Ruke

07.05.2008.



Kad nam netko postavi pitanje što prvo primjećujemo na ljudima odgovorit ćemo oči i lice.
Oči su ogledalo duše, a na licima ljudi možemo čitati njihova raspoloženja.
Postoji jedan detalj koji mi je jako važan.... Možda u trenutku druženja s ljudima nisam ni svjesna koliko mi je važan... ali kad razmišljam o svima onima koji su otišli ili koje već dugo nisam vidjela, uz njihova lica u sjećanju nosim i njihove ruke.
Danas me puca neko čudno raspoloženje.... i ne znam zašto mi se glavom vrte ruke.
Danas su u mojim mislima tako žive bile očeve i djedove ruke... pa ruke moje profesorice iz Hrvatskog.... i niz drugih ruku. Možda se osjećam pomalo tužno pa su me te drage ruke pomazile u mislima, potapšale po ramenu, pogladile po kosi.... ili su tek te tople ruke lagano dodirunule moje ruke.
Često ćemo na forumima pročitati mišljenje forumaša koji kažu da vole njegovane ruke. Naravno da je sve njegovano ljepše od onog što nije njegovano.... ali ja danas o rukama nisam razmišljala na taj način. Sjetila sam se i ruku bake Dore koja mi je dolazila na posao... i papire bi mi pružala kvrgavim rukama koje su bile prepune žuljeva. Njene ruke po mjerilima modnih časopisa sasvim sigurno ne bi dospjele na listu najljepših ruku... ali ja sam uvijek gledala ruke te starice i imala je potrebe poljubiti u ruku. Koliko su samo te ruke radile, koliko su te ruke stvarale i neku djecu nahranile. Kad vidim ruke ljudi koji puno rade osjećam poštovanje prema tim rukama.
U rukama spavaju naše slike. Rukama se stvara, ali se rukama i razara. Babica rukama pomaže djetetu da dođe na svijet, ali rukama se može i uzeti život.
Poznajemo nevine ruke djece, poznajemo ruke koje nam donose radost.... ali poznajemo i ruke lopova, pa i lažljive ruke. Ruku pružamo drugim ljudima da rukovanjem potvrdimo svoju riječ. Ruku stavljamo na srce kada smo posebno uzbuđeni, ruke prinosimo na mjesta gdje nas nešto boli. Rukama se molimo, rukama se borimo, hranimo, brišemo suze....
Kod gospođa koje su bile na zatezanju lica kako bi prikrile svoje godine ruke su izdajice...
Rukama sviramo, vozimo, slikamo.... ali i lupkamo po tipkovnici da drugim ljudima prenesemo svoje misli.
Nema večeras pouke u mojoj temi.... nema mudrosti i nadmudrivanja... to su samo dvije ruke koje rastaču moje misli po tipkovnici i vama blogeri prenose pozdrav....

Ruke (D.Rundek)

Pa pusti da ti sviram
duša gine od tišne
I ne boj se buke
to što svira to su ruke

Jutros
si zaboravio sve
što te držalo skupa
Ovaj dan što na prozor lupa
nije tvoj

Oko tebe šute stvari
tvoj krevet i stol te nijemo
gledaju
Sa zidova vise trice
tek da te grubo
sjećaju
U sjenama tih vremenama tih vremena
slutiš prevaru
izdaju u u u u

Pa pusti da ti sviram
duša gine od tišne
I ne boj se buke
to što svira to su ruke

Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)