dijamantni dvorac
31.10.2006., utorak
Svi sveti i Dušni dan
|
Na blagdan Svih svetih, kao što riječ govori, slave se Svi sveti. A Dušni dan se ujedno, zove i Spomen svih vjernih mrtvih. Dobro je pomoliti se u te dane za pokojne, pogotovo koji su nam bili dragi i koje smo voljeli. Na ta dva dana, moguće je izmoliti oprost za pokojne, ako se ispovijedi (vrijedi i prije), pričesti, izmoli Oče naš, Zdravo Marija i Slava Ocu i doda neka molitva za papu. Ako ću biti u prilici za to, namijenit ću za jednu curu. Prije par godina, čavrljao sam s frendicom i u šali je pitao, da li zna neku dobru curu za mene. Ona je to shvatila ozbiljno i željela me upoznati sa svojom najboljom prijateljicom. Toliko ju je ishvalila, da sam jedva čekao, da je upoznam. No, ona je nesretnim slučajem umrla i nikada je nisam upoznao. Ime joj je Mirna. Neka Bog da mir Mirninoj duši. Jedna molitva za duše u čistilištu O neiscrpivi Izvore istine, kako si se osušio! O mudri Učitelju, kako si zanijemio! O Sjaju vječnog svjetla, kako si utrnuo! O prava Ljubavi, kako je Tvoje lijepo lice postalo iznakaženo! O previsoko Božanstvo, kako se meni daješ gledati u velikom siromaštvu! O Ljubavi moga srca, kako je velika Tvoja dobrota! O vječna Naslado mojega srca, kako su prekomjerne i mnogovrsne bile Tvoje boli! Moj Gospodine Isuse Kriste, Ti imaš jednu i istu narav s Ocem i Duhom Svetim, smiluj se svim stvorovima, a osobito dušama u čistilištu! Amen! pet puta – Vjerovanje jedan put – Zdravo Kraljice, jedan put - Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu na nakanu Sv. Oca Pokoj vječni... Nalazi na ploči u jednoj kapeli u Poljskoj. Papa Inocent XI. dao je oprost za petnaest duša iz čistilišta, svaki put kada se ta molitva izmoli. Prvi dio molitve su Marijine riječi, kada je primila u ruke Isusovo tijelo, skinuto s križa. Dobavljeno iz http://hr.wikisource.org/ |
27.10.2006., petak
1,2,3
|
1. Prošle godine, išao sam na Psunj, zbog diplomskoga. Sakupljao sam s asistentom plodove rijetkih voćkarica po šumama. Neki je dan, asistent ponovno tamo otišao i iznenadio se, kad je vidio, da taj prostor razminiravaju. Baš su našli mine, pod jednim drvetom, kraj kojeg smo mi bili. Baš krasno!!! 2. U autobusu, jedan dečko, grozno je psovao užasne psovke, gotovo svakih deset sekundi, kada je otvorio usta. Njemu su to poštapalice i on vjerojatno, nije više ni svjestan, da psuje. U mojoj zgradi, živio je jedan djed, samac, nikada se nije ženio, bio je iz jako brojne obitelji, ali gotovo, da su ga svi ostavili, sa skoro svima se posvadjao i nije imao s kime razgovarati. Gotovo svako jutro, ustajao je u 6, otišao na hodnik i pola sata psovao najgore psovke. I tako iz dana u dan. Nedavno je otišao u starački dom. U susjedstvu, jedna stara gospođa, često se napije, izađe na balkon i po pola sata - sat vremena, histerično psuje, a djeca je provociraju pa psuje još više. Pitanje je : “Što to ima u ljudima tužno?” Što se to događa u njihovim dušama, da satima mogu psovati najgore psovke? Da li se radi o neriješenim problemima, duševnoj bolesti, kroničnom nedostatku kulture ili je zlo ušlo u njih, više nemaju kontrolu nad sobom i nisu svjesni što čine? 3. Zanimljiv je fenomen, da osobe ženskog spola, gotovo nikada ne kažu osobama muškoga spola u čemu su pogriješili i što bi mogli popraviti. Npr. uzmimo da neki dečko ne zna s curama, ne razumije ih i uvijek uprska stvari. Nijedna cura neće mu reći : «Učinio si loše to i to. Ja ne mogu biti s tobom, kad se tako ponašaš. Trebaš to promijeniti. “ Umjesto toga, cura odmagli bez riječi. Taj dečko nije naučio lekciju, on će istu grešku, ponoviti s drugom curom, s trećom, s osmom, jer su sve one odmaglile bez riječi, a on nema pojma što čini loše i u čemu je problem. Stoga, cure, žene, bake, slijedeći put, kada dečko, muškarac ili djed, učini nešto što je vama neprihvatljivo, jasno mu to objasnite i dajte do znanja. Tako on više neću tu grešku nikada više ponoviti i učinile ste veliku uslugu njemu, sebi i svim ostalim ženama, koje će u budućnosti, stupiti s njim u kontakt. p.s . Nisam ništa loše doživio s curama u zadnje vrijeme, jedan drugi dečko je spomenuo ovo na netu, a ja sam još malo nadopunio |
23.10.2006., ponedjeljak
Čas Milosrđa
|
Čas Milosrđa je molitva Isusu u tri sata popodne, u spomen na Isusovo trpljenje i umiranje na križu, koje se dogodilo u tri sata popodne. U listopadu 1937. g. Isus je poručio sv. Faustini, da se svaki dan moli u to vrijeme i da širi tu pobožnost: "To je čas najvećeg Milosrđa za svijet. U tom času ne uskraćujem ništa duši, koja me moli po mom trpljenju. Uvjeti da se uslišaju molitve su: molitva mora biti oko tri sata popodne, mora biti upravljena Isusu i pozivati se na vrijednosti i zasluge njegova trpljenja. Ono što se moli, mora biti u skladu s voljom Božjom i da sama molitva bude pouzdana, ustrajna i povezana s djelotvornom ljubavi prema bližnjemu." |
20.10.2006., petak
Nedjeljna Misa
|
Za mene je nedjeljna Misa, sastavni dio moga života, otkad znam za sebe. Ne mogu zamisliti nedjelju, a da ne odem na Misu. Izostanem, samo u jako iznimnim prigodama, npr. kada sam s fakultetom bio na terenskoj nastavi 10 dana, a najbliže naselje, bilo je udaljeno sat vremena. Na sv. Misi punim baterije za slijedeći tjedan, vidim poznate ljude i to me jako veseli. Našao sam misli svećenika Marijana Radanovića iz Karlovca o sv. Misi. * Sveta Misa je izvor i središte svega našeg kršćanskog života. Ona je najveće dobro cijele Crkve i svakoga pojedinca. Ona je veličanstveni dar Isusa Krista s Posljednje večere. * Prema njoj su usmjerene sve crkvena službe, svi sakramenti i sva djela apostolate. Sveta je Misa, mnogo više od molitve, jer se tu susrećemo s Isusom Kristom, koji za nas obnavlja svoju spasonosnu žrtvu i poziva nas na gotbu svete Pričesti. * Nakon tjedan dana rada, zavrijedili smo nedjeljni odmor i taj lijepi susret s Bogom i s Božjim narodom. * Isus je beskrajno velikodušan prema nama pa i mi posvetimo velikodušno, barem malo vremena Njemu u Euharistiji. To će nam vrijeme, biti vraćeno s velikim kamatama. * Izostajanje s nedjeljne Mise je udaljavanje od Boga. Moje prazno mjesto u crkvi, bilo bi ostalima na sablazan. Moj izostanak bio bi znak moje slabosti u vjeri i ljubavi prema Isusu Kristu. Znam, neopravdani izostanak nedjeljom i zapovijedanim blagdanom je i teški grijeh. * Kršćanin sam, znam tko je Isus, znam što je sveta Misa, stoga neću izostajati. Neće mi smetati umor ili neraspoloženje, jer dolazak na Misu ne smije biti stvar trenutnog raspoloženja, nego dubokog uvjerenja. * Isus me zove. Isus me čeka. Odazivam se. Bilo bi poricanje moje vjerničke svijesti, kada bi za sve drugo imao vremena, a zanemario bi sv. Misu. Nije dovoljno, da roditelji pošalju djece, trebaju i oni s njima doći. Vjerujem da će Bog, ovo vrijeme moga boravka u crkvi obilno blagosloviti. |
17.10.2006., utorak
Nitko nije otpisan
|
Dok god je čovjek živ, za njega ima nade. Ljudi lako nekoga otpišu, ali Bog svakome iznova daje šansu, dok god je taj čovjek živ. Bilo je primjera, da su se ljudi promijenili na bolje, često i vrlo dramatično. Čitajući životopise svetaca, primjetio sam, kako malo tko od njih, bio je cijeli život svet. Ima toliko primjera, kako su pogani (sv. Jelena Križarica), ateisti (sv. Edith Stein), sotonisti (bl. Bartol Longo), bludnici (sv. Marija Magdalena), neprijatelji kršćana (sv. Pavao), postali sveci. Bog ih nije otpisao, dok ljudi možda i jesu. Ne može čovjek tako jako sagriješti, a da mu Bog to ne bi mogao oprostiti, naravno ako se čovjek kaje i ako krene pravim putem. Koliko puta, može se ćuti u vijestima, da je netko ubio nekoga i da se nakon toga sam ubio. Ti ljudi su očito mislili, da za njih više nema nade, da je sve izgubljeno, ali to je vražja zamka. Ima nade i za njih. Najgore što mogu učiniti u takvoj situaciji je da se ubiju. Makar su ubili nekoga, kad bi se zbog toga kajali, Bog bi im oprostio i dao novu šansu. Da se Juda, koji je izdao Isusa, pokajao i zamolio Isusa za oprost, naravno da bi mu Isus oprostio i pružio novu priliku. Ono što me jako iznenadilo, Josip Broz Tito, koji se ponašao kao nevjernik i kao komunist u Crkvi je vidio neprijatelja, prije nego je umro, molio je da mu pozovu katoličkog svećenika, ispovijedio se i pričestio!!! I tako se pomirio s Bogom. To mu je vjerojatno bio najbolji potez u životu. Pisalo je to u Večernjem listu. “Nikad ne zaboravi! I kada bi duša bila kao raspadajući leš i ljudski gledano, oživljavanje bilo isključeno i već sve izgubljeno – drugačije je to kod Boga. Čudo Božjeg milosrđa potpuno oživljava dušu. (iz Dnevnika sv. Faustine)” |
14.10.2006., subota
Hostija
|
Jedan američki katolički svećenik, napisao je članak u kojem moli vjernike, da ne primaju hostiju na dlan ruke, nego da je prime na jezik. Svaka hostija se mrvi, makar bila od najboljih sastojaka. Obavezno ostaju mrvice, ako se stavi na dlan ruke. I tada, mrvice padaju na pod i ljudi gaze po tome, što je nesvjesno svetogrđe. Taj svećenik je naveo da u Katoličkom katekizmu piše da je u sakramentu svete pričesti, sadržano pravo Tijelo Kristovo sa svim sastavnim dijelovima tijela, i Isus Krist, cijeli i potpun te da Tijelo Kristovo ostaje cijelo i potpuno sve do zadnje čestice (komadića, mrvice) hostije. Navodi i da u Katoličkoj enciklopediji piše da može biti izopćen iz Crkve onaj tko baca hostije ili ih koristi u zle svrhe. Koliko je meni poznato, grijeh je kada netko svjesno čini ono što ne valja. Ako ljudi nesvjesno gaze po komadićima hostija, to onda po tom principu nije grijeh, ali svejedno nije nimalo ugodna spoznaja i trebalo bi to izbjeći. |
11.10.2006., srijeda
Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu!
|
U svibnju sam na ovome blogu, pisao o Gospi Fatimskoj.Tada sam posjetio web stranicu o toj temi i potpisao peticiju. Sjetili su mu se ovih dana i poslali mi mail. Marija se ukazala u Fatimi u Portugalu 1917. g. Crkva je službeno priznala ta ukazanja. Cilj ukazanja bio je upozoriti na II.svjetski rat i širenje komunizma te je Marija rekla rješenje, da ne dodje do toga. Marija: "Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika.Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost Mome Prečistom Srcu. Ako budete činili što tražim, mnoge će se duše spasiti i mir će vladati. Rat je pri kraju (Prvi svjetski rat), ali ne prestanu li vrijedjati Boga za pontifikata Pija XI. počet će drugi, još gori. Kad budete vidjeli noć osvjetljenu nepoznatom svjetlošću, znajte da je to veliki znak koji vam Bog šalje, da će svijet zbog zlodjela, kazniti ratom, gladju i progonstvom Crkve i Svetog Oca. (U noći s 25. na 26. siječnja 1938. bilo je to svjetlo). Kako bi se to spriječilo, zatražit ću da se Rusija posveti mome Prečistom Srcu te kao zadovoljštinu, svetu Pričest u pet prvih subota u mjesecu. Ako se ispune moji zahtjevi, Rusija će se obratiti i vladat će mir. U suprotnom (Rusija) će proširiti svoje zablude po svijetu te će doći do ratova i progona Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će moje Prečisto Srce pobijediti. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju koja će se obratiti te će svijetu ponovno biti podareno razdoblje mira." Od 1917. do danas još uvijek nijedan papa nije učinio posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu. Neki su to učinili djelomično, ali time nisu ispunjeni Marijini zahtjevi. Pape to nisu učinili, vjerojatno da ne pogoršaju odnose sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom. Trenutno stanje je ovakvo: Rusija se nije obratila. U Rusiji nikada nije bilo više razvoda i pobačaja nego danas, cvjeta kriminal i nemoral. U svijetu ima puno ratova i razdoblje mira nije zavladalo. Svećenik iz Fatima Centra, koji mi je poslao mail, tvrdi ovo: u svijetu se vodi borba za novi svjetski poredak. Na jednoj strani su SAD, V.Britanija, Francuska i Izrael, a na drugoj Rusija, Iran, Sirija, Kina. Oni se bore za prevlast. Amerika i Europska Unija sve više gube političku moć i sve su više ranjivije. To žele iskoristiti Rusija, Kina i Iran da preuzmu dominaciju. To znači puno mogućnosti za nove ratove, terorističke napade, velike nemire u svijetu, puno stradanja i patnji. Gospa u Fatimi: «Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.» Sve dok papa ne posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu, bit će ratova i progona Crkve Dobri će biti mučeni, Sveti Otac mnogo će trpjeti, razni narodi bit će uništeni, no na kraju će Marijino Prečisto Srce pobijediti. Od danas, svaki ću dan moliti krunicu za mir svijetu i da papa konačno posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu. Sudjelovat ću u pobožnosti "Pet prvih subota". Pozivam i vas da molite krunicu za mir u svijetu ili barem tri Zdravo Marije na dan za mir u svijetu. Ako želite možete ispuniti peticiju da papa konačno posveti Rusiju - Bezgrješnom Srcu Marijinu.Peticija Gospa u Fatimi: "Barem ti me pokušaj utješiti i poruči da svima onima koji se u pet prvih subota u mjesecu zaredom ispovijede, pričeste, izmole krunicu i 15 minuta ostanu sa mnom u razmatranju o otajstvima krunice ,a s nakanom da mi pruže zadovoljštinu, obećajem svoju prisutnost u času smrti i sve milosti koje su im potrebne da spase dušu!" Zašto Bog želi da papa posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu? Za to što će obraćenje Rusije i mir koji će uslijediti biti trijumf Bezgrješnog Srca Marijina, za koje Bog želi da ga ljudi časte uz Presveto Srce Isusovo. |
09.10.2006., ponedjeljak
Čuda se događaju
|
U Americi, dogodio se jedan gotovo nevjerojatan događaj. U američkoj državi Južna Dakota (South Dakota), odobren je zakon “Women’s Health and Human Protection Act”, kojim se zabranjuje pobačaj. Zakon je prošao proceduru i guverner ga je odobrio. Sve više američkih građana, protivi se pobačaju, pogotovo mladi. U američkim saveznim državama Michigan, Tennesse, Alabama, Georgia, Kentucky, Ohio i West Virginia, uskoro bi moglo doći do zabrane pobačaja. Bernard Nathanson je američki liječnik, osobno odgovoran za 75 000 pobačaja. No, promijenio je stav i sad se bori protiv pobačaja. U svojoj autobiografiji “The Hand of God”, napisao je kako su ispred klinike za pobačaje dolazili katolici i protestanti i molili za njega. To ga nije posebno diralo, dok policija nije počela privoditi te ljude i neki su završili u zatvora, a mediji su bili negativno rasploženi prema njima, samo zato što su molili ispred klinike. Na Marijin blagdan, 8. prosinca 1996. Bernarda Nathansona, krstio je njujorški kardinal John O’Connor u katedrali sv. Patrika u New Yorku. Na sv. Misi zajedno su bili katolici i protestanti. U sudskom postupku, zaključeno je, da nije zločin moliti ispred klinika za pobačaje i svi uhapšeni zbog toga, pušteni su na slobodu. Bernard Nathanson, govorio je o taktikama zagovornika pobačaja. On i još troje ljudi, osnovali su 1968. prvu političku akcijsku skupinu za pobačaj u SAD-u. Počeli su s proračunom od 7500 dolara. Uspjeli su u samo dvije godine, da se dozvoli pobačaj u New Yorku, a tri godine kasnije, njihovim djelovanjem, pobačaj je dozvoljen u cijelom SAD-u, kasnije i drugdje po svijetu. Davali su medijima lažne podatke, da je 50-60 % Amerikanaca za pobačaj. Objasnio je da je to bila psihološka metoda, jer kad se javnosti dovoljno dugo govori da je svatko za pobačaj, tada automatski ljudi prihvate pobačaj (Kud svi, tud i mali Mujo). Ljudi ne vole biti u manjini. Krivotvorili su podatke o broju ilegalnih pobačaja (kada je pobačaj bio još zabranjen). Stvaran broj iznosio je 100 000 godišnje, a oni su medijima govorili da ih je milijun godišnje. Znali su da je broj žena koje su umrle pri ilegalnim pobačajima, 200-250 (0,02 %) godišnje, a oni su u medijima govorili da ih je 10 000 (10%). Ti su brojevi utjecali na svijest Amerikanaca. I šećer na kraju. Angažirali su i potplatili jednu ženu da laže i da pokrene sudski postupak. Žena je tvrdila, da je silovana i da je ostala trudna te je pokrenula sudski postupak, da joj dozvole pobačaj. To je sud i učinio i na temelju toga dozvoljen je pobačaj u cijelom SAD-u. Kasnije je žena sama priznala, da nije bila silovana, ali je zakon ostao do danas. Danas u Americi, godišnje ima 1 550 000 pobačaja, dok ih je prije dozvole, bilo 100 000 godišnje. Kada bi se pobačaja zabranio, broj pobačaja, naglo bi se smanjio. Smrtnost žena pri ilegalnim pobačajima je 0,02%. Bernard Nathanson, izjavio je da kao liječnik, zna da ljudski život počinje od začeća i bori se da se konačno zaustavi to beskrajno tužno i sramotno zlodjelo (njegove riječi), u kojem je on aktivno sudjelovao. |
06.10.2006., petak
Cure i dečki
|
Preko ljeta, dosta sam se povukao u sebe, nisam za ništa bio posebno zainteresiran, samo mi je bilo do toga da se odmorim i da me drugi ostave na miru. Mučili su me odnosi sa curama, bio sam bez ideja, nisam znao kako dalje. To je trajalo mjesecima. Prošli mjesec, odlučio sam tome stati na kraj i nešto poduzeti. Puno čitam pa sam se sjetio nečega što sam davno pročitao. Istinita je priča i ide ovako: “ Jedna djevojka imala je traume s nekim muškarcem u djetinjstvu. Bila je sramežljiva, povučena, izlazila je samo kad je morala. Psihički nije bila u najboljem stanju, oronula je i izgledom. Željela je imati dečka, a jednoga dana i supruga, djecu, obitelj. Razgovarala je s jednim svećenikom o tome. Taj svećenik ima dugogodišnje iskustvo u radu s obiteljima i mladima. Dao joj je tri savjeta – neka svaki dan ide što ranije spavati, neka često pije limunadu (za živce) i neka svaki dan moli jednu deseticu krunice za duše u čistilištu. To je i učinila. Nakon nekoliko mjeseci, pojavio se u njenom životu jedan mladić, koji joj je rekao da mu se već dugo svidja. Prohodali su, kasnije se vjenčali i imaju djecu.” Odlučio sam svaki dan moliti deseticu krunice za duše u čistilištu i pritom napomenem da je to za nakanu da bolje razumijem žene, da budem bolji muškarac i da budem sposoban za kvalitetnu vezu. Desetica krunice je ovo : Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Marijo tri puta, Slava Ocu, Oče naš, Zdravo Marijo deset puta, Slava Ocu, Oče naš. Zašto za duše u čistilištu? Po katoličkom vjerovanju, kad čovjek umre, ako nije imao velike grijehe, a nije bio ni posve dobar, njegova duša ide u čistilište (tijelo je u grobu). U čistilištu je duša jedno vrijeme, dok ne zasluži raj. Nitko nije u čistilištu zauvijek i svi iz čistilišta, kad tad dodju u raj.U čistilištu nije ugodno, gore je nego u zatvoru. Oni koji su u čistilištu, ne mogu sami sebi pomoći, ali im mogu pomoći naše molitve, pogotovo sv. Misa. Kada mi za njih molimo, njima se skraćuje, vrijeme u čistilištu i prije dodju u raj. Zbog toga su jako zahvalni i pomažu onima, koji su molili za njih. Otkad molim deseticu krunice za duše u čistilištu, osjećam se bolje, zadovoljniji sam i sigurniji. Kao da su mi se otvorile oči i polako shvaćam u čemu sam griješio u odnosima sa curama. Došao sam do nekih vrlo zanimljivih spoznaja (preko tekstova, svojih i tudjih iskustava), koje prije nisam znao. Mnogo toga, vi drugi već sigurno znate, ali ja to nisam znao do nedavno. Muškarci (ne svi) slabo poznaju i slabo razumiju žene. Nesvjesno čine mnogo grešaka, koje odbijaju i živciraju žene. Pisat ću o tome. 1. Dečko se zaljubi u curu. Ne zna, da li se svidja curi. I učini ovo: kaže curi da je zaljubljen u nju i da želi vezu s njom, naziva je više puta na dan, kupuje joj poklone, poklanja joj puno pažnje, ali cura nestane i više ga ne želi vidjeti. Zašto? Dečki misle ovako: ako joj kažem svoje osjećaje, ako joj ispunim svaku želju, bit će sa mnom, no obično ne bude tako. Zašto? Zato što cura nije zaljubljena u dečka i na taj način ne može se ni zaljubiti. On previše forsira, previše se trudi, radi pritisak na nju, na silu želi promijeniti njene osjećaje, ne razumije ju i ona pobjegne i više ga ne želi vidjeti. Kada dečko ne zna, da li se svidja curi, ne smije to raditi. Bolje je da potraži drugu curu, kojoj će se svidjati ili da bude strpljiv s ovom. 2. Dečko i cura su prvi put na spoju. Dečko se ponaša jako pristojno, pazi da ne kaže nešto krivo, boji se bilo što prigovoriti. Nakon toga cura se više ne javlja, a njemu nije jasno zašto. Zašto? Curi je bilo dosadno!!!! Spoj je poput utakmice ili filma, ako je dosadno, više nećete htjeti nastavak, jedva ćete htjeti da bude gotovo. Da se to izbjegne, dečko treba biti nepredvidljiv, tako da cura ne može dokučiti, što će slijedeće biti. Treba biti prirodan, spontan, reći što misli, iznenaditi curu, odvesti je na zanimljivo mjesto, pričati o zanimljivim temama, učiniti nešto neočekivano (a da nije vulgarno ni bezobrazno), biti intrigantan, predstavljati curi izazov, da sa zanimanjem očekuje, što će dalje biti. Tada se javlja kemija i iskrice. 3. Dečki misle da kada prvi put upoznaju curu, moraju reći nešto posebno duhovito, da to ne smije biti bilo što. Nije toliko bitno što se kaže, bitno je da nije dosadno i bezobrazno. Bitnije je kako se kaže. Ako dečko govori, najljepše riječi, a pri tom je uplašen, živčan, bit će uzalud. Bolje je da kaže nešto obično, a da je pritom opušten, smiren, siguran. 4. Dečko treba preuzeti inicijativu. Napraviti prvi korak, pozvati curu van. Npr. ovako: prvo neobavezni razgovor, pa joj zatim kaže: “Vodim te u kino sutra u 20h, nadjemo se ispred kina.” To je puno bolje nego, ako je ovako: Dečko: "Da li bi možda htjela sa mnom izaći?" Cura: "Ne znam. Gdje?" Dečko: "Pa, nisam još smislio. Imaš možda ti ideju?” Cura: “Ne znam, što da ti kažem.” Dečko: “Onda, ništa. Bok” Cura: “Bok” 5. Dečki griješe, kada su previše seksualno agresivni. Tada se cura osjeća uplašeno, pod pritiskom i boji se. Ne valja ni kada je dečko neseksualan, kada se srami što je muško i što ga žene privlače. Seksualna privlačnost je normalna, kada je ne bi bilo, nitko ne bi bio u vezi ni u braku, ne bi bilo djece. Potrebna je ravnoteža. Zato imamo moral da procijenimo situaciju za dobrobit nas i osobe s kojom jesmo. 6. Dečki misle da nisu dorasli jako zgodnim curama, previše ih idealiziraju, dižu na pijedestal. No, jako zgodne cure su samo cure. One su cure kao i druge, razmišljaju slično, žele slično, ponašaju se slično. Najljepše cure, obično ni nisu manekenke ni misice. Najljepše su one, koje su kompletne osobe – koje osim izgleda imaju i lijepu dušu, pamet i ugodno su društvo. Izgled nije dovoljan. |
04.10.2006., srijeda
Sv. Franjo Asiški
|
Danas ću pisati o meni jako dragom svecu. Ne bi bilo u redu, da na njegov blagdan ništa ne napišem o njemu. No, prije toga, želim reći, da će ovaj blog od sada biti malo drugačiji. Nastojat ću osobno pisati tekstove, koliko će mi to vrijeme dopuštati. Želim da bude osobnije, otvorenije i prisnije. Pisat ću i dalje o vjeri, ali i o drugim temama poput ljubavi i onoga što će mi tada biti aktualno. Sv. Franjo mi je jako dragi svetac. Živim u blizini franjevaca i poznat mi je franjevački pogled na svijet. Kod njih sam išao na vjeronauk, prvu pričest, krizmu. Kod njih sam ministrirao i upoznao više svećenika franjevaca. Danas često ljudi imaju loše mišljenje o svećenicima. Moja iskustva su drugačija. Ne mislim za svećenike, da su savršeni, ali ovi koje sam ja upoznao su normalni, dragi, pozitivni ljudi, često i duhoviti. Prijašnji župnik, puno se šalio, jednom je čak ispričao i vic pod propovijedi. Sjećam ga se: «Čovjek vozi auto i čuje glas : Pazi, skreni desno! -Pita: Tko je to? - Tvoj anđeo čuvar, -A čovjek odvrati: - A gdje si bio kada sam se ženio?!” Da nije bilo sv. Franje, ne bi bilo ni franjevaca. Bio je bogati mladić, glavni frajer u svom gradu, živio je lagodno. Shvatio je, da mu je to u biti bezveze i totalno promijenio životni stil. Bog je za njega imao posebnu ulogu. Franjo je čuo Božji glas : ”Idi i popravi moju Crkvu”. To se odnosilo na jednu određenu crkvicu, koja je bila u ruševnom stanju i na Katoličku Crkvu u cjelini. Postepeno je Franjo sve više živio po Evanđelju. Odbacio je materijalno bogatstvo i živio kao zadnji prosjak. Njegovom se ocu to nije nimalo sviđalo i odrekao se svoga sina. Franjo je skinuo sa sebe svu bogatu odjeću pred očima svoga oca i drugih ljudi i otišao živjeti u siromaštvu. I dalje je volio svoga oca, no radije je želio ugoditi Bogu, nego ljudima. Za njega je siromaštvo predstavljalo slobodu. Mnogi su mislili, da je lud. Bio je daleko ispred svoga vremena. Drugi mladi ljudi, shvatili su Franju i pridružili mu se. Tako je nastao Franjevački red, a za žene red Klarisa, koji je osnovala Franjina prijateljica sv. Klara, koju je on zvao Biljčica. Franjo je želio, što je više mogao, voljeti Isusa i što više ga nasljedovati. Plakao je što Ljubav nije ljubljena, što ljudi premalo vole Isusa. Osobno je popravljao, uređivao crkvice, da se Isus u njima što bolje osjeća! Želio je osjetiti barem djelić Isusove muke na križu, pa je dobio stigme po tijelu. Koliko mi je poznato, on je prvi imao tu čast, a poslije su i neki drugi ljudi kroz stoljeća imali stigme. Bog je preko sv. Franjo i njegovog svećeničkog reda uveo veliku svježinu u Katoličku Crkvu, Veliki preporod. Bilo je to prije 7 i po stoljeća. I danas je velika uloga franjevaca. Franjo je bio inventivan. Izumio je prve jaslice. Htio je što vjernije prikazati Isusovo rođenje. Izumio je i prvi Križni put. Od muslimana, dobio je ideju, da zvona na crkvama zvone ujutro, na podne i predvečer i da se tada molio “Anđeo Gospodnji”. Imao je veliku ljubav prema prirodi, biljkama, životinjama. Zaštitnik je ekologa i ljubitelja prirode. Napisao je puno pjesama i molitava, koje su sačuvane i danas. |
03.10.2006., utorak
Dvadeset pet mi je godina tek!
|
Ovo čitate na moj rođendan! Baš su mi lijepi dani u posljednje vrijeme, puno veselja i prigoda za slavlje: sestra je položila sve ispite s prve godine farmacije i upisat će se na drugu godinu, toliko se trudila i mučila da je zaslužila, moj dragi frend Ivek diplomirao je prošli tjedan, napravio je takvu feštu, kakve već dugo nije bilo, prošli tjedan moj grad Bjelovar proslavio je (tek) 250. obljetnicu postojanja. Zanimljive su obljetnice ove godine, ja imam 25 godina, mama 50 godina, baka 75 godina, a moj grad 250. Kako se to poklopilo. 3. listopada događali su se zanimljivi događaji. Toga datuma 1918. nastala je Kraljevina SHS, 1989. na taj dan srušen je Berlinski zid, a 1998. papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici proglasio je kardinala Stepinca blaženim. Na taj dan, umro je sveti Franjo Asiški, a ja živim u Franjevačkoj ulici, u blizini franjevačke crkve. Isti dan iste godine, kada i ja, rođen je poznati nogometaš Zlatan Ibrahimović, mene su skoro nazvali Zlatan, bilo je jedno od glavnih imena u igru. Kuda su te godine proletjele, osjećam se mlađe, no i ovo je super. Ne mogu vas počastiti kolačima, tortom, pićem i ostalim, ali mogu vas počastiti dobrim raspoloženjem – veselim pjesmama, vicevima i neobičnim fotografijama. Živjeli! Što je lijep i sunčan dan Em što mi je danas rodjendan Ja se tako dobro osjećam Ja se tako dobro osjećam  Sretnu se dva pijanca Štef i Jura. Štef: “ Ajmo pit!” Jura: “ Nemrem, radim” Štef: “ Kak radiš, nedjelja je?” Jura: “ Radim u Društvu za borbu protiv alkohola” Štef: “ Kaj tam radiš?” Jura: “ Služim kao loš primjer!!!!” Whoa-oa-oa! I feel good, I knew that I would, now I feel good, I knew that I would, now So good, so good, I got you Whoa! I feel nice, like sugar and spice I feel nice, like sugar and spice So nice, so nice, I got you When I hold you in my arms I know that I can't do no wrong and when I hold you in my arms My love won't do you no harm and I feel nice, like sugar and spice I feel nice, like sugar and spice So nice, so nice, I got you  Koja je razlika izmedju američkog i hrvatskog kauboja? Američki ima divlji zapad, a hrvatski divlji istok! Zašto hrvatski policajci nisu pucali u slovenske policajce prilikom incidenta na Muri? Da su promašili, pogodili bi austrijskog carinika!!!! Večeras je naša fešta, Večeras se vino pije, Nek se igra, nek se piva, Tko ne piva bloger nije. Čovjek iz grada dodje živjeti na selo i počne uzgajati krave. Prvi dan im da rižu za jesti. Primjeti to njegov susjed pa mu kaže : “Krave ne jedu rižu.” Drugi dan da kravama, zob za jesti. Susjed opet kaže: “ Krave ne jedu zob! ” Treći dan, susjed znatiželjno pita: «Što si im danas dao za jesti?» A ovaj mu odgovori: « Dao sam im 100 kuna pa nek si kupe šta hoće!!!» Now I'm walking on sunshine (whoa oh) I'm walking on sunshine (whoa oh) I'm walking on sunshine (whoa oh) And don't it feel good Hey! All right now And don't it feel good Hey! Yeah!  Dodje pacijent kod doktora : “Nekaj me propada i stišće u prsima, ne znam kaj je.” Doktor: “ Da li se bavite sportom?” Pacijent: “ Naravno da ne, zar vam ja izgledam tako!” Doktor: “ Da li pušite?” Pacijent: “ Ne.” Doktor: “ Da li pijete?” Pacijent: “ Aha!” Doktor: “ To vam je onda od šanka! Jer se previše naginjete!” Muškarac se digne u 4 ujutro, pazi da ne probudi ženu i ode na pecanje. Na pola puta kiša lijeva kao iz kabla, sav je pokisao pa se vraća kući. Dodje u krevet i sav promukao kaže : « Koji pljusak, nebo se spojilo sa zemljom!!!!» A njegova žena sva raznježeno kaže, misleći da joj je došao susjed : « A moja budala otišla na pecanje!!!!!» Love Shine a light in every corner of our hearts, let the love light carry, let the love light carry Light up the magic in every little part, let our love shine a light in every corner of our hearts. Love Shine a light in every corner of my dreams, let the love light carry, let the love light carry Like the mighty river flowing from the stream let our love shine a light in every corner of our dreams. And we're all gonna shine a light together - all shine a light to light the way Brothers and sisters in every little part, let our love shine a light in every corner of our hearts.  Sjedi policajac u kafiću pored plavuse, dok vani prži sunce. Onako sva u vrućini, plavuša kaže:"Jao, baš je dobro što su pustili ovaj air-condition". Na to će policajac :"Baš je, i ja volim tu rock grupu!" Stoji čovjek pred vratima škole. Učiteljica, prolazeći tuda, ljubazno upita: "Jel' vi čekate dijete?" Čovjek gladeći trbuh, odgovori: "Ma jok! To je od piva!"  Hajde da ludujemo ove noći Hajde zaljubi se u moje oči Tvoje su usne kao čokolada to mi se dopada! That’ s all folks! Konec. |
