    avatar

    14.06.2008. (12:26)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Prestala sam sebi postavljati to pitanje.
    No, sve do prije nekoliko godina i ja sam se mučila s tim, jer sam također u jednom momentu svog života donijela odluku zbog koje nisam postala ni biolog, ni arheolog, ni oceanograf, ni štošta o čemu sam maštala, ali sam zato postala majka 2 krasna dečka i nije mi žao, kao što ne žalim što sam ostavila posao da bi bila više s njima.
    Bitno je da znamo da imamo izbor i da smo slobodni u tome.
    Mešin citat sve je rekao. :-)))

    avatar

    14.06.2008. (12:29)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Sa zrelošću postajemo svjesni slobode izbora i prestajemo se preispitivati.
    Napravila sam dosta pogrešnih odluka u životu,ali nisam se poslije kajala,jer sam ja tako odlučila.

    avatar

    14.06.2008. (16:04)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Hm, moram ti priznati da si me zatekla s tim pitanjem. Ne mogu reći da nisam postavljala to pitanje ili da ga i danas katkad ne postavljam, ali došla sam do nekih spoznaja, a evo - i ovaj je tvoj post izvrstan podsjetnik na te spoznaje: poštovati svoje odluke kakve god one bile i što god iz njih proizlazilo jer - imamo pravo pogriješiti. Podsjetila si me na jedan zanimljiv članak koji sam pročitala. Možda poželiš pročitati, pogledaj.

    avatar

    14.06.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • greentea

    osobno nisam baš sigurna da je ljudski razum nešto čemu se divim. pogledaj malo svijet oko sebe - milijarde ljudi koji se smatraju razumnima i planet na rubu propasti. više bih voljela da imamo malo osjetljivija i veća srca i da s više ljubavi i osjećaja promatramo svijet i ljude oko sebe. naravno, ne može se generalizirati. netko dobro živi povodeći se za svojim razumom, netko za srcem...nije sve za svakoga i ono što za mene vrijedi može biti totalna propast za nekoga drugoga. rekla bih ipak da razum sam po sebi i razumna životna rješenja nisu nikada nikoga posebno usrećili. sreća i zadovoljstvo u životu ne izviru s toga mjesta.
    slažem se da nema smisla gledati unazad i kukati zbog svojih odluka. imamo pravo na greške i dok iz njih učimo...sve je u redu. čini mi se da se ne pitam baš jako često što bi bilo da sam donosila drugačije odluke....one nisu bile, a nisu ni sada savršene....ali kakve god, najbolje su što sam mogla ili mogu u ovome trenutku. zaista vjerujem da svaki čovjek čini u svakom trenutku svojega života ono najbolje što može. jer da može bolje...i učinio bi tako.
    to, naravno nije nikada ili je vrlo rijetko i općenito najbolje. ali...ideali su tu da težimo k njima....i ako su nedostižni poput zvijezda...i trebaju biti...a tvoj post- već sasvim uobičajeno dobar....pozdrav:))))))

    avatar

    14.06.2008. (22:46)    -   -   -   -  

  • Katja

    Putnik jesam, vjerujem dovoljno znatiželjan i hrabar za znati da sam sama svoj vodič kroz ovu avanturu što se zove život.

    avatar

    14.06.2008. (23:25)    -   -   -   -  

  • .bubu.

    joj to si stvarno lijepo spojila..
    istina.
    bez boli je zivot nezamisliv, bez boli nema drugih osjecaja.
    tj ima, ali vecinom zavrse na boli i onda shvacamo koliko su lijepe i koliko nam fale.
    danas sam puuuno bolje.
    pisat cu o tome.
    samo da prode malo wremena [:

    *pozdraw i puse [:

    avatar

    15.06.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • prirodno_celav

    najprije nisam razmišljao "što bi bilo da je bilo", pa sam onda jedno vrijeme intezivno o tome razmišljao, a sada sve zajedno gledam s distance. ili drugim riječima kažimo to ovako. ako se prepustiš srcu jednako je loše kao i da te samo razum vodi, što pak znači da zadovoljstvo življenja ovisi isključivo o uzajamnoj ravnoteži to dvoje, a time otpadaju i sva suvišna pitanja.

    avatar

    15.06.2008. (09:15)    -   -   -   -  

  • nanaR

    Pa nekako mi se čini, da se sad više pitam nego prije - ali se jako volim pa se samonemučim pitanjima, već više racionalno utvrdjujem jesam li ili nisam mogla u nekoj dobi i s nekim iskustvom odlučiti drugačije. Naravno da se ne ponosim baš svim odlukama. Napravila sam grešaka, i većih i manjih. A najvjerojatnije bih ih opet napravila - određuje me mentalni sklop, karakter, odgoj, prirodne sposobnosti zaključivanja, a čini mi da to odredjuje i način na koji nosim teret posljedica svojih odluka. Dakle, ponekad se pitam "što bi bilo da je bilo", ali me, zapravo, ne muče odgovori.

    avatar

    15.06.2008. (19:37)    -   -   -   -  

  • alkion

    Pojedini ljudi cijeli svoj život posvete traženju odgovora na ovo pitanje. Možda je priroda, upravo da onemogući stvarni odgovor na ova pitanja, učinila protjecanje vremena jednosmjernim. U prošlost se mžemo vraćat samo u mislima. Ne pitam se baš previše što bi bilo da je bilo. I ja poput Zelene (o)čajanke smatram da normalan čovjek skoro uvijek čini onako kako smatra da je to za datz situaciju u trenutak najbolje i da daje ono najbolje od sebe... Dakle ono što je bilo i trebalo je biti takvo jer je u tom trenutku to bio moj najbolji izbor. Možda zvuči pomalo previše konačno, osobito ako se razmatra neka vrlo neugodna i po učesnike čak i opasna situacija, ali nažalost tako je. Jer da se moglo izbjeći vjerujem da bi svi sve učinili da to i naprave... :)))

    avatar

    15.06.2008. (20:29)    -   -   -   -  

  • alien

    Zemlja je sad otužno i jadno mjesto ali kad ju mi osvojimo neće biti.

    avatar

    15.06.2008. (21:15)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    Mislim da nitko ne može izbjeći to pitanje bar jednom u životu. Onaj tko sebe zna postaviti kao vodiča kroz neprohodne staze stvarnosti, bez obzira na rezultate - mudar je i bogat, ali tko je uvijek takav? Tebi čestitke za post, volim kad ovako škakljaš moje misli!

    avatar

    16.06.2008. (10:23)    -   -   -   -  

  • MNP

    To naše drugo "ja" je uvijek u opoziciji sa onim "oficijalnim" "ja"...
    i preispitivanje odluka je neminovnost. Uvijek sam bila za kompromis
    pameti i emocija...ali nakon godina životnog iskustva-
    sve više mislim srcem!... jer se s ljubavlju mogu planine pomijerati...
    i vjerujem u to.
    Hvala ti za divan post...kao i uvijek, tvoji postovi imaju teme koje su vječite .

    avatar

    16.06.2008. (23:18)    -   -   -   -  

  • primakka

    mislim da je to pitanje početak svih frustracija. nastojim ne gledati unazad jer tako propuštam sadašnji trenutak. ako mi se dogodi loša stvar - ona je tu da nešto naučim, a ne da zamišljam kako bi bilo da...vrijeme ide dalje.

    avatar

    17.06.2008. (10:29)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Možda sam se u mlađim danima pitala više nego sada.Sada bih mogla pjevati onu pjesmu
    Ne, stvarno ne , ni za čim ne žalim ja...

    avatar

    17.06.2008. (10:33)    -   -   -   -  

  • vagabundo

    Naš izbor ne mora biti borba izmedju razuma i želja. Naše želje ne moraju biti protivne našem razumu. Naš razum ne mora biti protivan našim željama. Zapravo, ne vidim zašto ne bi bilo usuglašeno jedno s drugim. Naš izbor ovisi i o našim mogućnostima. Koliko su naše mogućnosti uskladjene s našim željama? Mislim da je to pravo pitanje. Jer, razum se, odnosno naša odluka o činjenju ili ne činjenju nekih djela, usaglašava prema našim mugućnostima. Dakle, ako imamo mogućnosti za realizaciju naših želja ne vidim razloga zašto ih ne realizirati. Jer, naše želje su dio nas, pa tako i sastavni dio našeg razuma. Zato, činiti nešto protivno našim željama od onoga što je raspoloživo našim mogučnostima činjenje je protiv našeg razuma, protivno je našoj egzistenciji i svakako nas ugrožava. Zato, ne činimo ništa protiv sebe, nego udovoljavajmo onim našim željama koje su u skladu s našim mogućnostima. Zašto? Jer, ne možemo biti ono što nismo. Da ne radimo protiv sebe, da se ne uništavamo.

    avatar

    17.06.2008. (16:55)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Stojim iza svake svoje odluke koju sam donijela razumom, ali ponekad ipak zažalim što ponekad nisam imala hrabrosti (za mene je to ipak hrabrost) pa ići za srcem...

    avatar

    17.06.2008. (19:21)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    puno odluka razumom, mislim da ih je možda i više bilo srcem, ni za jednu mi nije žao, možda su neke i bile krive, a blože moj, kak veliš moje su.

    avatar

    17.06.2008. (22:09)    -   -   -   -  

  • Tibica

    Jako često ali onda se sjetim razloga zašto sam tako odlučila i razum mi govori da je to tak trebalo biti.

    avatar

    03.07.2008. (08:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...