Isplanirano-ostvareno

petak , 26.05.2017.

*

To je jadno stvorenje zurilo u mene jer mu se činilo da me već negdje vidio. Nije se dao omesti pravilom kako nije pristojno buljiti u nekoga. Time je pomalo napetu atmosferu u prostoriji stvarao još nepodnošljivijom.
No, nisam bila naivna da bih zaigrala na otvorenu kartu i odmah otkrila svoje moći snalaženja u svakoj situaciji.
Ako dobijem priliku raditi ovaj posao, bit će to isključivo na temelju moga životopisa. Dobro, i nešto malo putem nekih zajedničkih poznanstava.
Počela me nervirati situacija u kojoj sam se našla, a čiji sam konačni ishod ionako već znala i prozrela.

- Gospođo Vekić, pristajete li na mjesečno primanje, koje će biti neznatno više od Vašeg dosadašnjeg? Trenutno Vam nismo u mogućnosti pružiti više, ali sam siguran da će Vaš radni doprinos utjecati na podizanje rejtinga čitavog kolektiva, te ćemo tada konkretno porazgovarati o Vašoj povišici! - rekao je u jednom dahu mnogo ugodniji drugi "poslodavac".
Jako sam željela taj posao.

Pogledala sam treću osobu iza tog ogromnog stola za kojim smo svi sjedili, jedni nasuprot drugima. Besprijekorno dotjerana dama je kemijskom olovkom pravila bilješke, bez da mi je uputila ijedan pogled.

- Naravno, gospodine, Vaša je tvrtka ozbiljna i to je razlog zbog kojeg bih prihvatila ponuđene uvijete. Cijenim što ste prepoznali moje sposobnosti. - napokon sam došla na svoje i željela da ova farsa čim prije okonča.
Kad sam izrekla zadnju riječ u rečenici, onom patniku sa početka priče iz ruku je na stol ispala olovka i prekinuo je zibanje na stolici, uz tresak njezinih nožica po parketu.
Ustao je i ljubazno me zamolio da izađem u hodnik i pričekam njihovu odluku. Svoju torbu sam prebacila preko ramena, zahvalila i potpuno smireno izašla iz prostorije.
Osjećala sam poglede na svojoj stražnjici. Imalo se što vidjeti jer redovito treniram.

Nakon desetak minuta, vrata ureda su se otvorila, a tajnica me pozvala da uđem. Sjela sam na još toplu stolicu i popravila rub svojeg sakoa što se zavukao između bedara dok sam prebacivala nogu preko noge.
Sada sam ja bila ta koja zuri u direktora i očekuje pozitivan odgovor, te sam se nadala da mu ruka nije znojna kao okovratnik ružičaste košulje.

- E pa čestitam! Dobro došli na mjesto našeg novog voditelja prodaje, gospođo Nevenka! - uz smješak, vlasnik poduzeća u kojem ću početi raditi, još uvijek stojeći mi je pružio vlažnu i hladnu ruku.
Nastavio je govoriti, obraćajući se malo svojim kolegama, pa meni.

- Molim Vas, pođite sa mnom, ako imate vremena. Kratko bih Vas proveo odjeljenjem koje preuzimate i predstavio Vas suradnicima. -
Ustajući, pomislila sam kako jedva čekam sjesti u meku fotelju u svom novom uredu. Ljubazno sam pozdravila članove komisije, izmamila usiljen osmijeh od njeme žene i lagano klimnula glavom direktoru, koji je džentlmenski otvorio vrata ispred sebe.
Prolazeći kraj njega, osjetila sam snažan miris acetona i shvatila da je nesretnik zaista teško bolestan.

***

Slučajno ili ne, pokojni direktor bio je pacijent moga tadašnjeg supruga. Prije razgovora za posao sam dobro znala da će dotični umrijeti od raka pluća.
2 godine od tog dana sam se razvela od muža, a mjesto direktora tvrtke je pripalo meni.
Sve se odvilo kako sam planirala i imala u vidu, kada sam se prijavljivala na razgovor za posao u "Luri".
Firma je silno napredovala pod mojim vodstvom, a žena umrlog nesretnika je i dalje glavna tajnica tvrtke te moja kućna prijateljica. Nikada nije posumnjala u moje namjere. Smatra me ambicioznom ženom, koja zna što želi u životu.
Itekako je u pravu.