dinajina sjećanja

petak, 29.12.2017.

Romantika s pokrićem...




In Memoriam...

„Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišini.“

Miroslav Krleža… (Zagreb, 7. juli 1893. – Zagreb, 29. decembar 1981.)





ROMANTIKA S POKRIĆEM...

Sjećam se doba nevinosti, vremena romantike s pokrićem. Drhturila je bojažljiva mladica na vjetru trenutka. Djetinjstvo
na dlanu vremena romori smijehom, romori snom, najavljuje povratak kolone odsutnih.
Vidim ih kako mašu sa dalekog otoka, koračaju sjećanjem, vraćaju se u san.
Oni su svjedoci ljepote odsanjane mladosti, tišina utkana u osmijehe i oči koje pamte.

Nježna je točnost pamćenja.

Danas smo odrasli, sazreli u bitku, u iluziji svijeta. Tajac salvi objavljuje gozbu osjetila, pobjedu emocionalnog uma.
Bez sjećanja ne bih osjećala vrijeme.
Tereti prošlih godina nestaju rasapom tišine u raskošu zapamćene ljepote.

Nemam opravdanja za tuge i boli. Odživjeli smo ih. Sada smišljamo značenja, nove simbole za brevijar života.
U zjenici vječnosti ples privida i jave, u nabojima beskraja komplementarnost suprotnosti,
igrivost sjena kozmičke istine.

U raspuknuću spokoja, u vremenu koje krade tajne zbilji, se ritmom srca sjedinjujemo sa načelom vremena,
trenucima epifanije, uživanjem u prostoru. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvješćuju praslike nesvjesnog, raskrinkavaju pratipove zatomljene u podsvjesti, razularene suprotnosti, negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti.

Stvarnost je uklesana u bitak zanesenjaka, u mirne nemire, u vrijeme romatike sa pokrićem.

Dijana Jelčić



Oznake: Miroslav Krleža, romantika s pokrićem, neirni mir, mirni nemir

- 07:37 - Komentari (30) - Isprintaj - #

subota, 23.07.2016.

Romantika s pokrićem...




u lipnju smo bili u Hercegovini... tamo dobih od vjenčane kume ovu tuniku na dar... čekala sam trenutak njenog krštenja...




dogodilo se danas na vratima vremena Lava...





Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.

Miroslav Krleža






Odrasli smo,
sazreli u bitku,
u iluziji svijeta.

Tajac salvi
objavljuje gozbu
osjetila,
pobjedu
emocionalnog uma.

Oblikujem prostor,
bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.

Budim se.

Ti ležiš pored mene.

Tereti prošlih godina
nestaju rasapom
tišine u raskošu
zapamćene ljepote.

Za tuge i boli
nemam opravdanja,
bile su.

Odživjeli smo ih,
preživjeli igrom
svjetla i tmine.

Danas,
u snazi Heraklitove vatre,
maštamo nove simbole.

U zjenici vječnosti
ples privida i jave,
u nabojima beskraja
komplementarnost
suprotnosti,
igrivost sjena
kozmičke istine.

U raspuknuću spokoja,
u vremenu koje
krade tajne zbilji
se ritmom srca
sjedinjujemo
sa načelom vremena,
trenucima epifanije,
uživanjem u prostoru,
osjećanjem ljepote
jednog, običnog
ljetnog dana.

To je stvarnost uklesana
u bitak zanesenjaka,
u vrijeme
romatike sa pokrićem.

Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“ Kultura snova, Zagreb, 2014.




Oznake: romantika s pokrićem, večera u dvoje, vrijeme lava

- 22:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>