Prosvjedi?

28.11.2007.

Na ovu temu me potakla rasprava na blogu jednog politièara. Proèitala sam tamo kako uzrujani bloger prijeti prosvjedima... pa me zaškakljalo njegovo ponašanje.
Svi smo èekali kraj izbora da se konaèno malo odmorimo.... ali još jedno vrijeme to neæe biti tako. Uz predizbornu kampanju, šutnju, izbore... sada imamo i postizborno ludilo.
Pažnja graðana je zaokupljena pitanjem tko æe sastaviti novu vladu. Sviða mi se da su graðani zainteresirani.... jer se radi o našoj zemlji i našim životima.
Osobno navijam za lijevu opciju. Njihovo nastojanje da formiraju vladu smatram normalnim. Volim ljude koji ne odustaju. Ne sviða mi se naèin na koji biramo i na koji se broje naši glasovi. No to je tako po propisima... i nije važno koliko se to meni sviða ili ne. HDZ je prema postojeæim propisima osvojio relativnu veæinu. Ako se gledaju pojedinaèno glasovi graðana, tada je lijeva opcija dobila više pojedinaènih glasova. Meni, to ima puno veæu težinu.... ali to opet nije važno. Nijedna stranka nema dovoljan broj mandata. Ona koja uspije uspije dostiæi magiènu brojku 77 je pobjednik izbora i tu je cijela mudrost. Bilo je takvih situacija u svijetu... i trenutno nam se ne dešava ništa novo i nepoznato.
I za jednu i za drugu opciju glasalo je jako puno graðana. Jednima se predbacuje da je nastojanje za prikupljanje potrebnih mandata trgovina... a oni koji predbacuju takoðer nemaju dovoljan broj i istu tu akciju, kada su oni u pitanju smatraju neèim normalnim i prihvatljivim i tada to nije trgovina. No mene èak ni to ne èudi. Pola graðana je glasalo za jednu, pola za drugu opciju. Normalno je da æe pola hrvatskih graðana biti nezadovoljno jer je izabrana opcija koju nisu birali. Ali to je demokracija. Ako oni za koje navijam ne uspiju formirati vladu ja æu biti tužna, ali i zadovoljna. Oni su jako ojaèali, osvojili puno više mandata u odnosu na prošle izbore. Da me pozovu na prosvjede (što sigurno neæe uèiniti) jer je vladu formirala druga opcija ja ne bih izašla jer je to za mene neprihvatljivo ponašanje. I ne samo da se ne bi odazvala, nego bi ih javno okefala što su tako nešto i pomislili. Oni to neæe uèiniti.... jer to nije njihov stil rada, razmišljanja i ponašanja.
Èitam neke tipove u raspravama... iz komentara curi bijes, nervoza, strah, panika... vrijeðaju i prijete prosvijedima. Protiv koga æe prosvjedovati? Protiv druge polovice ove zemlje koja ne misli kao oni?
To me podsjetilo na prosvjede na splitskoj rivi. U vrijeme kad je vladala koalicija, na splitskoj rivi se okupljala masa, neki su dolazili spontano... neki su dopremani autobusima. „Veliki“ govori, obeæanja, parole. I onda je koalicija izgubila izbore, prosvjednici sa splitske rive dobili su vlast koju su željeli i s kojom su prosvjedovali, a sve ono što koalicija nije odradila jer su oni prosvjedovali, odradili su oni koji su organizirali prosvjede i oni kojima su prosvjednici poklonili svoje povjerenje. Ja sam tu izdaju gledala sa osmijehom (jer sam je oèekivala)..... ali bilo mi je žao svih tih ljudi.... jer im se nitko zbog toga nije ni isprièao. Oni su preko toga prešli.... zaboravili. Nema veze.... to je njihovo pravo.
To je ono o èemu želim potaknuti raspravu na ovoj temi.
Juèer mi je u kancelariju došao jedan kolega. Odradili smo posao... a tada nije mogao izdržati pa je zapoèeo razgovor o izborima. Psuje, gunða, ljut je..... vidim da æe eksplodirati... pa pitam: „Tko te tako ljuti?“, odgovara: „Crveni“. Pitam: „HDZ te ljuti?“ Protestira: „Ma ne... nego crveni!“ Zekam ja dalje: „Pa u HDZ-u je više pravih komunjara nego kod ovih koje nazivaš crvenima...“ Kaže on da zna... ali nema veze.... on je branitelj pa mora glasati za HDZ. I tada kreæe prièati što ga sve muèi. Vikao je tako jako da je odzvanjalo cijelim hodnikom.... bilo je to vrlo burno izlaganje. Ljut je što glasa dijaspora. Vikao je glasno da je nacionalist i da se toga ne srami... da mrzi Srbe, Cigane i Bosance. Ljut je statusom branitelja, ljut je zbog mnogih odnosa u poduzeæu i društvu. Gledam ja kako vièe.... smijuljim se i kažem: „Pa sve tvoje pritužbe se odnose na one kojima si dao glas“ On se malo zaustavi... prokomentira da su svi gadovi. Pita ga drugi kolega da li je svjestan što prièa i tko je kreator politike protiv koje upravo izvikuje parole..... Tada se malo stišao..... i otišao.

Volim dosljednost kod ljudi, ali mi nije jasno da netko toliko osuðuje odreðenu politiku i onda opet daje glas upravo onima koji tu politiku provode. I svega toga je on svjestan.... ali ipak bira one koji ga najviše ljute..... jer su ovi drugi potpuno neprihvatljivi.
Bez obzira što ne razumijem takve stavove... ja ih prihvaæam. No svjesna sam da je on jedan od onih koje æu vidjeti na ekranu ako bude prosvjeda.
Što je to u ljudima što ih tjera na tako burne reakcije? Znaèi... nije slaganje sa programom i odreðenom politikom, nego je panièni strah od onih drugih. Èega se ljudi boje?
Danas je stranka za koju navija moj kolega dobila mandat od Roma. Vikao je da ih mrzi.... ali on æe to razumijeti... kao što priželjkuje i mandate Srba koje mrzi.... samo da ne doðu crveni.
Moje pitanje je: Èega se boje svi oni koji su spremni izaæi i na ulicu, boriti se protiv svojih sugraðana i proliti opet krv ako treba... samo da ne bude onako kako se njima ne sviða?
Meni su takva ponašanja strana. Ne bojim se nijednog rješenja. Odavno sam na svojoj koži iskusila da mojim nadreðenima nije drag moj izbor i što otvoreno o njemu govorim, ali to je moje pravo. Osobno sam spremna snositi posljedice svog izbora i što me zbog toga neki èudni tipovi doživljavaju crvenom, komunjarom, izdajicom naroda i svaštajošnešto... Njihov naèin razmišljanja nije moj problem, nego njihov. Mogu li mi zbog mog izbora kako naštetiti? Naravno da mogu.... na poslu... u svakodnevnom životu. Ali ja se opet ne bojim. Spremna sam gorijeti i na lomaèi braneæi svoje pravo na mišljenje i slobodan izbor. Neprihvatljivo mi je da mi strah bude životna vodilja.
Èini mi se da je u Hrvatskoj previše straha.... i bojim se da radi tog osobnog straha za svoje guze ne vidimo dalje od nosa i ne kužimo kakvo društvo ostavljamo svojoj djeci.
Danas mi je jedan drugi kolega... HDZ-ovac, kojeg jako volim i poštujem jer je dobar èovjek rekao: „U mom kraju biramo XY. U mom kraju æe HDZ vladati još stotinu godina. Jer to smo mi. Nama je važno da XY bude visoko... jer ga svi osobno poznajemo... i onda ga možemo moliti da nam zaposli bližnje, da nam upiše djecu na fakultete i drugo. On je nama važan.“
On je eto... iskreno odgovorio na pitanje koje ja veèeras otvaram. Ljudi se boje da æe biti zaboravljeni njihovi svakodnevni problemi i potrebe.... i sitni osobni interesi su vodilja njihovog izbora.
Upravo u tim razlozima spavaju nepotizam, korupcija i sve ono što nas je zatrpalo u mulju moèvare. Bojimo se društva u kojem æe vladati red i u kojem æemo svoje mjesto pod suncem tražiti na temelju svog rada, znanja i sposobnosti. Ovako preko veza je puno jednostavnije....
No to je zgodno kratkoroèno... ali bojim se da ne razumijemo da takvo razmišljanje nije domoljubno... jer upravo tako uništavamo vlastitu zemlju i buduænost svojoj djeci.
Blogeri, zanima me što mislite o prijetnjama prosvjedima? Što opæenito mislite o iskazivanju nezadovoljstva na cesti?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)