Romantika s pokrićem...
„Čovjek je uznemiren trajno. I postoji duboko negdje u nama slika,
zakopana, potopljena, kao ikona srebrom okovana, u zdencu.
Ta slika tiha je kao svitanje na moru, kada je sve sivo i kada se ne
čuje ništa nego gdje-gdje klokotanje vode.
To je vrijeme šutnje, kada se čovjek pere od nemira i roni
u tišini.“
Miroslav Krleža
Odrasli smo,
sazreli u bitku,
u iluziji svijeta.
Tajac salvi,
objavljuje gozbu
osjetila,
pobjedu
emocionalnog uma.
Bez sjećanja
ne bih osjećala vrijeme.
Izranjam iz
Kafkijanskog kaveza,
tereti prošlih godina
nestaju rasapom
tišine u raskošu
zapamćene ljepote.
Nemam opravdanja
za tuge i boli.
Odživjeli smo ih,
smišljamo značenja,
nove simbole
za brevijar života.
U zjenici vječnosti
ples privida i jave,
u nabojima beskraja
komplementarnost
suprotnosti,
igrivost sjena
kozmičke istine.
U raspuknuću spokoja,
u vremenu koje
krade tajne zbilji
se ritmom srca
sjedinjujemo
sa načelom vremena,
trenucima epifanije,
uživanjem u prostoru,
osjećanjem ljepote
ljetnog dana.
Stvarnost uklesana
u bitak zanesenjaka,
u vrijeme
romantike sa pokrićem.
Dijana Jelčić ... "Nestvarno stvarni"... Kultura snova, Zagreb, 2014Oznake: nestvarno stvarni, Miroslav Krleža
|
