Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

subota, 26.12.2020.

Moje prvo polugodište

Praznici su napokon počeli, nisam im se ovako radovao od srednje škole. Čak mislim da im se ni moji učenici nisu toliko radovali koliko ja.

Sretan sam jer imam posao. Sretan sam jer imam posao koji volim i koji me ispunjava. Sretan sam jer imam posao od kojega mogu jako lijepo živjeti. I zahvalan sam. Iznimno zahvalan na prilici koju mi je život ponudio.

Ova tri i pol mjeseca koliko radim, naučio sam puno toga o sebi. O drugima. O sustavu. O učenicima.

Ova tri i pol mjeseca koliko radim, osjećam se neizmjerno bolje u svojoj koži. Radim, zarađujem, koristan sam sebi i drugima. Po prvi put se osjećam kao odrasla osoba, u punom smislu te riječi. I činjenica da sam diplomirao i da sam sad VSS je pridonijela mom samopouzdanju, koliko god sam ja srao da me diploma neće usrećiti i da mi papir ništa ne znači. Napokon mogu reći da se isplatilo što sam studentske dane proveo učeći i radeći na sebi. Čak i da nemam ovaj posao isto bih rekao, ali sad se sve lijepo posložilo na svoje mjesto. Još da dovedem privatni život u red i ništa mi više ne treba.

Ova tri i pol mjeseca sam se dobrano naradio. Dali su mi predmet koji nikoga pretjerano ne zanima, ni učenike ni kolegice koje su ga predavale prije mene. Svima je on bio "predmet B" kojega su predavale uz predmet A da si popune satnicu. Sada kada su je napokon popunile i bez drugog predmeta, njega su uvalili meni. Sa svima je trebalo krenuti od početka, od prvaša kojima to i jest prvi susret s mojim predmetom, do maturanata koji bi trebali već imati nekakve osnove iz njega, ali u pravilu nemaju.

Ubio sam se tražeći načine da nezainteresiranim trećašima i četvrtašima s nikakvim predznanjem približim svoj predmet i da popunimo rupe u predznanju kako bismo mogli krenuti dalje. Ubio sam se da svima učinim zanimljivim moj predmet unatoč užasno dosadnom, zastarjelom i zatupljujućem udžbeniku kojeg su koristile kolegice jer im se nije dalo zajebavati s novijim i boljim udžbenicima sa suvremenijim pristupom. Ubio sam se guglajući vanudžbeničke aktivnosti kako bi učenici uvidjeli korisnost u učenju moga predmeta.

Je li sve ovo bilo svrsishodno? Nisam siguran, ali učenici moga razreda rekli su da im je moj predmet puno zanimljiviji otkad sam ja došao mijenjati njihovu razrednicu koja je na bolovanju. Ocjene to još uvijek ne potvrđuju, pa ne znam što misliti.

Na kraju je još došla i online nastava, zbog koje sam se po prvi put u životu osjećao kao zvijezda, jer mi je inbox bio vječno pun. Pun domaćih zadaća, pitanja kako ovo kako ono, žalbi da se ne mogu priključiti video pozivu itd. U online nastavi svi smo postali stručnjaci za multitasking, jer si s jedne strane održavao nastavu, snimao glasovne poruke za one koji se ne mogu priključiti, zatim riješavao tehničke probleme (svoje i učeničke), slao dokumente sa zadacima i još sto stvari.

Zbog svega toga su mi bili izrazito potrebni ovi praznici. Čim napunim baterije, radujem se povratku. U klupe, nadam se!

26.12.2020. u 17:01 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>