Dnevnik izgubljenoga nastavnika https://blog.dnevnik.hr/dnevnikbivsegastudenta

četvrtak, 02.04.2020.

Korona i hitler

Korona traje li ga traje, i po svemu sudeći trajat će još ohoho, neki kažu i do 2 godine. Sasvim mogući scenarij. A što bismo mi, bijedni jadnici zvani građani RH, u to vrijeme trebali raditi? Biti dvije godine u izolaciji? Je li uopće moguće i mjesec dana biti u izolaciji? Tko će nam plaću davati, kruh na stol stavljati? Koliko nas će se poklati sa svojim ukućanima ili sami sa sobom u svojoj otuđenosti? Jesu li Plenković i ekipa - koji su nekidan rekli da će plaća i mirovina biti za ožujak, a za travanj se već ne zna - uopće svjesni što bi se moglo uskoro dogoditi? Jesmo li mi svjesni?

Možda idem predaleko, ali ne bi me čudilo kad bi za koje desetljeće djeca u školama učila kako se pandemija koronavirusa uzima za uzrok i početak Trećega svjetskog rata. Smijte se koliko hoćete, ali potraje li ovo, svi ćemo najebati. Nisam nikakav stručnjak da analiziram kako ćemo najebati, pa zato koristim naširoko upotrebljavani izraz "najebati". Pitanje je dana kad će neki tamo odlučiti da u svoj nestašici krenu u borbu "ili vi ili mi" ili da neki drugi tamo pomisle da je sad pravo vrijeme da krenu svojatati što se svojatati dâ, anarhija je na vratima. Nazovite me ludim, ionako sam blizu toga, ali u četiri zida jedino što mi je preostalo jest da lupetam.

Ja sam od početka za jedan specifičan pristup ovom problemu, nazovimo ga hitlerovski pristup. On kaže: "Aha, bolest je smrtonosna za možda 1-2% stanovništva. Od tih 1-2% 95% su stari i teško bolesni - dakle nisu radno sposobni ljudi. Pa zašto onda radno sposobni ljudi moraju stajati doma i prekrštenih ruku gledati kako im propada sve što su dosad napravili, sve u što su dosad ulagali? Dakle, ponašajmo se kao i prije, pa ko preživi pričaće. Barem ćemo uspjeti zadržati kakvu-takvu stabilnost, a zatvaranjem u kuće najebat će i stari i mladi." Epidemiolozi bi na ovo mogli reći: "Ako se pravimo kao da problema nema, uskoro će broj hospitaliziranih biti toliki da ih deset Hrvatski neće imati gdje smjestiti." Ja ću na to reći: "Pa šta onda? Kome je suđeno, taj će otići. Zašto da mladi nose teret ovoga sranja? Nije bilo dosta s ratom, s ovim usranim sustavom u kojem do 35-e moraš živjeti sa starcima jer za najam nekog stančića nemaš para, o kupnji istog da se ni ne pomišlja? Sve, ali baš sve svaljuje se na leđa nas mladih. Nije li dosta više? Kad ćemo mi dobiti priliku da nađemo svoje mjesto pod Suncem? Starci su imali svoju priliku za život, kad će doći naša prilika?"

Da ne budem baš toliki hitler, prihvatljivo bi mi bilo da se, dok je pandemije, odvaja veći dio plaće od dosadašnjega za zdravstveni sustav. Neka grade nove bolnice, neka kupuju nove respiratore za one kojima će trebati. Bolje i to nego da imam nulu na računu. Isto tako, zašto ne bi svi stariji i ugroženi bili u izolaciji, a mi se ostali normalno kretali? Mnogi su koronu preboljeli i bez simptoma, doslovno u hodu. A ne vjerujem da bi ikome od nas prevelik problem predstavljalo kupiti kruh i mlijeko staroj susjedi i ostaviti joj ga ispred vrata. Uostalom, svi stariji ljudi koje poznajem rekli su da ih se jebe ako ih korona i zahvati, njih brinemo mi mladi. Mene isto brinemo mi mladi. Brinu me oni mladi koji će ostati i bez one siće koju su dosad zarađivali, brinu me oni prijatelji koji su ostali zarobljeni daleko od svojih bližnjih i ne znaju kad će se moći vratiti, brinu me moji roditelji koji se grcaju u kreditima koje sada neće moći otplatiti, brinu me one žene koje su sada 24 sata zatvorene sa svojim zlostavljačkim muževima.

Pišem ovo i mislim se: "Cijeli svijet odlučio se na karantenu i na ovaj način suočavanja s problemom, zašto se ti praviš pametan i predlažeš nešto tako radikalno?" Nije ni bitno, ionako me nitko neće doživjeti.

02.04.2020. u 02:01 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>