Za mene je nedjeljna Misa, sastavni dio moga života, otkad znam za sebe. Ne mogu zamisliti nedjelju, a da ne odem na Misu. Izostanem, samo u jako iznimnim prigodama, npr. kada sam s fakultetom bio na terenskoj nastavi 10 dana, a najbliže naselje, bilo je udaljeno sat vremena. Na sv. Misi punim baterije za slijedeći tjedan, vidim poznate ljude i to me jako veseli.
Našao sam misli svećenika Marijana Radanovića iz Karlovca o sv. Misi.
* Sveta Misa je izvor i središte svega našeg kršćanskog života. Ona je najveće dobro cijele Crkve i svakoga pojedinca. Ona je veličanstveni dar Isusa Krista s Posljednje večere.
* Prema njoj su usmjerene sve crkvena službe, svi sakramenti i sva djela apostolate. Sveta je Misa, mnogo više od molitve, jer se tu susrećemo s Isusom Kristom, koji za nas obnavlja svoju spasonosnu žrtvu i poziva nas na gotbu svete Pričesti.
* Nakon tjedan dana rada, zavrijedili smo nedjeljni odmor i taj lijepi susret s Bogom i s Božjim narodom.
* Isus je beskrajno velikodušan prema nama pa i mi posvetimo velikodušno, barem malo vremena Njemu u Euharistiji. To će nam vrijeme, biti vraćeno s velikim kamatama.
* Izostajanje s nedjeljne Mise je udaljavanje od Boga. Moje prazno mjesto u crkvi, bilo bi ostalima na sablazan. Moj izostanak bio bi znak moje slabosti u vjeri i ljubavi prema Isusu Kristu. Znam, neopravdani izostanak nedjeljom i zapovijedanim blagdanom je i teški grijeh.
* Kršćanin sam, znam tko je Isus, znam što je sveta Misa, stoga neću izostajati. Neće mi smetati umor ili neraspoloženje, jer dolazak na Misu ne smije biti stvar trenutnog raspoloženja, nego dubokog uvjerenja.
* Isus me zove. Isus me čeka. Odazivam se. Bilo bi poricanje moje vjerničke svijesti, kada bi za sve drugo imao vremena, a zanemario bi sv. Misu. Nije dovoljno, da roditelji pošalju djece, trebaju i oni s njima doći. Vjerujem da će Bog, ovo vrijeme moga boravka u crkvi obilno blagosloviti.
Post je objavljen 20.10.2006. u 22:36 sati.