dinajina sjećanja

petak, 29.12.2017.

Romantika s pokrićem...




In Memoriam...

„Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišini.“

Miroslav Krleža… (Zagreb, 7. juli 1893. – Zagreb, 29. decembar 1981.)





ROMANTIKA S POKRIĆEM...

Sjećam se doba nevinosti, vremena romantike s pokrićem. Drhturila je bojažljiva mladica na vjetru trenutka. Djetinjstvo
na dlanu vremena romori smijehom, romori snom, najavljuje povratak kolone odsutnih.
Vidim ih kako mašu sa dalekog otoka, koračaju sjećanjem, vraćaju se u san.
Oni su svjedoci ljepote odsanjane mladosti, tišina utkana u osmijehe i oči koje pamte.

Nježna je točnost pamćenja.

Danas smo odrasli, sazreli u bitku, u iluziji svijeta. Tajac salvi objavljuje gozbu osjetila, pobjedu emocionalnog uma.
Bez sjećanja ne bih osjećala vrijeme.
Tereti prošlih godina nestaju rasapom tišine u raskošu zapamćene ljepote.

Nemam opravdanja za tuge i boli. Odživjeli smo ih. Sada smišljamo značenja, nove simbole za brevijar života.
U zjenici vječnosti ples privida i jave, u nabojima beskraja komplementarnost suprotnosti,
igrivost sjena kozmičke istine.

U raspuknuću spokoja, u vremenu koje krade tajne zbilji, se ritmom srca sjedinjujemo sa načelom vremena,
trenucima epifanije, uživanjem u prostoru. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvješćuju praslike nesvjesnog, raskrinkavaju pratipove zatomljene u podsvjesti, razularene suprotnosti, negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti.

Stvarnost je uklesana u bitak zanesenjaka, u mirne nemire, u vrijeme romatike sa pokrićem.

Dijana Jelčić


Oznake: Miroslav Krleža, romantika s pokrićem, neirni mir, mirni nemir
- 07:37 - Komentari (30) - Isprintaj - #

subota, 10.09.2016.

Predizborna šutnja i večeri poezije...



U predizbornoj šutnji neka se čuje glas svjetlosti, neka se čuje glas tišine, neka se čuje glas pjesnika... jer

„Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišini.“
Miroslav Krleža






09. 09. 2014. u 9 sati na zagrebačkom Dolcu u Potepuhu zagrmio je glas glumca, pjesnika i prijatelja Enesa Kiševića. Pričao nam je o svom rodnom Ključu, o rijeci Sani, o roditeljima i braći. Bio je negromant, zazivao je duhove prošlosti, prizivao duhove naše mladosti koja je prošla u hipu ne davši nam vremena da ostarimo.

Uživali smo, čitao nam je svoju poeziju punu suza, planina, rijeka, mora i ljubavi. Čitao nam je poeziju Česlava Miloša, Tina Ujevića, Paula Celana… redali su se stihovi… glumac u pjesniku je čarobirao na sceni, bila je to alkemija spajanja sa dušom pjesama... Enes je pred nama oživljavao poete darivao im dušu i tijelo.

A onda iznenada, pogleda uperenog u mene, srcem punim ljubavi, je pročitao moju pjesmu...

NESTVARNO STVARNI…

Jesmo li trajali
u viru uzdaha,
u jauku rebra,
u vrisku rađanja?

Jesi li
iluzija vječnosti,
iscijeđen iz ruke stvoritelja,
poslanje bogova
ili zbilja očiju boje sljeza?

Jesam li
bol tvoga torza,
prvi grijeh,
uzročnica nemira
ili san u tvojim očima?

Nas dvoje,
beskonačni u konačnosti,
smrtni u besmrtnosti,
nerazumni robovi srca
u koloni žigosanih prolaznošću.

Nas dvoje nestvarno stvarni...






Zanijemila sam od sreće… a Zdenko rastežući se reče… svaka ti čast, ugura Enes tebe među pjesnike…





a onda ponavljajuća ljepota... kao pred dvije godine tako i sinoć, Enes Kišević je govorio svoju poeziju... sonetni vijenac posvećen Nikoli Tesli... slijed stihova, svjetlost i poezija... titrajuća energija koja drži nas i svijet na okupu... ponovo jedna nezaboravna poetska večer...





Prisutan Kao Svjetlost Bez Glasa

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti,
sad,
ovoga časa.

Enes Kišević



Oznake: Miroslav Krleža, Enes Kišević, Nikola Tesla, večer poezije
- 08:08 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 07.05.2016.

Romantika s pokrićem...






„Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišini.“
Miroslav Krleža






Odrasli smo,
sazreli u bitku,
u iluziji svijeta.

Tajac salvi,
objavljuje gozbu
osjetila,
pobjedu
emocionalnog uma.

Bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.
Izranjam iz
Kafkijanskog kaveza,
tereti prošlih godina
nestaju rasapom
tišine u raskošu
zapamćene ljepote.

Nemam opravdanja
za tuge i boli.

Odživjeli smo ih,
smišljamo značenja,
nove simbole
za brevijar života.

U zjenici vječnosti
ples privida i jave,
u nabojima beskraja
komplementarnost
suprotnosti,
igrivost sjena
kozmičke istine.

U raspuknuću spokoja,
u vremenu koje
krade tajne zbilji
se ritmom srca
sjedinjujemo
sa načelom vremena,
trenucima epifanije,
uživanjem u prostoru,
osjećanjem ljepote
ljetnog dana.

Stvarnost uklesana
u bitak zanesenjaka,
u vrijeme
romantike sa pokrićem.

Dijana Jelčić ... "Nestvarno stvarni"... Kultura snova, Zagreb, 2014

Oznake: nestvarno stvarni, Miroslav Krleža
- 07:17 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>