Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

utorak, 27.07.2021.

EU projekti i osobni rast

Upravo smo uzletjeli, a ja sam još jednom prepun dojmova. Još jedan EU projekt je iza mene, a iskustvo koje mi projekti donose ostat će uvijek ugravirano u mojoj glavi i u mom srcu.

Ovaj projekt održao se u Španjolskoj i bio je na temu 'kako pisati EU projekte'. Naravno, sudionici uglavnom ne dolaze na projekte radi teme, već gledaju datume kada su slobodni i destinaciju, pa je tako bilo i ovaj put. Govorim tečno španjolski, a nikada nisam bio u nekoj državi gdje je španjolski službeni jezik, tako da sam se tukao i rukama i nogama da dobijem ovaj projekt, i dobio sam ga.

Projekt je trajao samo šest dana (inače je između sedam i deset) i bilo je oko dvadeset sudionika što je dosta malo, ali pretpostavljam i logično obzirom na cijelu situaciju s pandemijom. Bilo nas je iz Hrvatske, Češke, Italije, Španjolske, Turske i još nekoliko zemalja. Projekt je bio jako dobro organiziran, imali smo dosta radionica i seminara, ali i slobodnoga vremena za istraživanje grada.

Najslađi dio svakoga projekta su međuljudski odnosi. Budući da na projektima sudjeluju uglavnom mladi slobodni ljudi različitih kulturalnih pozadina, svaki projekt pun je sočnih tračeva. Veze i vezice standardni su i neizbježni nusprodukt, a mi smo ovaj put imali dosta njih. Glavna faca projekta bio je jedan Čeh. Zgodan, plav, komunikativan, inteligentan i šaljiv, privukao je pozornost nekoliko cura. Za njega su se najviše otimale jedna Turkinja i jedna Španjolka. I meni se svidio, da se ne lažemo, ali sam odmah ispitao situaciju i rekao mi je da je hetero, pa sam odustao od njega i do kraja projekta mu glumio Kupida s drugim curama. On je s druge strane došao na projekt opušteno, bez namjere da zavodi cure, ali one su ipak padale kao kruške na njega.

Prvo je krenuo s Turkinjom, a kako je Turska vrlo konzervativna zemlja, ona je cijelo vrijeme s njim bila povuci-potegni. Kasnije smo saznali da ga ne zavlači jer se nastoji kontrolirati, već zato što je razmažena kći nekoga turskog političara koja ni sama ne zna što i koga želi, ali i zato što je u isto vrijeme mutila s jednim Grkom, isto iz naše grupe. On se zato prebacio na Španjolku, koja je također na kraju odabrala drugoga dečka, isto iz naše grupe, jer se Čeh nije htio jebati i to mu nije bio prioritet kad je došao na projekt.

Sve je kulminiralo zadnju večer, kada je mala Turkinja slavila rođendan i napila se kao svinja. Putem do hostela zaustavljala je taksiste kako bi im rekla da joj je rođendan, a zatim je napala Grka, koji se u početku nije previše bunio, ali kasnije se pokajao i pobjegao u svoju sobu. Putem do njezine sobe, naletjela je na Čeha i krenula ga ljubiti te ga moliti da joj napravi dijete. Na hodniku ih je zatekla njezina cimerica, isto Turkinja, koja joj je iz zafrkancije rekla da Čeh pripada samo njoj i da će njoj napraviti dijete. Mala to nije shvatila kao šalu, pa mu je opalila tri-četiri pljuske, nakon čega ga je opet ljubila. Čeh ju je naravno odbio, pa se ona skinula u gaćice i grudnjak i tako trčala po cijelom hostelu. Naletjela je na jednako lude i polugole Albance koji nisu bili dio naše grupe. Scena četiri Albanca u boksericama kako pjevaju sretan rođendan Turkinji koja pleše polugola nasred hodnika ostat će mi zauvijek ugravirana u memoriji.

Nakon što se isplesala, Grk ju je povukao u svoju sobu samo da je makne s hodnika pa je morao trpiti još jednu epizodu zavođenja, sve dok mala nije napokon zaspala nakon 40 minuta. U to vrijeme Čeha je napao jedan Španjolac i skoro ga htio tući jer je i on bio zagrijan za Španjolku. Međutim, nije znao da je Španjolka na kraju završila s drugim a ne s Čehom, tako da je jadan Čeh najebao sa svih strana, ni kriv ni dužan. Na kraju je Čeh uletio u našu sobu smijući se svemu što se izdogađalo, kao da se sve to dogodilo nekome drugom. Nakon projekta smo još ostali jedan dan o svom trošku i išli na plažu.

Poanta ove anegdote mladim ljudima jest da idu na projekte što više. Projekti su osmišljeni kao neformalno učenje, i bome se nauči puno toga što nas u školama nikada neće učiti. Osim toga, smještaj i hrana su plaćeni, a troškovi prijevoza se refundiraju kada im dostavite sve karte. Ja se sada osjećam kao puno bogatija i sretnija osoba, a još nekoliko europskih gradova dobilo je oznaku "ovdje imam prijatelje".

27.07.2021. u 16:18 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>