Marketing
Sv. Franjo Asiški
Danas ću pisati o meni jako dragom svecu. Ne bi bilo u redu, da na njegov blagdan ništa ne napišem o njemu. No, prije toga, želim reći, da će ovaj blog od sada biti malo drugačiji. Nastojat ću osobno pisati tekstove, koliko će mi to vrijeme dopuštati. Želim da bude osobnije, otvorenije i prisnije. Pisat ću i dalje o vjeri, ali i o drugim temama poput ljubavi i onoga što će mi tada biti aktualno.
Sv. Franjo mi je jako dragi svetac. Živim u blizini franjevaca i poznat mi je franjevački pogled na svijet. Kod njih sam išao na vjeronauk, prvu pričest, krizmu. Kod njih sam ministrirao i upoznao više svećenika franjevaca. Danas često ljudi imaju loše mišljenje o svećenicima. Moja iskustva su drugačija. Ne mislim za svećenike, da su savršeni, ali ovi koje sam ja upoznao su normalni, dragi, pozitivni ljudi, često i duhoviti. Prijašnji župnik, puno se šalio, jednom je čak ispričao i vic pod propovijedi.
Sjećam ga se:
«Čovjek vozi auto i čuje glas : Pazi, skreni desno!
-Pita: Tko je to?
- Tvoj anđeo čuvar,
-A čovjek odvrati: - A gdje si bio kada sam se ženio?!”
Da nije bilo sv. Franje, ne bi bilo ni franjevaca. Bio je bogati mladić, glavni frajer u svom gradu, živio je lagodno. Shvatio je, da mu je to u biti bezveze i totalno promijenio životni stil. Bog je za njega imao posebnu ulogu. Franjo je čuo Božji glas : ”Idi i popravi moju Crkvu”. To se odnosilo na jednu određenu crkvicu, koja je bila u ruševnom stanju i na Katoličku Crkvu u cjelini. Postepeno je Franjo sve više živio po Evanđelju. Odbacio je materijalno bogatstvo i živio kao zadnji prosjak. Njegovom se ocu to nije nimalo sviđalo i odrekao se svoga sina. Franjo je skinuo sa sebe svu bogatu odjeću pred očima svoga oca i drugih ljudi i otišao živjeti u siromaštvu. I dalje je volio svoga oca, no radije je želio ugoditi Bogu, nego ljudima. Za njega je siromaštvo predstavljalo slobodu. Mnogi su mislili, da je lud. Bio je daleko ispred svoga vremena. Drugi mladi ljudi, shvatili su Franju i pridružili mu se. Tako je nastao Franjevački red, a za žene red Klarisa, koji je osnovala Franjina prijateljica sv. Klara, koju je on zvao Biljčica.
Franjo je želio, što je više mogao, voljeti Isusa i što više ga nasljedovati. Plakao je što Ljubav nije ljubljena, što ljudi premalo vole Isusa. Osobno je popravljao, uređivao crkvice, da se Isus u njima što bolje osjeća! Želio je osjetiti barem djelić Isusove muke na križu, pa je dobio stigme po tijelu. Koliko mi je poznato, on je prvi imao tu čast, a poslije su i neki drugi ljudi kroz stoljeća imali stigme.
Bog je preko sv. Franjo i njegovog svećeničkog reda uveo veliku svježinu u Katoličku Crkvu, Veliki preporod. Bilo je to prije 7 i po stoljeća. I danas je velika uloga franjevaca.
Franjo je bio inventivan. Izumio je prve jaslice. Htio je što vjernije prikazati Isusovo rođenje. Izumio je i prvi Križni put. Od muslimana, dobio je ideju, da zvona na crkvama zvone ujutro, na podne i predvečer i da se tada molio “Anđeo Gospodnji”. Imao je veliku ljubav prema prirodi, biljkama, životinjama. Zaštitnik je ekologa i ljubitelja prirode. Napisao je puno pjesama i molitava, koje su sačuvane i danas.
Post je objavljen 04.10.2006. u 23:03 sati.