dodir prijateljstva

četvrtak , 12.10.2017.



Dragi prijatelju,

već dugo ti nisam pisala. 
Pomalo sam i ja na Tebe zaboravila, kada si se prestao javljati redovno. Navikao si me pismima podsjećati na bitnost da se odupremo neraspoloženju u neželjenim okolnostima. 
I nisam se durila, da ne misliš. Nije to moja šalica čaja. Narušilo mi se bilo zdravlje. Znaš da je biti bolestan teret, i sebi i bližnjima. Tako se nevidljivo vrijeme neprimjetno taložilo, prekrivajući me naslagom ravnodušnosti. No sada sam dobro. Barem vjerujem tako. 

Htjedoh ti ovim uvodom reći slijedeće: odnos je živ, kao biće. Znaš li?
Ima svoje rođenje, svoje prve gutljaje mlijeka iz majčine dojke, prvi grč, prvo puzanje, prvu temperaturu preko 39 kao i prvi korak u trku prema očevom zagrljaju. 
I veza raste kao pravi Božji stvor, i uči i nastoji izvršavati zadatke, održavajući osobnu čistoću.
Ako živom biću ne posvećujemo interes i pažnju, ono nas napusti. Ne želim da se to dogodi nama.

Sada sam se sjetila našeg zadnjeg razgovora o ljubavi.  Često pomislim kolika je sreća umijeti kontrolirati puls življenja. Kod tebe nema razvijene potrebe za divljenjem, prihvaćanjem, potvrdom vrijednosti. Tu nema među nama razlike. Potreba davanja sebe o kojoj mi pričamo i svjedočimo svojim dahom drugima, za njihov ego je poražavajuća smrt. U tom različitom shvaćanju voljenja je korijen nepovjerenja i nesloge među ljudima. Među njima primjećujem sve više usamljenika.
Što misliš, da li se radi o epidemiji bolesti suvremenog doba? Nadam se ipak da nije, jer tome lijeka nema. Mučenici ni sami ne shvaćaju kako su sa sobom i Prirodom neusklađeni, i hrle drugim, nezdravim smijerom današnjice. Na svaki pokušaj usmjeravanja na pravu cestu vrište da im se ugrožava pravo njihovog izbora. 
Zato, više ne zviždim.

Nedostajalo mi je razmijeniti s tobom nekoliko misli. Znam da ćeš uzvratiti.
Volim lakoću rasterećenog trenutka kada otvorim tvoje pismo, koja me preplavi divna poput mirisa Sunca. Ono upravo izlazi. Gledam ga i udišem kroz otvoren prozor.
Neopisiva je aromatičnost zraka. Malo njegovog mirisa spremam za tebe i šaljem ti ga u ovoj koverti.

Grlim te.


U Zagrebu, 12 listopada, 2017.

Foto sa neta

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.