Romantika s pokrićem...
u lipnju smo bili u Hercegovini... tamo dobih od vjenčane kume ovu tuniku na dar... čekala sam trenutak njenog krštenja...
dogodilo se danas na vratima vremena Lava...
Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni u tišini.
Miroslav Krleža
Odrasli smo,
sazreli u bitku,
u iluziji svijeta.
Tajac salvi
objavljuje gozbu
osjetila,
pobjedu
emocionalnog uma.
Oblikujem prostor,
bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.
Budim se.
Ti ležiš pored mene.
Tereti prošlih godina
nestaju rasapom
tišine u raskošu
zapamćene ljepote.
Za tuge i boli
nemam opravdanja,
bile su.
Odživjeli smo ih,
preživjeli igrom
svjetla i tmine.
Danas,
u snazi Heraklitove vatre,
maštamo nove simbole.
U zjenici vječnosti
ples privida i jave,
u nabojima beskraja
komplementarnost
suprotnosti,
igrivost sjena
kozmičke istine.
U raspuknuću spokoja,
u vremenu koje
krade tajne zbilji
se ritmom srca
sjedinjujemo
sa načelom vremena,
trenucima epifanije,
uživanjem u prostoru,
osjećanjem ljepote
jednog, običnog
ljetnog dana.
To je stvarnost uklesana
u bitak zanesenjaka,
u vrijeme
romatike sa pokrićem.
Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“ Kultura snova, Zagreb, 2014.
Oznake: romantika s pokrićem, večera u dvoje, vrijeme lava
|
